utorak, 21 Juni 2016 21:31

Zadaci islamske pedagogije

Autor: mr. Mustafa Fetić


Da bi mogli govoriti o zadacima islamske pedagogije, te kako se oni ostvaruju, prvo ćemo se kratko osvrnuti na zadatke opšte pedagoške nauke.

„Osnovni zadatak pedagoške nauke je proučavanje, istraživanje i uopštavanje pedagoških pojava. Ova nauka treba da otkriva zakonitosti u oblasti vaspitanja, obrazovanja, nastave. Jedan od zadataka pedagogije je da na temelju pedagoških saznanja postavi cilj i zadatke vaspitnog delovanja, te da na naučnoj osnovi odredi oraganizacione forme, sadržaje, oblike, metode, tehnike, postupke i sredstva vaspitno-obrazovnog rada. Pedagogija takođe ima zadatak da analizira i kritički promatra i vrednuje rezultate do kojih se dolazi u pedagoškoj teoriji i praksi.“[1]

Sve pomenute zadatke koje teži ostvariti opšta pedagogija kroz vaspitno-obrazovni proces, prihvata, ali i dopunjava islamska pedagogija gradeći svoj jedinstveni pogled na vaspitanje i obrazovanje kao ključne kategorije pedagoške teorije i prakse. Pedagoški zadaci su standardi u okviru kojih se odabira odgovarajući obrazovni predmet, sistematizuju njegovi sadržaji, pripremaju metode i sredstva nastave, planiraju didaktički materijali i njima primjerene metode.

Najznačajniji zadaci islamske pedagogije[2] su:

- da podstiče promišljanje i pisanje o odgoju i obrazovanju, uključujući analizu, elaboraciju i definiciju ključnih koncepata relevantnih za edukativne i kulturne probleme s kojima se danas muslimani danas susreću;

- da analitičkim i sintetičkim istraživanjima pomogne unapređenje odgojno-obrazovnog procesa među muslimanima;

- da snaži ideju jedinstvenog pogleda na svijet koja je utemeljena na poruci Kur’ana i praksi Božijeg Poslanika, a.s., i iskustvu muslimanskog svijeta;

- da traži odgovore za intelektualne izazove koji dolaze od različitih mišljenja, vjera i ideologija;

- da uspostavlja, razvija i održava kontakte sa institucijama, univerzitetima i udruženjima koji se bave pitanjem odgoja i obrazovanja u svijetu;

- da mobilizira sve one koji znaju, hoće i mogu pridonijeti unapređenju islamskog institucionalnog odgoja i obrazovanja muslimana;

- da podstiče, zakonom dozvoljene aktivnosti i radnje, koje će pospješiti i unaprijediti odgoj i obrazovanje na svim razinama i u svakom pogledu kod svih muslimana svijeta.

U okviru opšteg obrazovanja postoje posebni vaspitno-obrazovni zadaci[3] koje islamska pedagogija treba ostvariti:

- Odgajanje djece u vjerskom duhu, tako da znaju za Gospodara svjetova koji stvorio cijeli Svemir, Nebesa i Zemlju, svako živo biće kojeme je udahnuo život, da On kažnjava i nagrađuje na ovom i budućem svijetu, da Ga vole i osjećaju prema Njemu strahopoštovanje, kako bi radili ono što je dobro i korisno, a klonili se onoga što je štetno i loše.

- Razvoj duhovnog života učenika na osnovu ispravnog vjerovanja (akaid) koje neće prepustiti neznanju, ili slijepom oponašanju, kao ni pukom slijeđenju i navođenju istina bez njihovog kvalitetnog poimanja i razumijevanja. Njegovo vjerovanje treba biti uspostavljeno na čvrstim osnovama i utemeljeno na razmišljanju i razumijevanju.

- Odgajanje učenikove duše i usađivanje vjerskog stimulansa. To će sačuvati od posrnuća, grijeha, te ih podsticati na dobročinstvo i čestitost.

- Potrebno je da čovjek ne zanemari svoju dušu, njene mogućnosti i da sazna šta joj koristi a šta šteti na ovom i na onom svijetu.[4]

- Podsticanje na vrijednosti islamske kulture ponašanja od najranijeg djetinjstva, usvajanje i neprikosnoveno držanje do islamskih vrijednosti, te navikavanje na stalno činjenje dobra, a klonjenje od loših stvari, kako bi im to postala navika.

- Približavati ih časnome Kur’anu, kroz učenje, studiranje, podučavanje i slijeđenje njegovih načela, jer je to osnovni izvor naše uzvišene vjere. Takođe ih upoznati sa likom, djelom i porukama Allahovog Poslanika, a.s., kao drugim osnovnim izvorom islama. Učenici trebaju koristiti bogati riječnik ovih izvora, njihovo iskustvo i metodologiju, jer većina islamskih naučnih disciplina crpe svoje osnove, pravila i stavove iz Kur’ana i sunneta Božijeg Poslanika, a.s.

- Razvijati svijest kod učenika da su sve propisane islamske naredbe, zabrane i učenja postavljeni isključivo radi dobra pojedinca, koristi zajednice, i udaljavanja svih štetnih i loših svari od nje. Takođe treba ukazivati na to da svi ibadeti koje obavljamo prema Allahu, dž.š., jesu, prije svega, za našu korist i dobrobit; Uzvišeni Gospodar je neovisan i Njemu nije potreban naš ibadet (pokoravanje i robovanje).

- Učenike treba upoznati sa životopisom Božijega Poslanika, a.s., njegovih ashaba (drugova), velikih islamskih vođa, reformatora, učenjaka, nezaboravnih vojskovođa i junaka, kako bi u dušama osjetili veličanstvenost islamske kulture. Opisujući generaciju ashaba, Abdul Hamid El-Bilali kaže: „Ti ljudi su bili kao listovi bez bodljika, a danas su ljudi kao bodljike na kojima uopće nema listova.“[5]

- Usađivanje ljubavi prema časnome Kur’an-i Kerimu i poštovanja prema objavljenim knjigama drugih religija. Podučiti ih ispravnom, tečnom i lijepom učenja Kur’ana, uz podsticanje na razmišljanje o uzvišenim ajetima.

- Širiti dijapazon učeničkih znanja o vjerskim propisima i vječitim kur’anskim načelima i vrijednostima, te ih upoznati sa obavezama prema sebi, drugim ljudima i zajednici (Ummetu) i prema Bogu, dž.š. Pravilan odnos prema ovim obavezama utiče na pozitivan razvoj ideja, misli, ojačava njihovu volju i odlučnost za velike podvige i uspješne akcije.

- Zadatak pedagogije je navikavati na pravila kulture lijepog ponašanja u kući, školi, na ulici, na javnim manifestacijama, u javnim ustanovama i institucijama.

Da bi se realizovali spomenuti zadaci potrebno je, osim poznavanja osnova islamske pedagogije, poznavanje i studiozno izučavanje srodnih naučnih disciplina sa kojima se islamska pedagogija graniči, i čije se materije na momente prepliću (fikh, akaid, hadis, tefsir, historija islama, ahlak, sira (životopis Božijeg Poslanika, a.s.) i dr.

 

Izvor: Islamska misao, godišnjak Fakulteta za islamske studije u Novom Pazaru, br. 2, Fakultet za islamske studije, Novi Pazar, 2008, str. 90-94.

[1] Krulj Radenko, Kačapor Sait, Kulić Radivoje, Pedagogija, str. 21.

[2] Cerić Mustafa, Univerzalno značenje odgoja i obrazovanja u islamu – Spas je u odgoju i obrazovanju, „Novi Muallim“, Sarajevo, 2000, 1/77.

[3] Halilović Nezir, Islamska pedagogija - Ciljevi i osobenosti,  „Novi Horizonti“, Udruženje „Selam“, Zenica, 2006, str. 17.

[4] Ez-Zernudži Burhanuddin, Uputa učeniku na putu sticanja znanja, preveo: Nijaz Šukrić, Udruženje islamskih vjerskih službenika, Sarajevo, 1981, str. 281.

[5] El-Bilali Abdul Hamid, Metode da’veta u sprečavanju i otkrivanju loših djela, El-Kalem, Sarajevo, 1997, str. 12.

Ocijeni
(3 glasova)
Čitano 944 puta

Magazin Ašk