četvrtak, 17 April 2014 07:20

Pravilna ishrana


Jedna od opsežnih rasprava tiče se islamskog naučavanja i hadisa koji se bave jelom, pićem i uputama ljudima za pravilnu ishranu. Mnoštvo je hadisa izrečeno o pitanju korisnih i štetnih vrsta mesa, isto tako i o njihovoj količini za jelo, kao i o masnoćama, slatkišima, voću, zrnevlju i povrću. Do istih onih činjenica koje su savremeni naučnici otkrili putem svojih naučnih istraživanja i eksperimenata, islamski prvaci su došli putem božanske objave i nadahnuća. Oni su po njima djelovali, a preporučivali su ih i svojim sljedbenicima. Ovom prilikom donosimo vam dva primjera:

Mekinje od žitarica poput pšenice, ječma, prosa i riže predstavljaju velike zalihe vitamina B.[1]

Bolest 'beriberi' počinje nervnom rastrojenošću, stomačnim tegobama i srčanim smetnjama, a može završiti smrću. Igman i Grins su pokazali da ova bolest počinje usljed nedostatka jedne vrste vitamina B1 u ishrani. Potpuno prirodno zrno riže sa ljuskom sadržava vitamin B1, a zrno riže bez ljuske već gubi vitamin B1.[2]

Jednog poslijepodneva Suvejd ibn Gufle nađe se za vrijeme obroka kod hazreti Alija. On je rekao:

وَ في یَدِه رَغیفٌ أَری قُشارَ الشَّعیرِ في وَجْهِه.

A u ruci mu suhi hljeb, po kojem su se vidjele ječmene mekinje.

Suvejd ibn Gufle je potom otišao kod sluškinje hazreti Alija i rekao joj:

یا فِضَّةُ ألا تَتَّقینَ اللهَ فی هذَا الشَّیْخَ؟ أَلا تَنْخُلُونَ لَهُ طَعاماً مِمّا أَری ما فیهِ مِنَ النُّخالَةِ؟ فَقالَتْ لَقَدْ تَقَدَّمَ إِلَیْنا أَنْ لا تُنْخَلَ لَهُ طَعاماً.

Fidda, zar se ne bojiš Allaha? Zašto ne poštuješ stanje ovog starog čovjeka? Zašto mu nisi napravila prosijani hljeb, već si napravila hljeb sa onolikim ječmenim pahuljicama?

Fidda reče: Sam Imam mi je naredio da mu ne pravim prosijani hljeb.

Suvejd je ponovo otišao kod Imama i prenio mu svoju zabrinutost vezanu za hljeb. Tada postaje jasno da je hazreti Ali ovaj običaj preuzeo još od časnog Poslanika, s.a.v.a. To se vidi iz njegovih riječi.

بِأَبی وَ أمّی مَنْ لَمْ یُنْخَلْ لَهُ طَعامٌ.

Neka moji roditelji budu žrtvovani za onog za kojeg se nije pravio prosijani hljeb.[3]

Hazreti Sadik, mir neka je na njega, je rekao o Sulejmanu, a.s.:

و يأْكلُ هو الشَّعيرَ غيرَ مَنْخولٍ.

Hljeb Sulejmana, a.s., pravljen je od ječmenih mekinja.[4]

Mornari, istraživači i vojnici San Levija, i drugi, zbog gubitka vitamina C u hrani suočili su se sa razarajućom bolešću – skorbutom. Stanje takvih bolesnika je razdražujuće. Došlo je do curenja krvi iz desni, ispadanja zuba, krvarenje iz anusa. Došlo je do oštećenja pluća koja su izbacivala šlajm, a kosti su se odvajale. Jednom riječju, bolesnici su osjećali gušenje i gubljenje svijesti, da bi na kraju, nakon dva do tri mjeseca u teškim mukama, umirali. Zeleno povrće sprečava i liječi skorbut. A kakvoća i veza ovoga dvoga ustanovljena je novim naučnim otkrićima.[5]

عَنْ أَحْمَدَ بْنِ هارُونَ قالَ دَخَلْتُ عَلَی الرِّضا (ع) فَدَعا بِالمائِدَةِ فَلَمْ یَکُنْ عَلَیْها بَقْلٌ فَأَمْسَكَ یَدَهُ ثُمَّ قالَ یا غُلامُ أَما عَلِمْتَ أَنّی لا آکُلُ عَلی مائِدَةٍ لَیْسَ عَلَیْها خَضْراءُ فَأْتِ بِها. قال: فَذَهَبَ وَ أَتی بِالْبَقْلِ فَمَدَّ یَدَهُ فَأَکَلَ وَ أَکَلْتُ مَعَهُ.

Ahmed ibn Ebi Harun veli:

Hazreti Ali ibn Musa, mir neka je na njega, me je pozvao kod sebe. Potom je naložio da mu se donese hrana. Prostrli su sofru i stavili hranu, ali na njoj nije bilo svježeg povrća. Imam nije jeo ovu hranu. Rekao je svome slugi: „Zar ne znaš da ja ne jedem sa sofre na kojoj nema zelenog povrća? Idi, donesi zelenog povrća!“ Sluga je otišao i donio zelen, pa je Imam jeo, a i ja sam jeo uz njega.[6]

Sve bolesti imaju neposrednu ili posrednu vezu sa načinom ishrane i liječenje svih bolesti je položeno u hranjivim materijama. Dobra hrana ne samo da čovjeka hrani i sprečava najteže bolesti, već mu daje dugovječnost. Ona ga proljepšava, mijenja ten lica i kože i jača njegove misaone i druge sposobnosti.[7]

U današnjem svijetu hranom se liječe raznovrsne bolesti i jačaju ljudi. Ispravnom ishranom žutilo lica se pretvara u crvenilo, a oči bez sjaja postaju bistre. Islam je u minulim stoljećima ovome dao punu pažnju. U mnogim predajama se govori o različitim vrstama hrane. Više puta su Božiji poslanik, s.a.v.a., i Imami bolesnike i slabe upućivali na liječenje posredstvom različitih vrsta hrane. Čak su i za jačanje inteligencije i pamćenja preporučivali određenu hranu. Med je jedna od preporučenih vrsta hrane, a spominje se i u časnom Kur'anu:

...U kojem je lijek za ljude![8]

Današnji svijet se što je moguće više usteže od upotrebe (vještačkih) lijekova, zato što ovi lijekovi – koliko god bili korisni – s druge strane mogu biti uzrok nepoželjnih poteškoća. Hazreti Rida, mir neka je na njega, je kazao:

لَيس مِنْ دواءٍ إلاّ و هو يُهَيِّجُ داءً.

Nema nijednog lijeka, a da ne izaziva bolest.[9]

Najbolji i najpovoljniji način liječenja jeste upotreba odgovarajuće hrane koju je Uzvišeni za čovjeka stvorio u svijetu prirode.

Svi znaju da su osnovni uzročnici zaraznih bolesti sitni mikrobi. Nakon što je Louis Pasteur otkrio ove glavne uzročnike zaraznih bolesti, svi su pomislili da će se prevencijom širenja mikroba moći iskorijeniti sve bolesti svijeta. Zato je pijenje prokuhane vode i kuhane hrane postalo uobičajeno u Evropi.

Svi su pomislili da će se broj mrtvih i oboljelih svakog dana smanjivati, ali, nažalost, ne samo da se ovakvom metodom broj oboljelih nije smanjio, već se, naročito u Evropi, broj oboljelih uvećao za pedeset posto. To se naročito odnosilo na uredne i upućene osobe, koje su više od drugih vodile računa o zaštiti od mikroba, i koje su najrevnosnije slušale uputstva ljekara. Takvi su još više obolijevali. Naravno, njihove bolesti nisu bile zarazne. Njihovo bježanje od sirove hrane i njihovo kuhanje hrane uzrokovalo je ubijanje vitamina te tako doprinijelo širenju drugih vrsta bolesti.[10]

Dolazi se do zaključka da je čovjekovo zdravlje u sjeni valjane i potpune ishrane. Hrana mora sadržavati sve potrebne sastojke koje iziskuju različiti tjelesni organi. Ispravno korištenje raznolikih Božijih blagodati i uravnoteženost kuhane i sirove hrane, počev od halal mesa, masnoća, slatkiša, voća, do zelenih salata i povrća – sve to povećava čovjekov životni vijek i čini ga zdravim i snažnim.

 

 

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, nasljeđe i odgoj, svezak 1., Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011., str. 162-165.

[1] E‘džaze hurakiha, str. 95.

[2] Če midanim (Tagzijeje ensan), str. 23.

[3] Biharu-l-envar, sv. 9., str. 501.

[4] Mustedrek, sv. 3., str. 103.

[5] Če midanim (Tagzijeje ensan), str. 22.

[6] Mekarimu-l-ahlak, str. 90.

[7] E‘džaze hurakiha, str. 14.

[8] En-Nahl, 69.

[9] Revdatu Kafi, str. 273.

[10] E‘džaze hurakiha, str. 172. 

Ocijeni
(1 Glasaj)
Čitano 1656 puta

Magazin Ašk