srijeda, 04 Septembar 2013 10:37

Online učenje kao vid savremenog obrazovanja

Amila Čamdžić


 Uvod        

Ako pogledamo unazad nekoliko desetljeća, možemo primjetiti velike promjene u načinima poučavanja, traženja informacija te stjecanja znanja. Obrazovanje ima veliku ulogu u razvoju društva, pa je to jedan od razloga zbog kojeg se i ovoj oblasti sve više širi upotreba informacijskih i kompjuterskih tehnologija. Svi veliki, poznati i prestižni univerziteti u svijetu, danas imaju program za studente koji od kuće studiraju, posredstvom interneta i računarske tehnologije.

U Bosni i Hercegovini postoji nekoliko fakulteta koji imaju sličan pristup. Postoji nekoliko fakulteta koji omogućavaju online učenje. Ovaj vid učenja postaje jako popularan i sve veći broj studenata, ali i starije populacije se odlučuje na ovaj vid obrazovanja. Neki to rade jer nemaju vremena često boraviti u učionicama, ili je fakultet udaljen od njihovih mjesta prebivališta. Bilo kako bilo, u skorije vrijeme se prognozira da će online učenje zavladati na svim fakultetima, jer se u tome vidi budućnost savremenog obrazovanja.

Napredovanjem vidova poučavanja, mijenjaju se i oni koji poučavaju i ono koji bivaju poučavani. Ovakvim načinom prenošenja znanja nema direktnog kontakta predavača i studenta, ovakvim načinom studenti sami moraju biti unutarnje motivirani da bi sjedili za računarima u svojim domovima i da bi pažljivo slušali i obavljali zadatke koji im se serviraju u obrazovnom programu online učenja. Tako da ovakvim načinom poučavanja profesori moraju da pripreme jako dobre materijale, i da se potrude da zainteresuju one koji slušaju, u protivnom ovaj sistem neće imati smisla.

Do sada se u učionicama studenti bili na neki način „primorani“ da prate i učestvuju u nastavi, i to nije bio lagan posao za nastavnike. Ali ovakvim načinom učenja, student mora da bude spreman i sam sebe nagovori da prati i da radi ono što se od njeg traži. A to predstavlja veliki izazov za sve, i za nastavnike i za studente.           

Definiranje pojma online učenje

Postoje razne definicije online učenja. Ali prije nego definišemo sam pojam online učenje, potrebno je obratiti pažnju na još neke termine koji se često izjednačavaju sa online učenjem, ili su ipak u bliskoj vezi.

Jedan od tih termina je e-učenje. E-učenje (e-learning) se po nekima definiše kao primjena informacijsko-komunikacijskih tehnologija za proces učenja i stjecanja znanja. (Vuksanović, 2009) To bi bilo uredu da autorica u istom tekstu ne navodi daljnje objašnjenje ovog pojma. „Terminom e-učenje definira se obrazovni proces u kojemu se osobe koje poučavaju fizički odvojene od osoba sa kojima se obrazuju.“ (Vuksanović, 2009:453) Prema drugim autorima, pravi se distingcija između pojmova online učenje, e-učenje i učenje na daljinu. „E-učenje predstavlja bilo koji oblik obrazovanja temeljen na upotrebi suvremenih tehnologija, a poglavito računara i računarskih mreža. E-učenjem se naziva interaktivni proces između nastavnika i učenika koji je tehnološki potpomognut. U takvim defninicijama informacijske i komunikacijske tehnologije tretiraju se kao pomoćno sredstvo za postizanje pedagoških i obrazovnih ciljeva“ (Dukić, Mađarić, 2012)

Postoji nekoliko oblika e-učenja, a najjednostavnija forma je zapravo upotreba računara u pripremi nastave, dok sa druge strane imamo napredna e-učenja, gdje se aktivnosti, provjere znanja odvijaju bez neposrednog kontakta izmešu učenika i predavača. (Dukić, Mađarić, 2012) Što je zapravo učenje na daljinu. Takvo učenje nije neka novina u obrazovanju. U 19. stoljeću je postojala učenje na daljinu, u kojem su predavač i učenik komunikaciju održavali poštom. Ali ovdje treba napomenuti da učenje na daljinu ne mora uvijek biti popraćen informacijskom i komunikacijskom tehnologijom. Ali isto tako i ono koje u svojoj primjeni koristi iste, nekad može biti i offline, koristeći se raznim cd-ovima, prezentacijama snimljenim na diskove i slično. (Dukić, Mađarić, 2012.)

A što se tiče online učenja, ono se može definirati kao sistem u kojem su resursi za učenje, uključujući i samo g nastavnika dostupni putem interneta. (Dukić, Mašarić, 2012)

Kao što možemo vidjeti postoji neka razlika između ovih pojmova, ali su također i neodvojivi, jer na neki način obuhvataju jedni druge.

Prednosti i nedostaci online učenja

Brojne su prednosti online učenja, kao što je neovisnost o mjestu i vremenu održavanja nastave, bolje dostupnosti različitih nastavnih sadržaja i veće mogućnosti individualizacije nastavnog procesa, online učenje karakteriziraju i određeni nedostaci. (Dukić, Mađarić, 2012)

U jednom ispitivanju je traženo mišljenje nastavnika/profesora o prednostima online učenja.

Najčešće navode sljedeće:

-  Dostupnost obrazovanja široj populaciji. Naime, neovisnost usvajanja obrazovnih sadržaja o vremenu i mjestu omogućava obrazovanje pojedinaca koji zbog različitih okolnosti nisu u mogućnosti pohađati klasična predavanja (Taylor & White, 1991).

-  Fleksibilnost i bolja prilagodba individualnim potrebama kako pojedinca koji uči tako i samog profesora. Mogućnost odabira mjesta i vremena gdje će se određeni obrazovni sadržaji prezentirati odnosno usvajati omogućava profesoru i onome tko uči da sami odrede optimalni period te da samim time postignu i bolji učinak (Taylor & White, 1991).

-  Bolja interakcija prilikom "učenja putem Interneta". Dok je u klasičnoj nastavi, koja je najčešće frontalnog tipa, interakcija između profesora i učenika kao i učenika međusobno svedena na minimum, prilikom "učenja putem Interneta" ona najčešće predstavlja osnovni medij za usvajanje određenog sadržaja. Učenici, tako, često nakon prezentacije određenog sadržaja raspravljaju bilo u suradnji s profesorom bilo međusobno o zadacima, problemima i sl. Na taj način dodatno utvrđuju naučeno i provjeravaju eventualne nedoumice (Grenzky & Maitland, 2001).

-  Korištenje različitih medija u svrhu što bolje prezentacije obrazovnog sadržaja. Naime, kod udaljenog učenja profesorima je omogućeno da koriste čitav niz različitih medija kako bi učenicima što je više moguće približili i objasnili određeni sadržaj (Taylor & White, 1991). Tako primjerice, u nastavi matematike, profesori mogu koristiti razne simulacije kako bi prikazali neke matematičke funkcije ili mogu koristiti razne animacije i sl.“ (Willis prema Burger, 2003:16)

Pored ovih prednostim također možemo navesti i sljedeće:

-  omogućava cjeloživotno obrazovanje i profesionalno usavršavanje

-  omogućava pohađanje tečajeva studentima koji su geografski izolirani, koji imaju zdravstvenih problema, koji zbog radnih obaveza ili iz bilo kojeg drugog razloga nisu u mogućnosti sudjelovati u klasičnom obrazovnom procesu

-  široka dostupnost omogućava istovremeno sudjelovanje velikom broju korisnika

-  mjesto i vrijeme učenja student odabire prema vlastitim mogućnostima i željama budući da su mu nastavni materijali stalno dostupni

-  mogućnost studiranja na najprestižnijim sveučilištima (npr. upisivanjem jednog od online kolegija koje nudi Harvard)

-  praktičan rad s različitim tehnologijama

-  samostalnost pri savladavanju sadržaja

-  u okviru sustava lako je omogućena integracija i pristup drugim izvorima koji su važni za gradivo koje se podučava (Burić, Grubišić, 2010)

Također isti autor govori i o nedostacima. Kao osnovne nedostatke udaljenog učenja profesori navide sljedeće:

Veće radno opterećenje. Poučavanje na daljinu od profesora zahtijeva puno više pripremnih radnji te, uz poznavanje samog obrazovnog sadržaja, zahtijeva i poznavanje medija putem kojeg se odvija udaljeno učenje (Grenzky & Maitland prema Burger,, 2003). Neki autori procjenjuju da je za pripremu obrazovnog sadržaja koji se prezentira putem udaljenog učenja potrebno otprilike 2 puta više vremena nego za pripremu prezentacije istog sadržaja putem klasične nastave (Willis prema Burger, 2003).

Nedostatak komunikacije licem-u-lice. Bez obzira na razne mogućnosti komuniciranja putem Interneta, profesori velik značaj pridaju izravnoj komunikaciji te se uglavnom slažu da je teško postići istu dinamiku u komunikaciji putem Interneta kao prilikom izravnog kontakta (Grenzky & Maitland prema Burger, 2003). Uz navedeno, postizanje uspješne komunikacije u procesu udaljenog učenja odstrane profesora zahtijeva veći stupanj razvijenosti komunikacijskih vještina što predstavlja dodatno opterećenje.

Podcjenjivanje vrijednosti udaljenog učenja. Premda se već dugo godina uspješno primjenjuje u raznim obrazovnim područjima, udaljeno učenje još uvijek predstavlja manje vrijednu alternativu klasičnoj nastavi pri čemu se redovito podcjenjuje količina truda koju profesori trebaju uložiti da bi kreirali neki obrazovni program koji se prezentira putem udaljenog učenja. (Willis prema Burger, 2003)

Pored navedenih imamo i sljedeće:

-  izostanak osobnog kontakta među sudionicima što utječe na motivaciju polaznika i kvalitetu stečenog znanja

-  potrebna visok stupanj aktivnosti i discipliniranosti polaznika što ponekad dovodi do upitnih rezultata i objektivno slabog napretka u procesu učenja

-  online učenje od polaznika zahtijeva određena znanja i vještine te računalnu pismenost bez koje gradivo integrirano u sustav online učenja postaje beskorisno

-  ni najkvalitetnija oprema na kojoj se izvodi elektronička nastava nije stopostotno pouzdana

-  sustav zahtijeva određenu tehničku podršku koja je prilično skupa i stalan razvoj u skladu s razvojem tehnologije kojom se koristi (Burić, Grubišić, 2010)

Iako postoji veliki broj i prednosti i nedostataka online učenja, postoji tendencija da se prednosti uzimaju kao presudno u online učenju. Naime, nedostaci se mogu prevazići, a prednosti koje pruža online učenje se ne mogu pronaći u drugim načinima poučavanja. Ove prednosti su te koje ukazuju na potrebu za online učenjem.

Uloga nastavnika u online učenju

U klasičnoj nastavi nastavnik je posrednik između sadržaja i polaznika. U online nastavi, situacija nije nimalo drugačija. I u jednom i u drugom slučaju, nastavnik ima za cilj da uspješno prenese znanje i vještine na određenim poljima. Jedina razlika između njih jesu metode i načini poučavanja, sa obzirom na okolonosti u kojima se odvijaju ne mogu biti nikako jednake.

Ciljevi i zadaci u online nastavi su za svaku pojedinu cjelinu precizno definisani, a polaznici su su svakom trenu upoznati sa materijalom koji će naučiti ili sa vještinama koje će usvojiti. Metode poučavanja koje se koriste u online učenju se svakako mogu pronaći u savremenoj pedagogiji, ali ako uzmemo u obzir online okolinu, mnoge metode i ideje u poučavanju se moraju prilagoditi online nastavi. A prvenstveno se misli na komunikaciju u online poučavanju. Nastava se uglavnom, ako izuzmemo video konferencije, sprovodi u pisanoj formi.

Dakle komunikacija je uglavnom u tekstualnoj formi, ali to od nastavnika zahtjeva veliku fokusiranost i fleksibilnost u radu. Veliki dio nastave se temelji na aktivnsoti polaznika, njihovom prikupljanju i organizaciji obrazovnog sadržaja. Dakle, uloga nastavnika u online nastavi se temelji na pisanoj riječi. Prije bilo kakvih aktivnosti vezanih za sadržaj, zadatak nastavnika je da polaznike upozna sa samim Sistemom upravljanja online obrazovanjem (Learning Menagment System - LMS), da riješi eventualne nedoumice ili tehničke poteškoće sa kojima se polaznici mogu susresti u početku nastave, kao i da ih uputi na to kako da koriste radnu okolinu, te na strategije rada u elektronskom okruženju. Isto tako nastoji da ih upozna sa alatima, tehnikama koje će se koristiti tokom izvođenja nastave, tako da ne bi imalipoteškoće u trenutku kada su koncentrisani na sadržaj i učenje.

Nastavnik ih, također, potiče i na međusobnu komunikaciju  polaznika, ohrabruje ih, motiviše, usmjerava i privikava na novonastalo okruženje i načine rada u toj okolini. U online obrazovanju nastavnici pridaju veliki značaj povratnim informacijama (feedback), i na taj način, održavaju stalnu vezu sa polaznicima, gdje dobijaju odgovarajuće informacije o njihovom snalaženju u online nastavi, uspjesima, i načinu učenja. (Savičić, 2011)

Online učenje u našoj državi

Postoji nekoliko fakulteta u Bosni i Hercegovini koji imaju određene odsjeke koji se mogu pohađali online. Jedan od njih je Fakultet informacijskih tehnologija (FIT) Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, a tu je i Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu.

FIT je prvi koji uveo koncept studiranja na daljinu u Bosni i Hercegovini. Samim tim što je i predmet studiranja vezan za računare i informacijsku tehnologiju, vodeći su u procesu implementacije i razvoja učenja na daljinu u našoj zemlji. U njihovom programu online učenja, studenti imaju pristup informacijama 24 sata dnevno, nisu obavezni da prisustvuju predavanjima, ali postoji i ta mogućnost. Ono što njih izdvaja od ostalih fakulteta, koji nude online učenje, jeste polaganje ispita u učionicama fakulteta, gdje bi mogli u kontrolisanim uslovima pristupiti finalnoj provjeri znanja. Postoji praksa održavanja ispita i na drugim lokacijama, u Sarajevu i Tuzli. Omogućena je i online konsultacija sa nastavnim osobljem, i peroidično se organizuje konsultacija vam Mostara(Sarajevo i Tuzla). (Anonimus, 2013a)

Što se tiče Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, oni su u akademskoj 2006/2007. pokrenuli DL (Distance Learning) sistem rada koji korespondira sa tradicionalnom (in-class) nastavom. Ova dva načina studiranja imaju istu vrijednost i imaju istu kvalitetu, kako u daljem školovanju, tako i na tržištu rada. Kako tvrde na Ekonomskom fakultetu prednosti ovog načina studiranja se ogleda u sljedećem: plan, program i zvanje u skladu sa bolonjskim principima, mjesto učenja može se odabrati i prilagoditi potrebama učenja za rad ili odabranim stilom života, smanjenje troškova stanovanja i transporta, odabiranje svog načina učenja, istovremeno stalni kontakt sa informacijama i komikacionim tehnološkim okruženjem, konciznost izabranog materijala, studenti mogu koristiti internet da bi pristupili najnovijim i relevantnim nastavnim materijalima, povezivanje i upoznavanje sa studdentima iz drugih gradova i regiona, te stvaranje dobrih poslovnih mreža, učenjem na daljinu je omogućen jedan način sticanja znanja. I na ovom fakultetu studenti su dužni nekolik puta biti prisutni u učionici fakulteta, to jest pet puta u toku semestra: uvodno predavanje, konsultacije, prvi test, konsultacije, drugi test. Za studente su omogućene knjige iz biblioteke i knjižare, audio prezentacije sa predavanja, sažeci i tekstovi, flash lekcije. (Anonimus, 2013b

Zaključak

Kao što se može primijetiti u našoj državi postoje mala odstupanja od samog online učenja, kako je objašnjen u teorijskim okvirima. Možda je u pitanju miješanje pojmova navedenih na početku rada, online učenje, e-učenje i učenje na daljinu. Jedni 'distance learning' prevode kao učenje na daljinu, a neki kao online učenje.

Naši univeriteti online učenje smatraju učenjem na daljinu. Online učenje nije isto što i učenje na daljinu. Ali na našim univerzitetima se koriste, nekim vidom online učenja, koje ima elemente učenja na daljinu. Online učenje podrazumjeva predavanja, literaturu, konsultacije i ispite preko interneta, odnosno bez fizičke prisutnosti. Dok se učenje na daljinu može koristiti internetom, ali postoje predviđene posebne prostorije i mjesta za održavanje ispita, predavanja u nekim gradovima koji imaju sjedište u nekom centralnom. Kod nas je slučaj gdje se nastava održava online, sve se radi online održavaju konsultacije, ali se ispiti rade ispred profesora u učionici.

Ovo je na neki način dobro, jer ne postoje dobro uvježbane metode ispitivanja online, pa se moraju organizovati ovakvi ispiti. Ali nije dobro za one koji imaju namjeru studirati online, ali moraju imati na umu dolazak na fakultet, koji im može biti jako udaljen, ili čak nedostižan. Onda mnogi neće ni upisivati taj fakultet.

Smatram da je potrebno intenzivnije raditi na razgradnji samog procesa evaluacije studenata, jer na ovaj način student se više osjeća kao vanredni student, nego kao polaznik online nastave.

Literatura:

1) Anonimus, 2013a, Studentski vodič Fakulteta informacijskih tehnologija Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, dostupno na: http://www.fit.ba/ba/images/stories/brucoski vodic2013.pdf, pristupljeno: 28. 6. 2013.

2) Anonimus, 2013b, Studij učenja na daljinu Ekonomskog fakulteta Univerziteta u  Sarajevu, dostupno na: http://www.efsa.unsa.ba/ef/docs/DL/Brosura.pdf, pristupljeno: 24. 6. 2013.

3) Burger, T., 2003, Percepcija i stavovi studenata prema ''učenju putem Interneta'', Zagreb: Filozofski fakultet.

4) Burić, H., Grubić, V., 2010, Online učenje hrvatskog jezika na Sveučilištu Waterloo u Kanadi, Časopis za hrvatske studije, 6, 201-209.

5) Dukić, D., Mađarić, S., 2012, Online učenje u hrvatskom visokom obrazovanju, Tehnički glasnik, 6 (1), 69-72

6) Savičić, J., 2011, Interaktivno multimedijalno učenje i poučavanje, Norma, 16 (1), 57-66.

7)  Vuksanović, I., 2009, Mogućnosti za e-učenje u hrvatskom obrazovnom sustavu, Napredak, 150 (3-4), 451-466.

 

Ocijeni
(5 glasova)
Čitano 4334 puta Zadnji put promjenjen srijeda, 04 Septembar 2013 10:50

Magazin Ašk