četvrtak, 06 April 2017 19:25

Istinoljublje i lažljivost

Autor:  Gabriela Baumgartner


Uzroci, motivi dječjih neistina, poluistina i laži mnogobrojni su, a proizlaze iz samog djeteta, obiteljskog, predškolskog i školskog režima te uzora odraslih osoba koje djeca vjerno oponašaju. Iz tog se razloga, s pravom, kaže da lažljive sredine i obitelji odgajaju lažljivu, a istinoljubive istinoljubivu djecu. Oponašanjem loših i dobrih uzora, koje djeca vjerno slijede, formiraju se njihove navike u kontekstu istinoljublja / lažljivosti.

Odgovori na pitanje o uzrocima dječijih laži kriju se i u stupnju razvoja i uzrasta djeteta. Tako predškolska djeca lažu zbog izrazito razvijene, razigrane i bujne mašte, slabog zapažanja i brzog zaboravljanja pa, kada prepričavaju neki doživljaj ili događaj, ona sve nezapaženo ili zaboravljeno nadomjeste maštom.

Mlađi školarci često lažu kako bi udovoljili starijima, svojim roditeljima i/ili učiteljima, dok oni stariji lažu misleći da će tako izbjeći kaznu, izboriti neku povlasticu, riješiti problem, krizu ili konflikt... Ako govorimo o motivima laganja, neupitna je činjenica da iza svake laži stoji neki razlog, motiv, interes... Tako, primjerice, djeca lažu da bi izbjegla kaznu, obvezu, izazvala pažnju, postigla određeni cilj, prikazala se jačima ili boljima, impresionirala druge, poistovjetila se sa svojim idolima, zaštitila kolege i prijatelje. Odraslija djeca i tinejdžeri, uz brojne motive i uzroke, najčešće lažu roditelje da se izbore za veća prava, više slobode, dulje večernje izlaske, da izbjegnu kaznu...

Najbolja odgojna mjera ponašanje odraslih

Problemi se ne rješavaju silom, nego ljubavlju, razgovorom, ukazivanjem, uklanjanjem uzroka, vrijednim pedagoškim odnosom i postupcima prema djeci. Najvažnije je uspostaviti međusobno povjerenje i o svemu se dogovarati, pozorno saslušati dijete i njegove probleme i pomoći u njihovu rješavanju.

Budući da su djeca predškolskog uzrasta sklona laganju, ne valja ih zbog laži kritizirati ili kažnjavati, nazivati lašcima i drugim pogrdnim imenima, već treba, u situaciji kada lažu, iskoristiti priliku kako bi ih se podučilo da je laganje ružna navika. Djecu koja lažu može se prepoznati po tome što izbjegavaju ili spuštaju pogled, rukama prekrivaju usta dok pričaju, usne vlaže jezikom, trljaju nos, nakašljavaju se ili se češu po glavi i licu.

Kao i kod svih drugih poblema, najbolja odgojno-preventivna mjera su uzori odraslih, ponajprije roditellja, odgajatelja u vrtiću i učitelja u školi. Time se dijete uči kako izbjeći laži i laganja, oponašajući istinoljubive uzore razvijati istinoljublje kao svoje načelo te provoditi druge mjere primarne prevencije kako do laganja uopće ne bi došlo. Ako dijete nema potrebu za laganjem, neće ni lagati, a ako sve mora izboriti lažima, onda će izmišljati laži i obogatiti svoj fond laži i unaprijed ih pripremati za određene situacije i prilike. Rješenja problema i zadovoljavanje potreba djece valja postići dogovorima i kompromisima, pa ona neće imati potrebu da se služe lažima.

Razviti ljubav prema istini uzajamnim uvažavanjem i povjerenjem

Kod djece predškolske dobi laganje treba prihvatiti kao sastavni dio odrastanja, te iskoristiti svaku priliku kada djeca lažu da ih se pouči da je laganje štetno, zbog čega ga treba izbjegavati. Važno je reagirati odmah i na ispravan način. Budući da djeca predškolske dobi ne razumiju da je laganje loše, nije ih preporučljivo kažnjavati, već situaciju iskoristiti kako bi se dogovorila pravila ponašanja i objasnilo djetetu da laganje ima logične posljedice.

Kada dijete razumije posljedice svoga djela, lakše mu je shvatiti zašto je potrebno određeno ponašanje mijenjati, pa će to lakše i spremnije učiniti. Takvim se pristupom čuva odnos uzajamnog poštovanja, uvažavanja i učvršćuje međusobno povjerenje.

S druge strane, laganje u predškolskoj dobi može biti i pozitivan pokazatelj. Ukazuje na viši kvocijent inteligencije djeteta i na veliku vjerojatnost da će dijete u adolescenciji imati razvijenije prosocijalne vještine.

Komentirajte postupak ne osobu

Kada je laganje već usvojeno, valja odgojnim i korektivnim mjerama i mjerama sekundarne prevencije razgraditi naviku laganja i poučiti dijete da uvijek govori istinu i bude istinoljubivo. Kako bi prevenirali dječje laganje, treba shvatiti da je laganje ponašanje koje je socijalnim učenjem usvojeno, ali se da od njega odučiti.

Ne valja dijete etiketirati kao lažljivo iz razloga da se ne bi poistovijetilo s danom etiketom. U razgovoru naglasak treba staviti na postupak, a ne na krivca. Dijete treba poticati na iskrenost i biti mu primjer za oponašanje. Ako dijete iskreno prizna loš postupak, nikako ga se ne smije osuditi. Bolja je gorka istina od slatke laži. Gandhi je govorio: „Pametni roditelji dopuste djetetu da ponekad i pogriješi.“

 

Izvor: Narodni zdravstveni list, dvomjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture, god. LIX, br. 684-685, Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ u suradnji s HZJZ, Rijeka, siječanj-veljača 2017, str. 27-28. 

Ocijeni
(4 glasova)
Čitano 111 puta

Magazin Ašk