ponedjeljak, 08 Januar 2018 18:16

Pedagogija u okrilju Kur'ana i Sunneta

Autor: Nezir Halilović


Na početku svih rasprava o islamskoj pedagogiji, kao autentičnoj islamskoj nauci, neophodno je zastati na značenju odgoja i obrazovanja u okrilju tekstova Kur'ana i sunneta, te tekstova autoriteta islamske pedagogije. Samo značenje tih pojmova u ovom kontekstu u mnogome će otkloniti nejsnoće i zbunjenost koje nastaju samom upotrebom pojma islamske pedagogije, odnosno islamskog odgojno-obrazovnog procesa, i svih ideja vezanih za nju, a za primijetiti je i činjenicu da postoji jasna razlika između upotrebe tih pojmova u savremenom dobu i u djelima moderne pedagogije.

Pedagogija – ar. terbijjet

Činjenica je da se riječ „terbijjet - pedagogija" ne navodi izravno u časnom Kur'anu kao ni u hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., ali se zato i u Kur'anu i u hadisima koriste termini: rebba – nurebbi – u značenju odgajati, kultivisati, poučavati, razvijati; te juzekki – rasti, uspjevati, napredovati, očistiti, itd. Navest ćemo neke ajete i hadise koji govore o tome. Tako Uzvišeni Allah kaže:

Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: "Uh!" - i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: "Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!"[1] 

Zar te među nama nismo gojili dok si dijete bio...[2]

Navedeni ajeti ukazuju na samu srž pedagogije, a to je proces pripremanja i brige o odgajaniku u prvom razdoblju njegova života. Ajeti iz sure El-Isra' ukazuju da je pedagogija u početnom razdoblju ljudskog života prvenstvena obaveza i zadaća porodice u okviru koje se oba roditelja, i otac i majka, zajedničkim snagama brinu o djetetu koje je još malo i nejako, obezbjeđujući mu prijeko potrebnu nježnost i zadovoljenje ostalih potreba. Roditelji su startni i ujedno ključni pedagoški faktori koji svoju energiju nesebično zalažu da bi opskrbili svoje dijete hranom, odjećom, obućom, i dr., da bi mu omogućili igru, odmor i razonodu, oni ga poučavaju temeljima cjelokupnog ponašanja, i zajednički sudjeluju u izgradnji temeljnih odrednica dječije ličnosti. Upravo zbog svega navedenog roditelji zaslužuju da se dijete lijepo ophodi prema njima kada ostare, te da često moli Boga da im podari Svoju milost, kao nagradu za sve ono što su učinili da bi pripremili svoje dijete za život.

U drugom ajetu imamo dio kazivanja o faraonu i Musau, a.s., i tu se riječ (nurebbi) koristi kao faraonova opaska Musau, a.s., u značenju da ga je on odgajao i brinuo se o njemu dok je bio mali, i da ga nije pogubio kao što je u to vrijeme činio sa ostalom Izraelćanskom djecom. Faraon mu napominje da je on kod njega proveo čitav niz godina. Sav taj govor je došao kao faraonova reakcija na Musaov, a.s., poziv u islam koji mu je po Allahovom naređenju dosljedno prenio Musa, a.s.

Na taj način značenja riječi pedagogija u navedenim ajetima koriste se u kontekstu pripremanja i brige o odgajaniku u periodu djetinjstva.[3]

Pedagoški recept u hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Pedagogija je jedna od nauka koja se odlikuju obiljem materijala zbog čega su sve njene rasprave izuzetno široke i obimne tako da se obični čovjek ponekad vrlo teško može snaći u tom izobilju. Sa druge strane, kako se islamska pedagogija temelji na islamu, a islam izravno na Kur'anu i hadisu, orjentacija i snalaženje u njoj daleko je lakše, s jedne strane, a s druge strane svi njeni savjeti i upute su daleko bliži i razumljiviji ljudima. Tako Allahov Poslanik, s.a.v.s., u jednom hadisu daje pedagoški savjet svim roditeljima: „Hranite svoju djecu sedam godina, ogajajte ih sedam godina, a zatim ih uzimajte za saradnike sedam godina.“

Kako kažu učenjaci islama[4], ovaj hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., obuhvata dva značenja:

- ukazuje na prirodu prvih perioda ljudskog života;

- ukazuje na obavezu roditelja šta da čemu da daju prednost u svakom od tih perioda.

Sa druge strane, moramo dobro razumjeti da se centralno usmjerenje na hranu i ostale slične potrebe u prvih sedam godina dječijeg života ne smije bukvalno shvatiti, pa da se zbog toga zanemare pedagoški aspekti porodičnog života. Time se samo ukazuje da se prioritet u prvoj fazi dječijeg života daje što kvalitetnijoj ishrani, kao što se u drugoj fazi prioritet daje odgojnim nastojanjima i izgradnji morala, dok je u trećoj fazi prirotet stavljen na što ljepšoj i kvalitetnijoj interakciji sa djecom. Sve to uopće ne isključuje ni jedan od navedenih faktora kroz sve faze dječijeg života.

Ukratko rečeno, značenje riječi pedagogija se navodi u Kur'anu i hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., i ono obuhvata brigu i pažnju o djetetu u prvim periodima života, svejedno da li se ta briga i pažnja odnosila čisto na tijelo, ili na moral, ili, pak, na dušu.

Pedagogija je „nadgradnja – čišćenje“

Izuzetno je važno da se ovdje vratimo na kur'anski termin juzekki – rasti, uspjevati, napredovati, očistiti, itd., koji dolazi u istom značenju kao i naša riječ „odgajati“, s tim da se značenja ove riječi ovdje ne ograničavaju na određeni period ljudskog života, niti se odnose parcijalno na tjelesni, ili na duhovni segment ljudskog života, nego se odnose na sveukupnost svake osobe.

Ovdje ćemo navesti članak istaknutog učenjaka Muhammeda El-Gazalija pod naslovom „Islamska pedagoška teorija za jedinku i društvo“, održanog na sastanku islamskih pedagoških stručnjaka održanog u Mekki 1400. h.g. On je naveo riječi Uzvišenog Allaha:

Mi smo vam jednog od vas kao Poslanika poslali, da vam riječi Naše kazuje i da vas očisti i da vas Knjizi i mudrosti pouči i da vas ono što niste znali nauči.[5]

Zatim ih je prokomentarisao sljedećim riječima: „Islam je posvetio potpunu brigu odgoju i obrazovanju. Časni Kur'an je ograničio Poslanikovu, s.a.v.s., djelatnost među ljudima na tri međusobno isprepletene aktivnosti: učenje ajeta, odgoj – čišćenje i obrazovanje.

-  Učenje ajeta

Učenje, čitanje, istraživanje Allahovih ajeta je prva i ključna aktivnost jer je objava najefektivniji faktor u izgradnji snažne ličnosti svake jedinke i zdravog društva u cjelini, a ajeti koji su objavljeni u islamu su fenomenalna objava Gospodara svjetova i sadržani su u Knjizi kojoj se laži i glasine ne mogu ni približiti, a kamo li ugroziti je.

-  Čišćenje

Ova riječ je najbliža značenju riječi odgoj i čak ona najizravnije pojašnjava značenje riječi odgoj, tako da se skoro nadmeću u svom nastojanju ka popravljanju stanja i oplemenjenju svake osobe. Svaki put kada čovjek pokuša da se okiti svojstvima nadgradnje i samokontrole uzdiže se i napreduje.

-  Obrazovanje

Ovo je treća aktivnost koja označava prosvjetljenja razuma onime što nije ranije znao od brojnih spoznaja i znanja o vidljivom i nevidljivom svijetu, odnosno o materijalnom svijetu i onome što je iza njega.

Dakle, općenito se može reći da se riječ odgoj – čišćenje najuže veže za proces čišćenja duše i njene sveukupne nadgradnje. Kako se riječi odgoj i čišćenje skoro sinonimne, tako i odgoj, odnosno nauka o odgoju – pedagogija, prvenstveno preuzima ovo značenje kao dopunu na već ukazano značenje te riječi sadržano u navedenim ajetima i hadisu Allahovog Poslanika, s.a.v.s.

Od ukazanih značenja ovo drugo je postalo centralno oko koga se grupišu savremene islamske rasprave u kojima se uporebljava riječ pedagogija, odnosno odgoj, a to se, opet, najočitije vidi u svemu onome što je napisao Muhammed Kutb u svome djelu: Menhedžu-t-terbijjeti-l-islamijje, u kome on izravno pojašnjava put islama u izgradnji čovjeka i čovječanstva, općenito, a ta izgradnja se uopće ne ograničava, kako on podvlači u svojim navodima, za bilo koju specifičnu odgojno-obrazovnu ustanovu, poput škola  i dr., nego se od početka do kraja veže za Allahov, dž.š., plan i program u oblikovanju ljudske ličnosti i njenoj nadgranji, nevezano za odgojno-obrazovne institucije koje se bave istim zadatkom.[6]

Gazalijina teorija o odgoju

Da navedeno značenje pedagogije nije daleko od istine potvrdili su i brojni istaknuti islamski učenjaci, a posebno imam Gazali koji u svom jezgrovitom djelu upućenom svome učeniku pod na nazivom: Ejjuhe-l-veledu-l-muhibbu, savjetuje svoga učenika riječima: „Znaj da ti sebi trebaš naći šejha (učitelja) koji će te upućivati i odgajati, koji će ti pomoći u otklanjanju svega lošeg i ružnog od sebe, a umjesto toga pomoći ti da usvojiš i da se okitiš svim lijepim osobinama. Značenje procesa pedagogije – odgoja, sliči zemljoradniku koji obrađuje usjeve pa kopa korov kako bi usjev bio što plodniji, potpuniji i izražajniji. Ti moraš sebi naći šejha (učitelja)... On će te odgajati, savjetovati i upućivati na Pravi put, jer Uzvišeni Allah je Svojim robovima poslao Svoga Poslanika da ih uputi na Pravi put, pa kada je on, s.a.v.s., preselio na Ahiret, iza sebe je ostavio svoje halife (namjesnike) da upućuju na Allahov put.“[7]

Edeb – odgoj duše

Edeb je jedna od riječi koje se mnogo upotrebljavaju u hadisima i često susreće u islamskim djelima i izuzetno tijesno je vezana sa značenjem oblikovanja duše – ličnosti svake osobe. Ona je, ustvari, potpuno podudarna riječi terbijjet – odgoj, adekvatno je zamjenjuje. Kako rekosmo, ova riječ i njena značenja se često navode u hadisima:

„Da čovjek odgoji svoje dijete bolje mu je nego da podijeli pregršt sadake.“[8]

„Roditelj ne može svome djetetu podariti ništa bolje od lijepog odgoja.“[9]

„Plemenito postupajte prema svojoj djeci i što ljepše ih odgojite.“[10]

„Zaista je Uzvišeni Allah Odgajatelj u ovom Kur'anu, pa zato učite iz njega.“[11]

Iz navedenih hadisa se jasno vidi da riječ edeb u potpunosti odgovara značenju naše riječi odgoj, pogotovo u segmentu koji govori o nadgranji prirode ličnosti, njenog uzdizanja, i njenog razvoja i evolucije u okrilju Allahovog plana i programa zacratanog časnim Kur'anom. Pa ipak, ova riječ edeb u jednom od hadisa Allahovog poslanika, s.a.v.s., je dobila još jedno značenje, talnije: znanje, tj. obrazovanje. Navodi se da je skupina nekih ljudi iz Jemena došla Allahovom Poslaniku, s.a.v.s., a Allahov Poslanik, s.a.v.s., bi uobičavao svakome se obraćati na jeziku koji razumije, a ova skupina je harf „lam" zamjenjivala harfom „mim", pa između ostalog, ti ljudi su ga pitali i o postu na putovanju, pa je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ne spada u dobročinstvo postiti za vrijeme putovanja.“[12] Na to je Alija ibn Ebi-Talib, r.a., primijetio: „Allahov Poslaniče, vidimo da se svakom narodu obraćaš na njihovom jeziku, pa ko te podučio tome?“ Allahov Poslanik, s.a.v.s., mu reče: „Odgojio me je moj Gospodar i uljepšao moj odgoj.“[13] Odnosno: Podučio me je moj Gospodar i usavršio moje obrazovanje.

Ovo posljednje značenje riječi edeb se vremenom čvrsto ispreplelo sa značenjem riječi znanje, spoznaja i obrazovanje, tako da se muallim – učitelj, počeo nazivati mueddibom – odgajateljem, a et-ta'lim – obrazovanje, se počelo nazivati te'dibom – odgojem, što se posebno odnosilo za učitelje i odgajatelje u dvorcima i kućama namjesnika i halifa. Učitelj u dvorcu se nije nazivao muallimom – učiteljem, nego se za njih koristila riječ mueddib. Ova riječ je izvedenica od riječi edeb a koja se odnosi ili na ćudoređe ili na predanja, tako da su učitelji djece uglednika nazivani mueddibima zato što su obuhvatali oba aspekta svog poziva, tj. i odgojni i obrazovni.“[14]

U kontekstu ove riječi ukazat ćemo i na još jedan fenomen vezan za islamsku pedagogiju. Naime, u savremenoj pedagogiji u trendu je uključivanje porodice, tj. roditelja u školski odgojno-obrazovni proces. Kako rekosmo, u pitanju je savremeni trend u čiju svrsishodnost se tek nedavno uvjerila moderna pedagoška nauka. Sa druge strane, u islamskoj pedagogije je duboko ukorjenjena tradicija da se roditelj uključuje u mueddibov (odgajateljov) posao. Tako, npr. navodi se da je Utbe ibn Ebi-Sufjan rekao odgajatelju svoga djeteta: „Prvo što trebaš popraviti kod moje djece je sebe lično, jer su sve njihove mahane i nedostaci izravno vezane za tebe. Njima je lijepo sve što ti činiš, a ružno sve što ti ostaviš. Pouči ih Allahovoj Knjizi tako da je zavole i slijede i ne zapostavljaj ih u tome pa da je zamrze. Prenesi im najljepše hadise i najslađu poeziju. Nikada ne prelazi iz oblasti u oblast prije nego što tu oblast dobro ne usvoje, jer previše priče  i informacija opterećuje razumijevanje. Pouči ih i zakonitostima mudraca i odvrati ih od sjedenja sa ženama. Nipošto se ne oslanjaj na moju brigu o njima jer sam se ja već oslonio na tvoju sposobnost.“

Zaključak

Na kraju ove rasprave možemo zaključiti da:

1. Pedagogija u kur'anskim tekstovima i hadisima Allahovog Poslanika, s.a.v.s., znači:

-  cjelovitu brigu o djetetu u prvim razdobljima njegovog života i

-  težnju ka lijepom.

2. Pedagogija je u islamskim djelima usko i neraskidivo vezana za učenje i poučavanje, i posvećuje cjelovitu brigu duševnoj i idejnoj izgradnji čovjeka muslimana, u općem značenju, i ona je potpuno oslonjena na Kur'an i hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s., što se zorno vidi iz dijela Ebu Hamida Gazalija, Muhammeda Kutba, i dr.

3. Termin „čišćenje (duše)“ u islamskoj pedagogiji ima isto značenja kao i pedagogija.

4. Termin edeb odražava isto značenje kao i terbijjet, i čišćenje.

 

Izvor: www.islamskazajednica.ba

[1] El-Isra', 23-24.

[2] Eš-Šu'ara, 18.

[3] Abdu-l-Fettah Dželal: Mine-l-usuli-t-terbevijjeti fi-l-islam, El-Merkezu-d-devlijj li-t-ta'limi-l-vezifi li-l-kibar fi-l-alemi-l-arebi, Sursu-l-Lejjan, 1977.

[4] Vidi: Dr. Fethi Ali Jusuf - dr. Mahmud Abduhu Ahmed - dr. Mustafa Abdullah Ibrahim; Et-Terbijjetu-d-dinijjetu-l-islamijje bejne-l-esaleti ve-l-muasare; Alemu-l-kutub, Kairo, 1999, str. 36-37.

[5] El-Bekare, 151.

[6] Dr. Fethi Ali Jusuf - dr. Mahmud Abduhu Ahmed - dr. Mustafa Abdullah Ibrahim; Et-Terbijjetu-d-dinijjetu-l-islamijje bejne-l-esaleti ve-l-muasare; Alemu-l-kutub, Kairo, 1999, str. 38.

[7] Ebu-Hamid el-Gazali: Ejjuhe-l-veledu-l-muhibbutahkik Abdullah Ahmed Ebu-Zejne, Daru-š-šuruk, Kairo, 1980, str. 63.

[8] Bilježi ga Tirmizi u svome Sunenu, 4/337, Kitabu-l-birr, i kaže da je ovaj hadis garib.

[9] Bilježi ga Tirmizi u svome Sunenu, 4/338, Kitabu-l-birr i kaže da je ovaj hadis garib.

[10] Bilježi ga Ibn-Madže u svome Sunenu, Kitabu-l-edeb, od Enesa, r.a., 4/1211.

[11] Bilježi ga El-Hakim u El-Mustedreku 1/555, Kitab Fedailu-l-Kur'an, od Ibn-Mes'uda, r.a., i kaže da je sahih, a s njim se u ocjeni slaže i imam Ez-Zehebi.

[12] Imam El-Buhari, Sahih, 4/183, Kitabu-s-sawm, od Džabira i Muslim u svome Sahihu, 2/786, Kitabu-s-sijam, također od Džabira.

[13] Navodi ga imam el-Adžluni u Kešfi-l-haffa, 1/72 i veže ga za El-Askerija, od Alije i pojačava ga sa drugim.

[14] Ahmed Šilbi: Tarihu-t-terbijjeti-l-islamijje, peto izdanje, Mektebetu-l-nahdati-l-misrijje, Kairo, 1976, str. 58.

Ocijeni
(3 glasova)
Čitano 419 puta

Magazin Ašk