Asocijacija Majka i Dijete

Switch to desktop Register Login

Visoka cijena tvrdoglavosti

U vrijeme Musaa živio je jedan imućan čovjek koji nije imao potomaka. Zato je uzeo svoga bratića i pazio ga kao rođenog sina. Čak ga je imenovao za nasljednika njegovog cjelokupnog imetka. Ipak, srce ovog dječaka je već ranije bilo sklonu zlu, a kad nečije srce nema uviđavnosti, sve je uzaludno. Vrijeme je prolazilo a njemu se čekanje na amidžinu smrt odužilo. Čeznuo je za njegovim imetkom da bi ga mogao trošiti kako mu je drago. Jednoga dana ubio je svog amidžu i noću, njegovo mrtvo tijelo odvukao do graničnog kamena, koje je dijelilo njegovo selo od susjednog. Sljedeći dan, tobože sav zabrinut, tražio je svog amidžu. U tome su mu pomagali i mještani. Kada ga je jedan pastir našao svi su bili zaprepašteni tim nedjelom, jer je ubijen najbolji čovjek među njima, koji nije imao neprijatelja. Zato su osumnjičili ljude susjednog sela pa između njih nastade spor. Na sreću, sjetili su se Musaa i zaključili da pred njega iznesu svoj slučaj.

Nedaleko od njih živjela je jedna sirota udovica sa svojim sinom. Kad je njegov otac osjetio da mu se smrt približila izašao je sa jarko rumenim teletom u šumu i tu se Allahu usrdno obratio:

„Gospodaru, osjećam da ćeš uskoro od mene zatražiti moju dušu i evo ja sam već spreman da Ti se sa zadovoljstvom vratim. Ipak, zabrinut sam za ženu i sina. Tebi ih prepuštam, o Gospodaru, a također i ovo jarko rumeno tele.“

Vrativši se kući legao je na samrtnu postelju pa pozvao svoju ženu i rekao joj:

„Ako vas kad siromaštvo teško pritisne, pošalji našeg sina na to i to mjesto u šumi te neka tu doziva u pomoć. Naš Gospodar je milostiv i Njegova pomoć neće izostati.“

Rekavši ovo ispustio je svoju plemenitu dušu. Nakon očeve smrti njegov sin je zarađivao tako što bi u šumi drva sakupljao pa ih onda u čaršiji prodavao. Svoju oskudnu zaradu bi na tri dijela podijelio, dvije trećine bi dao majci a jednu trećinu podijelio siromašnim, koji su bili u težem položaju od njegovog. Kada se jedan dan vratio kući s povrijeđenim leđima, rekao je majci:

„Kamo puste sreće da imam tovarnu životinju. Koliko bi mi posao bio olakšan.“

U toj noći oboje nisu imali sna, jer mladić nije mogao spavati od bola, a majka od brige za njim. Najzad sjetivši se onoga što joj je rekao njen muž, ona naputi sina:

„U šumu idi na to i to mjesto i dozivaj u pomoć. Tu će ti po Allahovoj volji doći ono što ti je otac ostavio.“

Kada je mladić postupio po majčinim uputama iz šume izađe krava koja ga, prišavši mu, poče lizati po rukama. Sav sretan on je dovede kući pa od majke zatraži dozvolu da je proda. Dobivši njenu suglasnost kravu je poveo u čaršiju. U putu ga srete čovjek koji mu za kravu ponudi duplu cijenu od one koji je on mislio tražiti. Ovo mladića zbuni i on reče, da prvo mora svoju majku upitati. Pošto je time majka bila ne malo obradovana, on iznova povede kravu u čaršiju. Ovaj put mu isti čovjek ponudi trostruku cijenu. Opet zbunjen vrati se majci sa pitanjem šta sad da uradi. Majka mu reče:

„Moj sine, idi i prodaj kravu za cijenu koja ti se nudi. Imaš moj blagoslov.“

Kad je ponovo sreo istog čovjeka i saopštio mu da njegovu ponudu prihvata, ovaj mu je rekao:

„Ja sam ti se pokazao u liku smrtnika kao što si i ti sam, ali u stvarnosti, ja sam melek. Hoću da te uputim, kako ćeš postupiti kad ti uskoro dođu ljudi koji će po svaku cijenu nastojati od tebe kravu otkupiti. Od njih ćeš zahtijevati zlata koliko može stati u kravlju kožu. Druga cijena ne dolazi u obzir.“

Rekavši ovo melek je isčeznuo.

U međuvremenu stanovnici ona dva sela su našli Musaa koji im je, nakon što ih je saslušao, rekao:

„Allah vam naređuje da zakoljete kravu.“ Oni upitaše: „Zbijaš li to s nama šalu?“ „Ne dao mi Allah da budem neznalica!“, reče on.

„Zamoli Gospodara svoga, u naše ime“, rekoše, „da nam objasni kojih godina ona treba da bude.“ „On kaže“, odgovori on, „da ta krava ne smije da bude ni stara ni mlada, nego između toga, srednje dobi, pa izvršite to što se od vas traži!“

„Zamoli Gospodara svoga, u naše ime“, rekoše, „da nam objasni kakve boje treba da bude,“, „On poručuje“, odgovori on, „da ta krava treba da bude jarko rumene boje, da se svidi onima koji je vide.“

„Zamoli Gospodara svoga, u naše ime“, rekoše, „da nam objasni kakva još treba da bude, jer, nama krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći.“

„On poručuje“, reče on, „da ta krava ne smije da bude istrošena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba da bude bez mahane i bez ikakva biljega.“ „E sad si je opisao kako treba!“

(El-Bekara, 67-71)

Kada su u čaršiji ugledali kravu, koja je potpuno odgovarala opisu, upitali su za njenu cijenu. Mladić im je odgovorio onako kako ga je melek posavjetovao:

„Ovo je naročita krava koja nema sebi sliče, pa je i njena cijena posebna. Prodaću vam je jedino pod uslovom da mi date zlata koliko može stati u njenu kožu.“

Krajnje nezadovoljni cijenom ipak nisu imali izbora, pa su udovičinom sinu dali ono što je tražio. Pošto je zaklaše, Musa uze njen jezik i rep pa time udari ubijenog, koji odmah oživi i pokaza svoga ubicu. Tako istina izađe na vidjelo, a Allah spusti Svoju blagodat na mladića, jer je bio poslušan svojoj majci.

 

Izvor: U njima imate divan uzor, sabrao i izdao: Mehmed Karahodžić, Sarajevo, 2004, str. 110-113.

Ocijeni
(5 glasova)
na vrh

Copyright © Majka i Dijete | Website by Pepe. Sva prava pridržana.

Preuzimanje sadržaja dopušteno je samo uz jasno istaknuto navođenje linka na izvornu stranicu sadržaja u obliku "www.majkaidijete.ba"

Top Desktop version