srijeda, 25 Juni 2014 08:52

Nužnost samospoznaje


U čovjekovoj nutrini položeni su naročiti potencijali i sposobnosti koje ne posjeduje nijedna životinja. Ove sposobnosti, posredstvom stepena vjere i moralnih razina, mogu uzdići čovjeka do vrhunca ljudske veličine i mogu ga zaštititi i sačuvati od svake vrste uprljanosti i nečistoće. One ga na putevima nauke i spoznaje zakona stvaranja mogu učiniti vladarom svijeta prirode i sve zemaljske moći i zemne resurse učiniti njemu pokornim. Čovjek može posegnuti i za nebeskim tijelima te i njih pokoriti. Ovaj kapital, koji je svojstven samo čovjeku, nalazi se u čovjekovoj nutrini u obliku potencijala i mogućnosti i nikada se ne iskazuje sam po sebi. Te moći i potencijali dolaze do izražaja samo posredstvom učenja i podučavanja, kada se ovi veliki unutarnji resursi i potencijali preinačuju u stvarnost i u zbiljski kapital.

Iz ovoga što je rečeno postala je jasna nužnost i važnost odgoja za očitovanje unutrašnjih savršenstava i ostvarivanje unutarnjih potencijala čovjeka. Čovjek bez odgoja i obrazovanja nikada neće stići do savršenstva koje dolikuje ljudskom biću i neće kročiti putem koji njegov uzvišeni položaj zaslužuje.

Dobar odgajatelj pri odgajanju treba obratiti pažnju na sve dječije potencijale i sve njih, uz poštivanje ravnoteže i međusobne usklađenosti, treba prevesti iz stanja potencijalnosti u stanje aktualnosti. A tome prethodi poznavanje čovjeka i posjedovanje svijesti o njegovim vanjskim i nutarnjim zbiljama. Drugim riječima, ispravan odgoj jeste onaj koji je usklađen sa stvarnom suštinom i čovjekovom zbiljskom, iskonskom prirodom. Odgajatelj će postići takav odgoj onda:

  1. kada bude poznavao sve zbiljske zahtjeve i prirodne sklonosti čovjeka,
  2. kada te zahtjeve i sklonosti za vrijeme odgoja bude unaprijedio i zadovoljio.

Mnogo je predaja prenesenih od islamskih prvaka o nužnosti samospoznaje iz različitih aspekata, što spada u korijen i osnovu ljudske sreće. Danas ćemo predočiti nešto od toga.

Imam Ali, mir neka je na njega, je izrekao sljedeće mudrosti:

أفضَلُ المَعْرِفةِ مَعْرِفةُ الإنسانِ لِنفْسِهِ.

“Najbolja spoznaja jeste spoznaja samog sebe.”[1]

أَعْظمُ الجَهْلِ جَهْلُ الإنسانِ أمرَ نَفسِهِ.

“Najveće neznanje je nepoznavanje sebe samog.”[2]

أفضلُ العقْلِ مَعرِفةُ المرْءِ نفْسَهُ فَمَنْ عرفَ نفسَهُ عَقَلَ و مَنْ جَهِلَها ضلَّ.

“Najbolje razmišljanje je spoznaja sebe. Onaj koji je spoznao sebe, razuman je, a onaj ko ne poznaje sebe, ide u stranputicu.”[3]

 مَنْ عَرَفَ نفسَهُ فقدْ انتَهَى إلى غايةِ كُلِّ معرِفةٍ و عِلْمٍ.

“Ko je spoznao sebe, postigao je najveći nivo znanja i spoznaje.”[4]

مَنْ لَمْ يَعرِفْ نَفْسَهُ بَعُدَ عن سَبيلِ النَّجاةِ و خَبَطَ في الضَّلالِ و الجَهالاتِ.

“Onaj ko sebe ne spozna, skrenuo je sa puta sreće i spasa, a zalutao je u zabludu i neznanje.”[5] 

Iz navedenih predaja može se zaključiti da su osnova i temelji ljudske sreće postavljeni na samospoznaji. Onaj ko sebe nije spoznao i ko sebe ne ocijeni realno, nikada neće stići do savršenstva dostojna ljudskosti. Onaj ko ne poznaje Božije riznice položene u sebi i skrivena bogatstva, taj se neće ni pokrenuti da ih pretoči u ozbiljenje.

Kumejl ibn Zijad je kazao hazreti Aliju:

اُریدُ أنْ تُعَرِّفَنی نَفْسی.

“Želim da me upoznaš sa mojom dušom.”

فَقالَ یا کُمَیْلُ أَیَّ النَّفْسِ تُریدُ أَنْ اُعَرِّفَكَ قُلْتُ یا مَوْلایَ وَ هَلْ هِیَ إِلّا نَفْسٌ واحِدَةٌ؟ فَقالَ یا کُمَیْلُ إِنَّها هِیَ أَرْبَعَةٌ النّامِیَةُ النَّباتِیَّةُ وَ الْحِسّیَّةُ الْحَیَوانیَّةُ وَ النّاطِقَةُ الْقُدسِیَّةُ وَ الْمَلَکیَّةُ الْإِلهیَّةُ.

Ali, mir neka je na njega, mu odgovori: “S kojom dušom želiš da te upoznam?” Reče: “O moj zaštitniče, pa koja to duša ima, osim ove jedne?” A on kaza: “O Kumejle, četiri su duše: vegetativna, čija je odlika razvoj i rast, animalna, koja posjeduje čula opažanja, racionalna sveta duša i nebeska božanska duša.”[6] 

Osim prirode biljaka i životinjske strastvenosti, čovjek posjeduje riznice ljudske intelektualnosti i dušu nebeskog i božanskog karaktera. Sretan je onaj čovjek koji obrati pažnju na sve svoje potencijale i resurse, bili oni materijalni ili duhovni, i koji sve njih gdje treba i u ispravnoj mjeri zadovolji.

Čovjek, pored tjelesnih užitaka i udovoljenja životinjskim željama, treba obratiti pažnju na pročišćenje nutrine i oživljavanje duhovnih sklonosti koje su, također, dio njegove urođene potrebe. Potrebno je da čovjek sve ove potencijale uskladi i pokrene u pravcu napretka i usavršavanja te da iskreno slijedi nepromjenjivi zakon iskonske prirode.

 

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, nasljeđe i odgoj, svezak 1., Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011., str. 119-121.

[1] Gureru-l-hikem, str. 179.

[2] Isto, str. 179.

[3] Isto, str. 199.

[4] Isto, str. 698.

[5] Isto, str. 706.

[6] Adabu-n-nefs, sv. 1., str. 11; Medžme‘ul-bahrejn (nefs).

Ocijeni
(4 glasova)
Čitano 2443 puta

Magazin Ašk