četvrtak, 04 Juli 2013 10:19

Utjecaj spoznaje Boga na život djece, III dio


Korijeni dječije spoznaje Boga

Za podučavanje i objašnjavanje neke teme potrebni su posebni uslovi da bi onaj ko se podučava na što bolji način shvatio i usvojio željeno gradivo. Isto pravilo važi kada je u pitanju  podučavanje djeteta znanju o Bogu.

Roditelji koji žele svom djetetu govoriti o Bogu moraju se upoznati s načelima na koje trebaju obratiti posebnu pažnju da bi dobili što bolje rezultate. Prije svega, roditelji treba da se osvrnu na temelj koji je usađen u djetetu, u njegovoj biti, jer svako dijete dolazi na ovaj svijet bezgriješno i naklonjeno Bogu. Upravo na ovoj prirodnoj naklonosti i ljubavi koje svako dijete nosi u sebi treba raditi kako bi se dobili prvi rezultati, a zatim djetetu postepeno pojašnjavati i druge stvari koje se tiču Boga i vjere.

1. Osvrnuti se na fitret djeteta

Svoj djeci prirodna je težnja za vjerom, koja je urođena u svim bićima po dolasku na ovaj svijet. Upravo ova osobina će nam pomoći da djetetu što jednostavnije govorimo o Bogu i upoznamo ga s vjerom. U suri Rum u 30. ajetu se kaže:

Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjernik, vjeri, djelu Allahovu, prema kojoj je On ljude načinio – ne treba se mijenjati Allahova vjera, jer to je prava vjera, ali većina ljudi to ne zna.

Dječija težnja za vjerom i Bogom nije stečena, ta želja je urođena, i nakon njegovog punoljetstva (po mišljenjima nekih alima, dječaci po šerijatu postaju punoljetni u petnaestoj godini, a djevojčice od devete godine) još više dolazi do izražaja.

Naša uloga je da temelje vjere u njima sačuvamo i ojačamo, kao i da ih usmjerimo i odgojimo na što ljepši način. Nema potrebe da djetetu dokazujemo postojanje Boga, jer je ta spoznaja u njemu urođena. Naša uloga je da spoznaju o postojanju Boga u djetetu sačuvamo i da radimo na njenom jačanju. Upravo zato, trebamo se okrenuti dječijem razumu i srcu, trebamo mu govoriti o Božijoj milosti, o nagradama, o džennetu, te tako razvijati njegovo poimanje Boga i vjere.

U vezi s ovim imam Sedžad, mir neka je nad njim, kaže:

„Bog je rekao hazreti Musau, a.s.: - Učini ljude Mojim zaljubljenicima.

Musa a.s. je upitao: - Kako?

Bog je rekao: -Tako što ćeš im govoriti o blagodatima kojim sam ih obasuo, pa će to biti razlog da i sami postati zaljubljenici.“[1]

2. Obratiti pažnju na psihološko stanje sagovornika

Jedna od veoma bitnih stavki prilikom objašnjavanja pojma Boga djetetu je obraćanje pažnje na nivo dječije svijesti. Stoga ćemo navesti nekoliko važnih napomena:

a) Vjerujte u to da vaše dijete ima posebnu sposobnost za usvajanje znanja. Ponekad usvajanje gradiva za mališane je toliko jednostavno da se roditelji iznenade kad shvate koliko im je dijete pametno.

b) Djeca od četiri do pet godina, imaju svoje simbole i kalupe koji im pomažu u intelektualnom razumijevanju. U ovoj dobi, djeca da bi iskazala svoj strah ili uznemirenost naslikat će neko čudovište ili duha, a ukoliko se osjećaju zadovoljno i sretno naslikat će meleka s krilima ili neka druga draga bića iz svoje mašte. Upravo u ovoj dobi obratite pažnju na dječije crteže jer tako ćete znati kako vam se dijete osjeća i nemojte to ni slučajno zanemarivati.

c) Dječija imaginacija dobrog i lošeg može biti od velike važnosti i ostvariti ogromni uticaj na njegovu vjeru. Djeca se veoma brzo upoznaju sa terminima smrt, grijeh i agresivnost. S druge strane također, iskuse osjećanja kao što su nada, povjerenje i želja. Nažalost, danas su djeci mnoge stvari na dohvat ruke (kompjuterske igrice, dječiji programi na TV-u, igračke...), a  upravo te stvari, pojmove dobra i zla predstavljaju na način koji često nema nikakve veze niti s vjerom, niti s moralnom etikom. Agresivnost i ubistva u igricama za djecu, najbolji su primjer. Onaj koga dijete u kompjuterskim igricama ubije ne osjeća bol; pobjeda je jedini cilj igrice i nema nikakvog svođanja računa.

Trudite se da odgovarajućim riječima svom djetetu objasnite šta je dobro, a šta je zaista loše, i ne dozvolite za ono što je loše misli da je dobro i obrnuto. Samo vi možete svom djetetu pomoći da pravilno razumije svijet oko sebe. Takav vaš stav pomoći će mu da se u budućnosti izgradi u stabilnu i smirenu ličnost koja u svemu zrači pozitivnom energijom.

d) Oponašanje je ono što je dijete prvo naučilo i usvojilo. Djeca u prvim godinama svog života uče oponašanjem drugih: pričati, hodati, trčati, skakati, obući cipele i odjenuti se, na koji način jesti i koristiti se kašikom i viljuškom... Sve ovo, oni nauče „kopirajući“ druge. Uši i oči djece željni su privlačnih stvari koje ih okružuju. Na isti način djeca stiču i svoja prva saznanja o vjeri. Mališani uče doviti tako što vide kako to rade njihovi roditelji, uče poštovati Kur'an i vjerske propise baš onako koliko ih poštuju njihovi očevi i majke. Od svojih roditelja djeca uče nadati se, razlikovati istinu od neistine, lijepo od ružnog, dobro od lošeg, uče kako voljeti.

3. Koristiti različite metode

Da bi na što bolji način djetetu objasnili i prenijeli vjerske pojmove, moramo se koristiti raznovrsnim metodama. U nekim uslovima, djeca su spremnija shvatiti postojanje Boga pokazujući svoju povezanost s Njim. U ovim uvjetima, inteligentni roditelji će iskoristiti priliku da dijete obaspu sa što kvalitetnijim informacijama koje su mu potrebne. Na primjer, obavijestiće ga o noći kao što je Lejletu-l-kadr, objasniti mu njenu važnost, naučiti ga kako da se obraća Bogu, kako da svoje želje podijeli s Njim. Treba često istaknuti lijepe stvari koje mu se dešavaju uz napomenu da je sve to od Boga tj. da su to Božije blagodati, tako će dijete naučiti biti zahvalno Bogu i imat će još bolju vezu s Njim. Samo će uvidjeti koliko je Bog milostiv i dobar.

4. Upražnjavati postepenost

Roditelji ne smiju očekivati da njihova djeca u što kraćem roku savladaju sve vjerske pojmove kao što je Jednoća Boga, Božije sifate, kao i sve naredbe kojim nas Bog zadužuje. Ovakva očekivanja su veoma opasna i donose negativne efekte. Potrebno je da roditelji, postepeno i da krenu od osnovnih pojmova, da naprave podlogu i da djetetu pričaju o vjeri i Bogu na nivou njegovog shvatanja i razuma.

Upražnjavanje ove metode je očigledno u vjerskim podučavanjima, pa tako imam Sadik, mir neka je nad njim, kaže:

„Kada dijete napuni tri godine poduči te ga zikru La illahe ila-llah (Nema Boga osim Allaha), zatim pustite ga dok ne napuni tri godine, sedam mjeseci i dvadeset dana; tada ga podučite Muhammedu resulullah ( Muhammed je Božiji poslanik), zatim pustite ga dok ne napuni četiri godine, a onda ga podučite salavatu na Poslanika i njegovu časnu porodicu ( Allahume sali ala Muhammed ve ala ali Muhammed).[2]

Obratite pažnju na priču koja slijedi:

Jednog dana pitali su Sahal Šuštrija, jednog od velikih arifa:

- Kako si došao do ovog nivoa?

Rekao je:

- Za vrijeme mog djetinjstva živio sam kod svog dajdže. Kada sam napunio sedam godina, polovinom noći ustao sam iz sna. Vidio sam svog dajdžu kako sjedi okrenut prema kibli, bio je zauzet ibadetom. Svidjelo mi se njegovo stanje. Sjeo sam pored njega i sačekao da završi namaz. Kada je završio upitao me: - Sine zašto si ustao? Idi spavaj!

Rekao sam: - Dopalo mi se to što vi radite, i želim da sjedim pored vas.

Rekao je: - Ne, idi spavaj.

I zato što je moj dajdža toliko bio uporan, otišao sam spavati. Sljedeću noć opet sam se probudio iz sna. Opet sam vidio isti onaj prizor od sinoć, zatim sam ponovo sjeo pored dajdže. Ovaj put sam mu rekao: - Volio bih da sve ono što vi kažete i ja ponovim.

Dajdža me stavio da sjednem okrenut prema kibli i rekao mi: - Reci jedan put: Ja Hazir ja Nazir ( o Ti koji si prisutan, o Ti koji nadzireš).

I ponovio sam. Zatim mi je dajdža rekao: - Idi sad spavaj. Dosta je za večeras.

Ovo se ponavljalo noćima i svaki put kada bi mi dajdža rekao šta da učim ja bih ponavljao nekoliko puta. Malo po malo naučio sam kako uzeti abdest, a nakon što bih abdestio ponavljao bih sedam puta ja Hazir ja Nazir. Stiglo je dotle da sam, bez da idem kod dajdže, sām ustajao prije sabah namaza. Nakon namaza uzeo bih tespih u ruke i ponavljao ja Hazir, ja Nazir; i uživao sam u izgovaranju ovog zikra, sve dok nisam stigao do duhovnog putovanja i počeo napredovati i eto kako sam došao do ovog duhovnog stupnja.

5. Povezanost spoznaje Boga sa dječijom svakodnevnicom

Ukoliko saznanja o vjeri, a posebno saznanja vezana za spoznaju Boga budu povezana s dječijom svakodnevnicom, dijete će bolje razumjevati vjerske pojmove. Kada vi svom djetetu kažete da je hrana koja se nalazi ispred njega poklon od strane Boga, bolje ste ga upoznali s Gospodarom. U Kur'an Kerimu, hazreti Ibrahim govori o svojoj spoznaji Boga, i tako obaraćajući se Gospodaru kaže:

Koji me je stvorio i na pravi put uputio, i koji me hrani i poji, i koji me, kad se razbolim liječi, i koji će mi život oduzeti, i koji će me poslije oživjeti, i koji će mi nadam se, pogreške moje na Sudnjem danu oprostiti!'[3]

Kada se okoristi ovom metodom, dijete će se bolje upoznati s Bogom koji je stvorio čovjeka i sva stvorenja na svijetu, i koji je bezuslovni Oslonac, jer je On taj koji nam je poslao rješenje za bezbrojne bezizlazne situacije, i odredio nam cilj u životu koji trebamo slijediti. Bogu nije važno nečije porijeklo, boja kože, kultura, pozicija u društvu, pol, niti rasa. Kada se dijete upozna sa Bogom na ovaj način, omogućuli ste da vaše dijete na druge ljude gleda lijepo, da ih poštuje, da se sa njima ophodi kulturno bez obzira na navedene razlike.

6. Ozbiljnije podučavanje odgoditi sve dok dijete ne bude razumijevalo osnovne pojmove

Kada dijete stigne do svoje punoljetnosti, tj. kada njegovo razumjevanje iz objektivnog pređe u apstraktno, a taj proces je spor, tek tada se djetetu mogu pričati ozbiljnije i dublje stvari vezane za vjeru. Tada mlada osoba prelazi iz svijeta mašte u svijet logike. Počinje razmišljati o uzroku vjerskih dužnosti, i izučava na tu temu, a zatim zamišljene pojmove koji su u početku bili vezani za materijalni svijet počinje povezivati s duhovnim svijetom.  Na kraju mlada osoba Boga smatra apstraktnim pojmom koji je bestjelesno biće i Njegova priroda je nematerijalna i duhovna. Pojedine mlade osobe još uvijek poimaju Boga ljudskim bićem, a to je zbog nedovoljnog informisanja, ili zbog neposjedovanja dovoljno naklonosti i interesovanja prema ovoj temi.

Sa razumskim napredovanjem djeteta dolazi i sposobnost lakšeg shvatanja vjerskih pojmova, stoga, roditelji tad trebaju više pričati o vjeri i vjerskim temama, jer saznanja stečena u tom periodu, dijete će pamtiti tokom čitavog svog života.

7. Objasniti djetetu pojam imana (vjerovanja)

Iman je osnovni pojam neophodan da bi djetetu pojasnili poimanje Boga. Roditelji tumačenjem ovog pojma moći će djetetu približiti ostale pojmove i učvrstiti njegov svijet spoznaje. Da bi pojasnili djetetu šta je to iman morate obratiti pažnju na njegovu zrelost i posebne potrebe, pa tako odaberite neku od dole navedenih metoda.

Podsjetite svoje dijete da ima mnogo stvari u našem životu u koje vjerujemo i prihvatamo ih kao naša uvjerenja. Posebno mu naglasite situacije koje je iskusilo. Kao npr., ti hodaš i uvjeren si da se prilikom hodanja nećeš odvojiti od zemlje. Ti vjeruješ u to da ćeš ukoliko popiješ lijek ozdravit, iako ne znaš kako ti lijekovi utječu na tvoj organizam i ozdrave ga, ali ti imaš uvjerenje da ćeš ozdraviti. S tim da imaš povjerenje u svoje roditelje, pokoravaš se njihovim naredbama, iako nekad nemaš razloga za to. Mnoge stvari se ne mogu vidjeti, miris lijepog cvijeta, vazduh, razum i inteligencija ... ali postoje. Bog se, također, spoznaje preko Njegovog stvaranja i utjecaja. Mi samo vidimo tijela. Bog nije tjelesan da bi Ga mogli očima vidjeti. Ali zato ti možeš Boga osjetiti svim svojim bićem.

Možete pričati djetetu priče o vjeri, priče koje govore o ljudima koji su vjerovali i čuda činili, kao što su poslanici, predstavnici vjere, i mnogi drugi koji su vjerom i bogobojaznošću saburili bog mnogih teškoća, da bi narod izveli na pravi put i uvijek bi dobro pobjedilo zlo i nepravdu.

Također, navedite primjere iz svakodnevnog života koji ukazuju na postojanje Boga, kao što je san; kada sanjamo vidimo neke događaje i u momentu sna nismo obavješteni o tim događajima, ne znamo u kojoj dobi noći se dešavaju, tek kada se probudimo shvatimo da smo sanjali i šta smo sanjali. Isto tako mi možemo sanjati da sanjamo u snu, a i da smo budni al' sanjamo.

8. Podučavanje i lijepa iskustva

Djeca stalno usvajaju novo gradivo i pri tome ne osjećaju zamor. Trudimo se da njihovo usvajanje povežemo sa lijepim iskustvima. Ukoliko u trenutku sreće nauče nešto novo oni će to teže zaboraviti, dakle, ostat će im urezano kao lijepo sjećanje. Tako roditelji trebaju obratiti pažnju da ukoliko klanjaju namaz, to rade s ljubavlju i pozornošću, ukoliko uče Kur'an da to čine lijepim glasom. Na taj način dijete će zavoljeti namaz i Kur'an jer imaju uzore u svom životu. Uvijek će se prisjećati namaza svojih roditelja i trudit će se da i ono tako klanja i uči Kur'an. Dijete će tako indirektno zavoljeti vjeru i vjerski program. U Kur'anu se kaže da vjernik treba uljepšati svoj izgled, kako vanjski tako i unutrašnji, prilikom izvršavanja vjerskih propisa kao što je namaz i prisustvo u mesdžidu. U 31. ajetu sure Al-A'raf  kaže:

 O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete molitvu obaviti!

Što su odrasli bolji uzori i ako su voljeni od strane mališana, to će ostaviti više utjecaja na njih i bit će za njih korisniji. Dakle, s velikodušnošću i strpljenjem odgovarajte svojoj djeci na njihova pitanja, a bez pritiska i s ljubavlju im pričajte o vjeri. Svojim djelima im pokažite kako je vjera lijepa i onda neće biti potrebe za pretjeranim savjetima, i opomenama, djeca će sama zavoljeti vjeru jer će uvidjeti da to nije težak zadatak. Shvatit će da je to stil pravilnog života, spoznat će da je to ljubav, sreća, zadovoljstvo, lakše će razumjeti pojam Boga i svoja uvjerenja će oživljavati i njegovati dok su živi.

 

 

Prevela s perzijskog jezika: Aida Jašarević-Ćelović

Preuzeto iz: Ureda za odgoj i obrazovanje Internacionalnog fakulteta Dž'ametul Mustafa, Qom

[1] Madžlisi, bihar ul envar, tom 2, str. 4., hadis 6.

[2]Raziu l din Hasan ibn Fazal Tabarsi, Mekaremu l ahlak, str. 254.

[3]Kur'an,  Aš-Šu'ara': 78 - 82.

Ocijeni
(11 glasova)
Čitano 2549 puta Zadnji put promjenjen četvrtak, 04 Juli 2013 16:58

Magazin Ašk