petak, 29 Novembar 2019 06:46

Odgoju islamu XIII dio

dr. Sabahudin Šarić


Nakon što smo u prethodnim nastavcima rasprave o islamskom odgoju ukazali na neke specifičnosti islamske antropologije i svojstava čovjeka, u ovom dijelu ćemo nešto reći o drugom faktoru odgoja, a to je odgajatelj. Naravno, u islamu je Poslanik najsavršeniji uzor ljudima i to ne samo u domenu odgoja, nego u svim aspektima ljudskog života. Međutim, pored poslanstva kao njegove ključne misije, uloga odgajatelja ljudi sigurno se nalazi u samom vrhu popisa njegovih dužnosti. Upravo jedan od temeljnih ciljeva njegove poslaničke misije je odgajanje ljudi u skladu sa principima Objave i učenja koje je promovirao.  

            U brojnim kur'anskim ajetima u opisivanju poslanika navedena su njihova svojstva i, s obzirom na to da su poslanici najbolji odgajatelji i učitelji ljudi, ova svojstva mogu biti najbolji pokazatelj i uputa za druge koji se bave odgajanjem čovjeka.

            Jedna od, sigurno, najbitnijih osobina jednog odgajatelja je saosjećanje i samilost. To je posebno istaknuto kod Poslanika islama, jer je poslan kao milost svjetovima[1]. Pored brojnih primjera koji su zabilježeni u Poslanikovoj biografiji i Kur'an izričito ukazuje i ističe ovo Poslanikovo svojstvo: Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je blag i milostiv.[2] Ta Poslanikova samilost nije bila vezana isključivo za vjernike. Njegova briga zbog odbijanja ljudi da krenu Pravim putem i njegovo nastojanje da ih izbavi iz propasti je bilo toliko izraženo da je na neki način i sebe dovodio u opasnost. U pogledu toga Kur'an kaže: Zar ćeš ti sebe uništiti zato što ovi neće da postanu vjernici?[3] Ovakva briga odgajatelja najbolji je primjer na koji način treba da se odnosimo prema svim odgajanicima, bez obzira da li se radilo o „upućenima“ ili „neupućenima“.

            Dakle, odgajatelj se prema svojim učenicima treba, u najmanju ruku, odnositi kao milostivi otac koji se brine o svojoj djeci, koju nastoji u svim prilikama i situacijama ispravno usmjeriti i odgojiti. Milost i saosjećanje su najefektivniji odgojni metod. Najbolja potvrda tome je činjenica da je i Bog sam sebi odredio da bude Milostiv prema ljudima: On je Sebi propisao da bude milostiv.[4] To je, između ostalog, i razlog spuštanja Objave i slanja poslanika. Samo isticanje Božije Milosti na početku kur'anskih sura najbolji je pokazatelj milosti Stvoritelja i Odgajatelja ljudi.

Razumnost, logičnost, mudrost i argumentacija su sljedeća svojstva koja treba da krase odgajatelja. Dajući Poslaniku univerzalnu uputu o načinu komuniciranja sa ljudima i o metodama njihovog upućivanja, Kur'an kaže: Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši način raspravljaj![5]

Odgajanje čovjeka je sigurno jedna od najtežih aktivnosti te stoga iziskuje izuzetno strpljenje i toleranciju. Zato se smatra da su strpljenje i tolerantnost jedni od glavnih ključeva uspješnog odgoja.

Komunikacija, kako verbalna tako i neverbalna, i općenito ponašanje odgajatelja također ima značajan utjecaj na odgajanika. Način izražavanja, vještina govorništva i blagost u govoru sa sagovornicima bitni su faktori utjecaja odgajatelja.

Sljedeće važno svojstvo odgajatelja je njegova iskrenost i motiviranost u poslu. Kako bi usvojio sva ta svojstva, odgajatelj u islamu treba slijediti krajnje ciljeve odgoja, a to je izgradnja ličnosti iskrenog Božijeg roba i svijest da se takvim pristupom odgoju postiže Božije zadovoljstvo.

Moralnost odgajatelja i njegove vrline, shodno iskustvu iz života Poslanika, imaju najsnažniji utjecaj na sagovornika. To posebno dolazi do izražaja prilikom prvog susreta, što je zabilježeno u brojnim slučajevima iz života Poslanika islama. Naravno, moralnost se najbolje ispoljava u postupcima, zato je usklađenost riječi i djela još jedno bitno svojstvo uspješnog odgajatelja.

            Ovo su neke od osnovnih karakteristika odgajatelja. U sljedećem nastavku ove rasprave o islamskom odgoju posvetit ćemo se nešto detaljnije svojstvima odgajatelja, kao neizostavnom faktoru svakog odgojnog procesa.

 

Izvor: magazin Ašk, br.20, Sarajevo.



[1] Kur'an, XXI:107.

[2] Kur'an, IX:128.

[3] Kur'an, XXVI:3.

[4] Kur'an, VI:12.

[5] Kur'an, XVI:125.

Ocijeni
(0 glasova)
Čitano 55 puta
Više iz kategorije: « Odgoj u islamu XII dio

Magazin Ašk