subota, 09 Avgust 2014 08:22

Psihologija puberteta

Autor: Elmedina Čizmić, psiholog


Adolescencija ili mladalačko doba jeste period života koji je po svoj prilici najizazovniji i najkompliciraniji da se opiše i da se doživi.
Između 10 i 20 godine nastaju velike tjelesne, kognitivne i socijalne promjene. Individualne varijacije su veće nego ikada ranije. Fizički gledano, jedan je tinejdžer zreo u dobu od 15 godina, ali može potrajati još pet do deset godina prije nego se pođe smatrati socijalno zrelim.

Nekada se desi da usljed traumatskih iskustava osoba ostane fiksirana za određeni period i svojim ponašanjem pokušava riješiti određene konflikte iz tog perioda (vrlo često prva ljubavna negativna iskustva mogu napraviti problem da osoba uvjek očekuje da će možda biti povrijeđena, ostavljena i sl.).

Pubertet se proteže od vremena prvog znaka spolne zrelosti do vremena kada su dječak ili djevojčica, biološki gledano zreli za razmnožavanje.

Adolescencija je vrijeme od potpune spolne zrelosti do vremena kada napredovanje jenjava.

Vrijeme početka puberteta uveliko varira na cijelom svijetu. U zapadnom svijetu djevojčice dobivaju svoju prvu menstruaciju u dobi oko 12 godina dok se u drugim djelovima može pomjeriti sve do 18. godine.

Pubertet u prosjeku traje 3 godine za djevojčice i 4 za dječake. U industrijaliziranom svijetu važna je prehrambena situacija – što je ona bolja, to je i pubertet raniji.

Tjelesni razvoj tokom puberteta uglavnom je nasljedan i fiziološki uvjetovan, ali na njega utiču i faktori okoline.

Postoji veza između teškog fizičkog rada i kasnog puberteta, djevojčice-sportašice koje naporno treniraju ulaze kasnije u pubertet od drugih djevojčica.

Fizičke promjene unutarnje hemije podrazumjevaju prije svega da hormoni iz hipotalamusa, hipofize, kore nadbubrežne žlijezde i spolnih žlijezda utječu na tjelesni razvoj.

Kod dječaka se povećava  muški spolni hormon (testosteron) koji čini da spolni organ raste, dolazi do promjena rasta dlaka, a glas postaje dublji.

Kod djevojčica se povećava lučenje ženskog hormona (estrogena) što dovodi do rasta grudi, promjene maljavosti tijela, širenja kukova, te do prve menstruacije.

Posebno je specifično ponašanje mladih u tom periodu. Brz tjelesni rast prati zamaranje, rastresenost i druge nepovoljne simptome. Položaj mladih u toj dobi otežavaju njihove nove dužnosti i zadaci koje im odrasli postavljaju.

Kod mladih  te dobi  čest je osjećaj dosade jer aktivnosti kojima su se kao djeca bavili čine im se djetinjaste i glupe, a nove nisu još usvojili i  razvili. Popratna pojava puberteta je i osjećaj nemira do kojeg dolazi zbog nesigurnosti, češćih konfliktnih situacija, kao i zbog povećanja emocionalnosti mladih.

Zbog povišene emocionalnosti mladih dolazi do naglih provala smijeha, srdžbe, tuge, pa i neraspoloženja, a izražavanje tih snažnih čuvstava oni teže kontroliraju pa se govori o emocionalnoj labilnosti.

Jedna od psiholoških pojava u pubertetu jeste opći negativizam mladih koji se manifestuje prema čitavom svijetu. Za razdoblje puberteta karakteristično je i intenzivno maštanje mladih. Veći dio tog sadržaja nalaze u lijepoj književnosti, u filmovima i sl. U svojim fantazijama „pubertetlije“ doživljavaju sebe kao junake, i to često „junake koji pate“. Prema Eriku H.Eriksonu razvojna faza se tokom mladenačkog doba odnosi na identitet (integrirana slika sebe, vjera u budućnost) nasuprot pometnji uloga (disharmonična slika o sebi, prkos, negativni identitet, pretjerano prilagođavanje).

Stvaranje identiteta tokom mladalačke dobi svodi se na definiranje sebe samoga kao jedinstvenog bića i na razvoj identiteta. Ovo se odvija djelimično kroz povezivanje ranijih dječijih identiteta, a djelimično stvaranjem novog identiteta odraslog. Traženje identiteta predstavlja za Eriksona osnovnu ljudsku potrebu, potrebu koja je jednako važna kao i hrana, sigurnost i seksualno zadovoljstvo.

Ključ pozitivnog rješenja mladalačke krize ostvaruje se interakcijom sa drugima, kako sa vršnjacima tako i sa odrasilm. Druge osobe funkcioniraju kao ogledalo koje tinejdžeru prenosi potrebnu informaciju za postizanje stabilne slike onoga ko on jeste ili bi trebao biti.

Samoosjećanje, samorespekt i samopouzdanje oblikuju se preko reakcija drugih. Kao neizbježan faktor u razvoju ličnosti dominira  porodica koja daje osnovne moralne i emotivne temelje za dalji razvoj ličnosti.

Iskrena ljubav roditelja prema djeci je najbolji štit koji prati mladog čovjeka. Važno je i prepoznati duhovne vrijednosti koje mogu biti od velike pomoći današnjoj zalutaloj omladini da se usmjeri na pravi put.

Izvor: zdravlje.at

Ocijeni
(5 glasova)
Čitano 1584 puta

Magazin Ašk