srijeda, 04 Novembar 2015 19:13

Sklonost prema zamišljenom i nestvarnom


Iako su mnogi ljudi i žene, mladi i stari, opsjednuti tugovanjem za prohujalom prošlošću i brigom zbog neizvjesne budućnosti, što rezultira gubljenjem jedne za drugom vrijednih i plodotvornih prilika, mladi se zbog svoje mladalačke naravi i iskonske posebnosti mladalačkog doba suočavaju sa samo njima svojstvenom teškoćom, a to je sklonost prema nestvarnom i ljubav prema nemogućim, nestvarnim legendama i bajkama. Drugim riječima, starije osobe koje su tokom svoga života proživjele i njegove hladnoće i vreline, i u školi života naučile i stekle iskustva, ako i razmišljaju o svojoj dobroj ili lošoj budućnosti, oni to čine u granicama mogućih i ostvarivih predodžbi. Međutim, mladi u svojoj ranoj mladosti uglavnom žive u nestvarnom svijetu snova i mašte. Njihove misli su neprekidno zaokupljene nedokučivim predstavama i nemogućim maštanjima. Oni nisu u stanju realistički sagledati svijet, nego na temeljima straha, nade, ljubavi i želje grade nestvarnu sliku svoje budućnosti i stvaraju u dubini svoje duše nestvarne i čudnovate predstave i vidike.

Nekada mladi maštaju o svojim uspjesima i sutrašnjim pobjedama. Slatke snove sebi predočavaju u obliku veleljepnih i bajnih dvoraca i u svom srcu stvaraju varljivu sliku raja. Promatrajući svu tu ljepotu i krasotu oni se utapaju u more radosti i blistaju od sreće.

Ponekad, opet, razmišljaju o svojim neuspjesima i porazima i u neograničenom svijetu mašte pretvaraju svoju nesreću u izgled zastrašujućih ruševina, stvarajući u sebi razbuktali pakao. Nakon promatranja tih zastrašujućih slika njihovo biće obuzima strepnja i strah od poraza u konačnici. Ponekada se toliko izgube i bivaju opsjednuti tugom i pesimizmom da jednostavno izgube volju za životom i odbijaju svaki oblik rada i djelovanja.

Utjecaj ovih imaginarnih predstava i bajkovitih maštanja očituje se u gubljenju sposobnosti mladih da uistinu sagledaju stvarnost života i uzaludnom gubljenju postojećih prilika, ispunjenih pogodnim uvjetima i okolnostima, srećom i veseljem.

Nakon punoljetstva, radoznalost poprima više umni oblik i tada je moguće stvarati odvažne i smjele građevine zamisli. Mladi se u tom razdoblju oslanjaju na ono što su dotad naučili, pomoću čega stvaraju nove ljepote i maštovite projekte.

Dok dijete proživljava isključivo sadašnji trenutak, tek stasali mladić gradi svoje opažanje i poimanje duha vremena na temeljima dva toka, prošlosti i budućnosti. Njihova misao više se usredotočuje na prošlost i budućnost, dok je posvećenost trenutnoj situaciji za njih stvar od drugostepenog značaja.

Upravo iz tog razloga tek stasali mladi imaju poteškoće pri suočavanju sa stvarnošću. Pored toga, moć stvaranja umnih slika i predstava o nekom liku ili nekom prizoru je tako snažna da granica koja razdvaja stvarno od nestvarnog gotovo da nestane. Posebno djevojčice tokom svoga svakodnevnog života nastavljaju sanjariti i maštati i kada su budne. Ponekad se u takvim situacijama javlja bolest mitomanija, odnosno, strast za nestvarnim i bajkovitim lažima. Stvarnost u očima tek stasalih mladih ljudi poprima mnoge promjene. Oni tumače stvarnost na valovima neutemeljenih predstava i mašte. Prema tome, moramo biti obazrivi u promatranju mladih i prosuđivanja o njima.

Mladost je najznačajnije razdoblje ljudskog života, u kojem čovjek zamišlja neke nestvarne i bajkovite slike, slatke i lažne misli i ideje, koje se mnogo češće nalaze kod djevojčica. Tako je za njih poimanje realnog života teško, a moguće je i da se u njihovom nježnom i osjetljivom mozgu pojave određene nepravilnosti.[1]

Naravno, potrebno je reći da sklonost i prirodna želja mladih prema nestvarnom, maštarenju i pretpostavkama ima i koristan učinak na jačanje i srazmjerno širenje uma te procvat snage njihove kreativnosti. Ova sklonost je korisna ukoliko ne pređe granicu svoje svrsishodnosti i mlade ne liši nepristranog i realističkog pogleda na svijet, kao ni mogućnosti da iskoriste postojeće prilike.

 

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Mladi, razum i osjećanja, svezak 1, (preveo s perzijskog: Nihad Čamdžić), Fondacija “Mulla Sadra” u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011, str. 56-57.

[1] Će midanam (Bolug), str. 48.

Ocijeni
(6 glasova)
Čitano 630 puta

Magazin Ašk