srijeda, 30 Septembar 2015 17:29

Promjene u dobu adolescencije


Od trenutka kada činioci adolescencije započnu svoje djelovanje u tijelu djevojaka i mladića, do okončanja tog prirodnog ciklusa – ulaska djece u doba mladosti i učvršćivanja njihovog psiho-fizičkog stanja – proći će nekoliko godina.

Tokom ovog razdoblja događaju se velike promjene u njihovom tijelu i duši: mijenja se njihova visina, njihovi ekstremiteti naglo počinju rasti i u njima se rađaju novi osjećaji i porivi, a dolazi do velikih promjena u njihovim duševnim i moralnim svojstvima – navike koje su imali tokom djetinjstva polahko slabe i iščezavaju i postepeno svoje mjesto prepuštaju nekim novim navikama i običajima. Napuštaju zabave i igre djetinjstva, više ne obraćaju pažnju na lutke i ostale igračke iz tog vremena, nego sve to odbacuju i počinju razmišljati o novim načinima zabave.

Doba adolescencije smatra se razdobljem krize i velikih preobražaja u tijelu čovjeka. Tokom ovog razdoblja, tijelo i psiha djeteta neprestano su izloženi najvećoj promjeni i preobražaju. Moral i ponašanje adolescenta toliko su neuravnoteženi i nepredvidivi da su naučnici ovo razdoblje nazvali razdobljem nemira i konfuzije.

Ovaj turbulentni period, koji P. Mundus naziva konfuznim životom, a Böhler negativnim periodom, u stvari predstavlja period koji se javlja još u vrijeme prije početka adolescencije. Početak ovog razdoblja ustvari nagovještava početak djelovanja na planu reprodukcije.

To je vrijeme između dvanaeste i petnaeste, a ponekad i do šesnaeste godine i ima sve odlike jednog kriznog doba. Ovaj period nazivaju periodom konfuzije i nereda u razvoju. Gotovo cijelim svojim tokom ovaj period je ispunjen nelagodama. Tijelo je mlitavo i mlohavo, a ćud i ponašanje promjenjivi. Mladić ili djevojka nalaze se u takvom stanju kao da povezanih očiju rukama pipaju i traže put prema maglovitoj budućnosti.

Nakon tog razdoblja tjelesni organi i moralni život jačaju. Mladi počinju da se više zanimaju za posao koji bi u budućnosti radili. U većini slučajeva, početak učenja zanata i škole koja se tiče njihovog životnog zanimanja započinje upravo u ovom vremenu. Politička i ekonomska pitanja privlače njihovu pažnju i zasjenjuju pitanja obrazovanja. Strast i žudnja za životom očituju se u svakom pogledu i dijelu života. Njihovi osjećaji cvjetaju poput behara voćki u aprilu. Punoljetni, ali zbunjeni i nespokojni mladi svoje mjesto ustupaju mladim ljudima ili ženama koji na budućnost gledaju s mnogo gorljivosti i žara. Oni u svom svijetu mašte na krilima nade lete na sve strane. Ovaj period traje od šesnaeste do dvadesete godine. To je upravo doba mladalačkog žara koji Platon naziva duševna opijenost.[1]

Doba mladosti, cijelo razdoblje adolescencije, put prevrata i promjena, za djevojke i mladiće je jedno međudoba između djetinjstva i mladosti, jedno posebno razdoblje ljudskog života. Ovo vrijeme ne možemo svrstati ni u doba djetinjstva niti u doba mladosti.

Na arapskom jeziku za dijete u čijem se tijelu probude znakovi adolescencije i započnu svoje duboke aktivnosti kaže se murahiq[2] . Murahiq nije ni dijete, ni mladić. Nije više dijete jer je pubertet, sa svojim akcijama i reakcijama, ostvario utjecaj na njegovo tijelo i izbrisao neke osobine i karakter djeteta. Njegovi organi i misli, pokreti i moral više nisu djetinjasti, oni su izrasli i zadobili jedan novi oblik.

No, on nije ni mladić zato jer činioci adolescencije još uvijek nisu prošli sve svoje faze i on još nije postigao svoje upotpunjenje. Potrebno je da prođe određeno vrijeme, da se nastave prirodni ciklus i djelovanje puberteta kako bi na kraju adolescent (murahiq) ušao u fazu potpunog puberteta, gdje će se u njemu očitovati i ustaliti sva svojstva i znakovi koji odlikuju jednog mladića.

Dugo se raspravljalo o tome da li je adolescencija dio dječačkog doba ili pripada vremenu razvoja i zrelosti. Čak i danas većina ljudi smatra da je čovjek do četrnaeste ili petnaeste godine još uvijek dijete, nakon čega prolazi međufazu nazvanu pubertet gdje postaje potpuna i zrela ličnost. Ovo nije ispravan stav. U biti, čovjek u godinama između dvanaeste i osamnaeste prolazi kroz jedan jasno određen period svoga života koji je odvojen i od doba djetinjstva i od doba zrelosti i koji sam po sebi posjeduje jedinstvene zakone i teškoće te ima veoma značajnu ulogu u životu čovjeka.

U istraživanjima i studijama o razvoju čovjeka potrebno je istaknuti ulogu adolescencije kao temeljne odrednice koja igra ključnu ulogu u životu čovjeka. Riječ pubertet nam govori upravo o tome, odnosno o godinama kada osoba stasava. Prema tome, pubertet u studijama razvoja i evolucije čovjeka ima ključni i temeljni značaj. Nemoguće je precizno opisati i objasniti doba puberteta zanemarujući trajne psiho-fizičke promjene kao njegovog glavnog predstavnika.[3]

Islam je u svom učenju propisao posebna pravila i propise za mladiće i djevojke koji još uvijek nisu završili pubertetski razvoj. Naprimjer, jedan dvanaestogodišnjak niti je potpuno odgovoran poput odrasle zrele osobe, niti je poput maloljetnog djeteta slobodan i oslobođen od svih obaveza. On mora obavljati namaz i postiti. Otac i majka su obavezni voditi brigu o tome izvršava li on te propise, ali pošto još uvijek nije odrasla i zrela osoba, za njega su predviđene neke olakšice. Ukoliko ipak dođe do nemara u ispunjavanju obaveza, Zakonodavac ga neće smatrati dostojnim kazne, kao što je to slučaj s punoljetnim odraslim osobama.

 

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Mladi, razum i osjećanja, svezak 1, (preveo s perzijskog: Nihad Čamdžić), Fondacija “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011, str. 61-63.

[1] Će midanam (Bolug), str. 9.

[2] Onaj koji je u pubertetu, tinejdžer.

[3] Će midanam (Bolug), str. 15.

Ocijeni
(3 glasova)
Čitano 1515 puta

Magazin Ašk