utorak, 29 Decembar 2015 14:08

Loša predskazanja i zabrinutost


Među različitim nacijama i narodima svijeta neke stvari se smatraju znakovima nesreće i ljudi na njih gledaju kao na loše predskazanje. Takav je slučaj sa zlosretnim brojem trinaest kod mnogih naroda, ili glasom vrane kod Arapa, ili glasanjem sove kod Iranaca. Ljudi koji vjeruju u loša predskazanja, ako se zateknu pred njima gube se, postaju zabrinuti i nespokojni. Ponekad, neki ljudi zbog lošeg predskazanja toliko gube samopouzdanje i sigurnost te toliko bivaju onespokojeni da im život postaje mučan i gorak. I cijeli život zna im proteći u duševnoj brizi i nelagodi.

Loše predskazanje za osobe koje u njega vjeruju, predstavlja značajan činilac zabrinutosti i duševne opterećenosti. Važnost zabrinutosti se razlikuje ovisno o njenoj jačini i dužini trajanja. Neka sujevjerja utiču na pojedine osobe nekoliko dana ili mjeseci, a neke ljude progone cijelog života.

Stručnjaci iz oblasti psihologije uvjereni su da su loša predskazanja nešto što je proizašlo iz ljudskog neznanja i ne smatraju ih istinskom opasnošću. Oni kažu da je loše predviđanje svojevrsno podsticanje nevolja koje okupira misli slabih i neukih ljudi i ne donosi im ništa do neprijatnosti i briga.

Vjerski prvaci također zle slutnje i sujevjerja ne smatraju ničim stvarnim, ali je jasno ako neko bude sujevjeran i bude nešto izmišljeno smatrao istinskim i stvarnim, nametnut će sebi unutarnje smetnje i strahove. Jasno je da su briga i strepnja svojevrsna psihološka stvarnost te da mogu biti izvorište bolesti i nevolja kako tjelesnih, tako i onih duševnih.

Imam Ali, mir s njim, je rekao: “Loša predskazanja nisu istina.”[1]

Nesretni događaji koji se u nekim prilikama dogode u poretku stvaranja imaju svoje uzroke i nemaju nikakve veze sa lošim predskazanjem. Loše ponašanje i loša narav ljudi su ono što donosi određene nepovoljne događaje. Međutim, neznalice te događaje pripisuju lošim predskazanjima i sujevjerju.

Časni Kur’an ovu važnu stvar objašnjava tumačenjem jedne priče, u par kratkih rečenica. Nekoliko pobožnih ljudi ustali su radi pozivanja i odgajanja ljudi u jednom mjestu. Neuki ljudi su ih porekli i nazvali lašcima, ali nisu se samo time zadovoljili.

Oni rekoše: “Mi slutimo da nam nesreću donosite...” “Uzrok vaše nesreće je s vama!” - rekoše oni. “Zar zato što ste opomenuti?”[2]

Zapravo, Božiji izaslanici su im htjeli poručiti: Ne može vam naše prisustvo biti zla slutnja i loše predskazanje, već ukoliko imate pameti zlu slutnju i nesreću potražite u samima sebi. Loše predskazanje i zla slutnja zapravo leže u vašim nutrinama, u vašem lošem moralu, vašem ponašanju i u vašim pokvarenim mislima i vjerovanjima. Ukoliko se želite toga osloboditi, nema druge osim da sebe promijenite i preporodite.

Oni koji vjeruju u loša predskazanja i zle slutnje će – ukoliko im se izlože – neminovno biti suočeni duševnim nemirima i zabrinutostima. Loše predskazanje u njima uzrokuje kompleks koji izaziva nemir duha i zabrinutost. I kao što je na početku rečeno, psihički kompleksi ne samo da izazivaju uznemirenost i mentalno rastrojstvo već utječu i na tijelo i mogu izazvati različita oboljenja. Sigurno ovakva osoba, da bi stekla smiraj duše, ima potrebu za liječenjem.

A sada ćemo ukratko preći način i metodologiju liječenja ovih duševnih bolesti, koje koriste psiholozi kao i metode koju su preporučili islamski prvaci.

U najkraćem, metod stručnjaka koji oboljele od sujevjerja liječe savremenim načinima psihologije sastoji se u tome da pacijenta nastoje uvjeriti da je cio naš svijet zasnovan na postojanim i čvrstim zakonima te da sva dešavanja u Ovom svijetu, dobra ili loša, svoje utemeljenje imaju u jasnim i nedvojbenim prirodnim uzrocima, a posljedice se pokoravaju uzročno-posljedičnom zakonu. Prema tome, nijedna stvar ne može se u ovako uspostavljenom svijetu dogoditi bez jasnih uzroka i povoda. A to znači da zle slutnje i loša predskazanju u aktuelnom svijetu nisu nikakvi uzroci i razlozi.

U vrijeme kada je čovjek bio neznalica i kada nije mogao shvatiti uzroke događaja u svijetu tražio je utočište u fantazijama govoreći praznovjerne riječi. Jedna od tih zabluda je loše predskazanje. Glavni korijen lošeg predskazanja u prošlosti bilo je čovjekovo neznanje, ali uzastopnim ponavljanjem tokom brojnih vjekova, ono se prenosilo sa generacije na generaciju, tako da i danas neki ljudi vjeruju u ovu nerealnu stvar i kada o nekome ili nečemu iznose loša predskazanja i slutnje to podstiče njihovu zabrinutost i strepnju.

Tako ovi liječnici pacijentu vele: “To loše predskazanje nije stvarno niti istinsko, ali tvoje duševno stanje prihvatanja ili odbijanja toga jeste stvarno. Ti si taj koji ovu stvar prihvataš ili ne prihvataš. Ako je ne prihvatiš, oslobodit ćeš se zabrinutosti i bit ćeš zdrav i život ćeš provesti u spokojstvu. Ako je prihvatiš kao zbilju i stvarnost, u svojoj nutrini si naložio vatru, i onda ćeš nužno u toj vatri sagorjeti svoju dušu, svoje tijelo i sebe ćeš voditi u uništenje.”

Ovaj naučno-psihološki metod nije svojstven samo liječenju od imaginarnog lošeg predskazanja, već se odnosi na liječenje duševnih pritisaka i na oslobađanje od unutarnjih kompleksa.

Prema tome, sam kompleks niže vrijednosti i njegovo očitovanje nisu bitni, važan je naš način poimanja tih stvari. Ako stvarima pristupamo sa izraženom hrabrošću, samopouzdanjem i samostalnošću to će nam osigurati napredak u životu. Obrnuto, ako takvim mislima u sebi načinimo teren i sebe učinimo njihovim poslušnicima – neće proći dugo vremena i zle misli će okupirati naš um, naše živce i cijelu našu ličnost.[3]

Prije više od četrnaest stoljeća prvaci islama su govorili istom ovom naučnom logikom i na isti način razmatrali duševna stanja osoba, koje su zbog predskazanja i praznovjerja patile od uznemirenosti i rasijanosti.

Imam Sadik, mir s njim, je kazao Omeru ibn Harisu: “Loša predskazanja su onakva kakvim ih ti učiniš. Ako ih smanjiš, ona će se smanjiti ili ako ih pojačaš ona će se pojačati, a ako ih ne smatraš važnim, neće ni biti važna.”[4]

 

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, nasljeđe i odgoj, svezak 2, Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011, str. 286-289.

[1] Nehdžu-l-belaga, str. 1264.

[2] Ja-sin, 18-19.

[3] ‘Ukdeje hakarat, str. 40.

[4] Revdetu Kafi, str. 197.

 

Ocijeni
(3 glasova)
Čitano 1066 puta

Magazin Ašk