utorak, 27 Decembar 2016 17:55

Kako postići da djeca prestanu cendrati?


Jeste li primjetili da neki ljudi imaju posebno ugodan glas? I da neka djeca imaju melodiozan, zvonki glas da ih je užitak slušati? A jeste li primjetili da za vaše uši nema ništa strašnije od djeteta koje stalno cendra i cmizdri? Kad govori kroz nos!?! Joooj, aaaaaahhhhhhhhhhh!

Jeste li znali da je boja glasa koju imamo – kao odrasli i kao djeca – samo stvar navike? Ne samo što se glasa tiče, već i odnosa prema životu! Cendranje dolazi iz našeg „bespomoćnog“ ja, uvijek nezadovoljnog i plačljivog, koje traži da netko drugi riješi naše poteškoće. Uvijek kad budemo cendravo govorili, tako ćemo se i osjećati. Cendrava djeca, ako to ne spriječimo, postat će cendrave odrasle osobe. (Iza muža koji neprestano prigovara i žene koja stalno cendra, stoje roditelji koji su to dopustili.) Ali, cendranje i cmizdrenje mogu prestati preko noći. Evo kako...

Prvo morate znati kako sve počinje, što je veoma jednostavno. Dijete nešto traži, prvo tiho, a onda sve glasnije. Mi kažemo ne, ili ga prečujemo. Zatim počinje druga faza – povećava se broj okretaja i cendranje dostiže vrhunac. U početku je to vjerovatno slučajnost, slučajno otkriva koji to glas jednostavno ne možete prečuti! Često ćemo dati što želi radi mira u kući. Ako se ista stvar dovoljno često ponavlja, naučit će da mu to donosi korist i prije nego što toga postanete svjesni, imate cendravo dijete.

Dakle, šta trebate poduzeti?

  1. Recite mu. Kada sljedeći put počne cendrati, pogledajte ga ravno u oči i recite mu da govori „normalno“.
  2. Naučite ga kako. Provjerite zna li uopće govoriti normalnim glasom – nižim i odlučnijim. Ispitujte ga dok ne počne govoriti kako treba. Svojim primjerom pokažite mu što mislite.
  3. Budite uporni. Započnite akciju. Svaki put kad zacendra, recite mu: „Govori normalno.“ Odabir riječi veoma je važan – morate ga navesti da shvati kako cendranje  nije normalno, ni kod njega, ni kod bilo koga drugoga. Potrudite se da dobije ono što želi samo ako to traži normalnim glasom.

Naravno, govori li i najslađim glasom, nemojte popustiti ako traži nešto nemoguće, svejedno mora naučiti prihvatiti „ne“ kao odgovor. Još jednom, budite čvrsti, učite ga kako je to u životu – ljudi će vas više voljeti i lakše prihvatiti ako djelujete ugodno i pozitivno, nego bespomoćno i negativno.

 

Izvor: Steve Biddulph, Tajna sretne djece, II izdanje, prevela s engleskog: Vida Milek, Mozaik knjiga, Ljubljana, 2007, str. 138-139.

Ocijeni
(2 glasova)
Čitano 776 puta

Magazin Ašk