subota, 16 Juli 2016 19:43

Vrijeme je za spavanje

Autor: Ana Rajić, prof.defektolog


Osim za vas, vrijeme odlaska u krevet može biti vrlo teško i za vaše dijete. Djeca najčešće izbjegavaju spavanje jer se boje da će nešto propustiti, zbog straha od mraka, mokrenja u krevet, zato što su se zaigrala ili pak jer iskušavaju svoju moć.

Upravo je borba sa spavanjem jedan od načina preuzimanja kontrole, ali i borbe sa strahovima koje dijete možda ima kada se ugase svjetla, jer za njega ispod kreveta “vrebaju čudovišta”. Ako dijete i nije preplašeno zbog uzbuđenja oko dana koji je završio ili dana koji dolazi, možda jednostavno u tom trenutku nije pospano.

Neosporno je da se mnogi roditelji djece različite dobi, od malih beba do djece osnovnoškolske dobi, susreću s poteškoćama pri uspavljivanju. Ovdje ćemo vam pokušati dati odgovore na pitanja koja vas muče, opisati funkcije sna i obilježja procesa spavanja u određenim razvojnim fazama, kao i efikasne načine uspavljivanja.

Spavanje u ritmu

Spavanje je dio našeg života, sva živa bića trebaju san, a osobito je važan za djecu jer izravno utječe na psihički i fizički razvoj i primarnu aktivnost mozga za vrijeme ranog razvoja. Tijekom budnosti postupno se narušava fiziološka ravnoteža u organizmu, pa je spavanje nužno kako bi se ta ravnoteža ponovno uspostavila. Ritam budnosti i spavanja reguliran je ritmom dana i noći.

Usklađivanje ta dva ritma započinje otprilike šest tjedana po rođenju djeteta, a ravnomjerni ciklusi uspostavljaju se nakon 3 do 6 mjeseci. Do druge godine većina djece više vremena provede spavajući, a prema nekim istraživanjima, 40% djetinjstva provedu spavajući. Postoje dvije vrste sna:

  • NON-REM-faza, ili pasivni san, za vrijeme kojeg je pojačana opskrba mišića krvlju, energija se pohranjuje, tkivo se obnavlja i raste, izlučuju se hormoni za rast i razvoj;
  • REM-faza, ili aktivni san, za vrijeme kojeg je mozak aktivan i u kojem sanjamo, tijelo nam je mirno, disanje i puls su nepravilni.

Djeca dojenačke dobi provedu 50% vremena u svakoj od tih faza, koje se izmjenjuju otprilike svakih 50 minuta. U prosjeku, u dobi od 6 mjeseci REM-faza zauzima oko 30% sna. Kad dijete dosegne predškolsku dob, faze se izmjenjuju otprilike svakih 90 minuta.

Spavanje u različitim razvojnim fazama

Novorođenčad (1-2 mjeseca)

Kod novorođenčadi ciklusi budnosti i spavanja povezani su s osjećajem gladi, potrebom za presvlačenjem i pažnjom. Dnevno spavaju od 15 do 18 sati, s razdobljima budnosti od 1 do 3 sata. Periodi spavanja nepravilno se izmjenjuju i mogu trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati. Za vrijeme sna često su aktivni, istežu se, miču rukicama i nožicama, smiju se i sišu. Pospanost novorođenčeta lako je uočiti pa, kad primijetimo da je beba plačljiva ili, primjerice, trlja okice, najbolje ju je odmah, prije nego nam zaspe na rukama, staviti u krevetić. Dijete koje se navikne na prisutnost roditelja pri uspavljivanju, kada se probudi tijekom noći, češće plače tražeći roditelja da ga ponovno primi, prošeće, ljulja i sl., kako bi ponovno usnulo na način na koji je naučeno. Također, kako biste kod djeteta razvili naviku spavanja noću, tijekom dana mu se više posvetite i držite ga aktivnim, a kako se približava noć, atmosfera oko djeteta trebala bi biti tiša, mirnija, a prostorija zatamnjenija.

Dojenčad (3-11 mjeseci)

Nakon napunjenih šest mjeseci, noćna hranjenja nisu više potrebna i mnoga djeca spavaju cijelu noć. Kao i kod novorođenčadi, i u toj dobi bilo bi dobro djecu staviti u krevet u trenutku kad primijetite da su pospani i umorni, ali su još uvijek budni. Neka vrijeme polaska na spavanje svaki dan bude isto, a soba u kojoj dijete spava tiha, zatamnjena, hladna i bez buke izvana, kako se djetetov san ne bi prekidao. Ipak, nemojte stvarati ni umjetnu tišinu, već pustite da se uspava uz uobičajene zvukove.

Djeca (1-3 godine)

Djeci te dobi potrebno je dnevno 12-14 sati sna. Spavanje «po danu» sada predstavlja neprekinut period u trajanju od jednog do tri sata. Potrebno je paziti da dijete ne spava u kasnim poslijepodnevnim satima jer bi to moglo odgoditi pravovremeno usnivanje noću. Česti su noćni strahovi i noćne more. Potrebno je održati raspored spavanja i ostati dosljedan te omogućiti djetetu da stalno spava na istom mjestu. U tom razdoblju djeca često imaju određeni objekt sigurnosti poput dekice ili plišane igračke s kojima spavaju – slobodno im dopustite da ih zadrže.

Predškolci (3-5 godina)

Predškolci obično spavaju od 11 do 13 sati. Nakon pete godine većina više danju ne spava. Kako im se razvija imaginacija, česti su noćni strahovi i noćne more, neki počnu i mjesečariti. U tom razdoblju i nadalje zadržite uobičajeno vrijeme i stalno mjesto spavanja. Potaknite neku opuštajuću rutinu koja se odvija u sobi u kojoj dijete spava (čitanje priče, pjevanje, slušanje glazbe i sl.). U dječjoj sobi nemojte držati televiziju i računalo.

Školarci

Djeci školske dobi potrebno je 10 do 11 sati sna. Školarci imaju sve više obveza, tu je učenje i pisanje domaćih zadaća, pa treninzi i/ili, primjerice, glazbena škola, ali i sve veći interes za TV, računalo, internet, proizvode koji sadrže kofein (Coca-Cola, kava, čaj), što može utjecati na poteškoće s usnivanjem, pojavljivanje noćnih mora te buđenje tijekom noći. Neka istraživanja pokazala su da je gledanje televizije neposredno prije spavanja povezano s odbijanjem odlaska u krevet, poteškoćama usnivanja, anksioznošću prije spavanja te s manjom ukupnom količinom sna. Bilo kakve poteškoće ili nepravilnosti povezane sa spavanjem mogu utjecati na česte promjene raspoloženja, poteškoće u ponašanju, kao i na djetetovu sposobnost učenja u školi.

Poremećaji sna

Poremećaji sna su česti, a unatoč uvriježenom mišljenju, pogađaju i djecu. Neki su oblici češći kod djece, a neki kod odraslih. Nema djeteta koje barem jednom nije imalo problema sa spavanjem, ali o poremećaju govorimo kad zbog problema u spavanju dijete počinje imati teškoća u svakodnevnim aktivnostima: umorno je, pospano, teško se koncentrira na učenje ili počinje izbjegavati odlaske na školske izlete zbog svog ponašanja u snu, jer se srami.

Noćno buđenje

Problemi noćnog buđenja najčešće su razvojni i prolaze spontano. U dobi od 12 mjeseci 60-70% beba može se samo smiriti. Smatra se da je noćno buđenje problem ako se beba budi i plače noću pet ili više puta, a poremećaj traje dulje od tri mjeseca.

Problemi usnivanja

Dijete koje se noću češće budi obično ima problema i s odlaskom na spavanje. Iako djeca mogu sama zaspati, roditelji ih često nose, ljuljaju i pjevaju im. Kad roditelji pokušaju prestati s tim tehnikama smirivanja, djeca se bude i snažno protestiraju, odbijaju ostati u krevetu. Moramo znati da odlazak u krevet i usnivanje predstavljaju separaciju od roditelja, što kod djeteta može izazvati tjeskobu. Separacijska tjeskoba ne javlja se samo kod djece, ponekad se uočava i kod roditelja, kojima je potrebna prisutnost djeteta da prevladaju vlastitu tjeskobu ili krivnju u odnosu na odvajanje. U obiteljima u kojima oba roditelja rade danju, večer je jedino vrijeme za druženje te su djeca navečer duže budna. Kasnije odlaženje u krevet ne znači da dijete ima probleme usnivanja.

Problemi ponovnog usnivanja

Često su problemi ponovnog usnivanja tijekom noći iste prirode kao i problemi usnivanja prilikom odlaska u krevet navečer: dijete je tjeskobno, boji se mraka, boji se biti samo u krevetu ili bi se igralo kao da je već jutro. Manja djeca traže iste rituale kao i kod odlaska na spavanje: nošenje, pjevanje i sl. Starija djeca odlaze roditeljima u krevet, traže gledanje televizije ili čitanje priče. Preporuča se da način vraćanja djeteta u san bude isti kao i kod usnivanja navečer.

Noćni strahovi i more

Djeca često imaju noćne strahove i more pa se u prvim godinama života znaju probuditi vrišteći, oznojena su, blijeda, proširenih zjenica, nesvjesna okoline, ne reagiraju na tješenje, guraju roditelje od sebe ili bježe. Te reakcije mogu trajati jednu do deset minuta, a ujutro se djeca uglavnom ničega ne sjećaju.

Noćne more s ružnim snovima nešto su češće od noćnih strahova (10-15% djece u dobi od 3 do 5 godina ima more koje brinu roditelje), a najčešće prolaze spontano. Djeca imaju i osjećaj pritiska u prsima, tahikardiju te smetnje disanja. Neka djeca škrguću zubima, smiju se ili hodaju, što predstavlja rasterećenje od napetosti prethodnog dana. Uglavnom nema potrebe za specifičnim intervencijama, tj. djeca prerastu te napade.

Kako djetetu olakšati i uljepšati spavanje

Svako šesto dijete pati od nesanice. Dječji organizam traži zdrav san za aktivan rast, fizički i psihički razvoj. Zato pazite da se vaše dijete uvijek dobro naspava. Dalje u tekstu ponudit ćemo neke ideje koje lako možete provesti u praksi.

Djeca

Nemoguće je prisiliti se na odmor. San je spontano stanje. Pokušajte oblikovati djetetov bioritam i ukloniti ometajuće faktore.

Budite dosljedni pri postavljanju vremenske granice odlaska na spavanje. Kad se približi vrijeme za spavanje, slobodno upozorite dijete da ima još pola sata, pa deset minuta i konačno pet minuta.

Prije spavanja posvetite vrijeme djetetu, pričajte s njim o njegovom danu u vrtiću ili školi, što je radilo, naučilo, vidjelo, doživjelo. Možda će pričanje s njim pomoći da brže i lakše zaspi.

Neka posljednji djetetov obrok bude otprilike dva sata prije počinka. Osigurajte da dijete ima dovoljne količine tekućine kroz dan, a isto tako i prije sna. Obvezno ga prije spavanja uputite na toalet, kako ne bi imalo potrebu tijekom noći.

Utvrdite rutinu odlaska na počinak, kako bi se osjećalo sigurno i zaštićeno. Večernji ritual može se sastojati od kupanja, uzimanja čaše toplog mlijeka ili čaja, zajedničkog pranja zuba, čitanja prije spavanja te, naravno, poljubaca i zagrljaja.

Provjerite odgovara li vašem djetetu topla večernja kupka, umiruje li ga i opušta. Ako je odgovor da, nakon kupke istrljajte dijete mekanim ručnikom i, ako nakon toga lakše zaspi, možete večernju kupku koristiti kao sredstvo uspavljivanja.

Dozvolite djetetu da, u okviru pravila koja ste vi postavili, nešto i samo izabere. Odbijanje odlaska u krevet može biti pokušaj pokazivanja svoje volje, a na taj način ono može odlučiti o nekim stvarima. Primjerice, pitajte ga želi li prije spavanja čuti priču ili želi pogledati crtani film, s kojom igračkom želi spavati i sl. No, postavljajte samo ona pitanja koja možete ispuniti, nikako ne pitajte želi li ići spavati jer vam se odgovor možda neće svidjeti.

Odaberite odgovarajuće boje. Neka posteljina vaše djece bude toplih, umirujućih boja, s uzorcima koje dijete voli. Neka se u blizini ne nalaze predmeti kričavih ili pak hladnih boja.

U sobi gdje dijete spava ne smije se nalaziti televizor. TV-program ne može se gledati bez nadzora, a prijemnik je i jak izvor elektromagnetskog zračenja, što može ometati san. Sat vremena prije odlaska na spavanje dijete treba prekinuti gledanje televizije, igranje na računalu ili pisanje domaće zadaće.

Vrlo je važno da dijete koje uranja u san boravi u mirnom okruženju.

Ne zabrinjavajte se bude li dijete katkad imalo noćne more. To je uobičajena pojava. Kada vaše dijete doživi neugodan san, zamolite ga da vam pokuša nacrtati i ispričati o čemu se radi. Objasnite djetetu da se taj strah nalazi samo u snu i da ga neće naći u novom danu te da će san nestati i biti zaboravljen. Isto tako možete napraviti i s lijepim snovima.

Ako, bez obzira na sve već opisano, dijete bude imalo teškoća sa spavanjem, predložite mu da prije spavanja izvodi jednostavne vježbe opuštanja.

Nemojte očekivati čuda „preko noći“, oboružajte se strpljenjem. Polako gradite navike. Primjerice, ako je vaše dijete naviknuto zaspati u vašem krevetu, prvi korak je naučiti ga da samo zaspi u krevetu, bez vaše prisutnosti uz njegovo uzglavlje. U tome će možda pomoći lagana svjetlost iz hodnika ili obećanje da ćete u više navrata provjeriti da li je u redu. Uvjerite dijete da je sigurno te da ste vi vrlo blizu i nećete imati problema.

Budite mirni, ali nemojte popuštati. Makar vaše dijete plače, vrišti, protestira, moli da mu jednom dopustite da ostane budno, nemojte popustiti. Ostanite mirni, nemojte podizati glas, ali inzistirajte na poštivanju vaših pravila.

Prijašnje pravilo, naravno, ima i iznimke. Primjerice, nećemo inzistirati na gašenju svjetla i odlasku na spavanje u 20.00 ako je dijete jako bolesno ili je prošlo neku traumu. Tada je važno da ostanemo u njegovoj blizini, pružimo mu sigurnost i pobrinemo se za njega/nju, ali i objasnimo zašto su promijenjena pravila, naglašavajući da je riječ o iznimci.

Starije dijete ili adolescenta potaknite da na vrijeme ide spavati kako bi se dovoljno odmorio prije jutarnjeg polaska u školu

Roditelji

Spavajte i odmarajte se kad i vaše dijete spava (i danju i noću), isključite telefon, odgodite obveze koje ne morate odmah ispuniti, posvetite određeno vrijeme sebi – otiđite u šetnju, nazovite prijatelje, obavite toliko odgađanu kupnju, jer ako vi niste zadovoljni, to neće biti ni vaše dijete, ako u vašoj lokalnoj zajednici postoji neka grupa roditelja, učlanite se i vi; razmjena iskustava s roditeljima koji su neke situacije već prošli mogla bi vam biti od koristiti, a i bolje ćete se osjećati kad čujete da još netko ima slične poteškoće u odgoju djeteta kao i vi.

Nužno je naglasiti da je svako dijete jedinstveno i da ne postoji jedan recept za svu djecu. Rješenje koje se samo nameće jest da ga od rane dobi pokušamo naučiti zdravim navikama spavanja, koje će možda potrajati cijeli život.

 

Izvor: Narodni zdravstveni list, dvomjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture, god. LIII, br. 622-623, Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ u suradnji s HZJZ, Rijeka, studeni-prosinac 2011, str. 17-19.

Ocijeni
(3 glasova)
Čitano 872 puta

Magazin Ašk