četvrtak, 01 Maj 2014 09:28

Psihičke bolesti


Pokuđene moralne osobine i nepoželjni atributi sa stanovišta islama jesu bolest. Ajeti i predaje ih jasno predstavljaju kao bolesti. Spletkarenje i obmanjivanje spadaju u nepoželjna svojstva. Časni Kur'an upravo licemjerima pripisuje ove osobine:

Oni žele obmanuti Allaha i one koji vjeruju![1]

...Oni čija su srca bolesna...[2]

Poročnost i razuzdanost po islamu su duhovne bolesti. Časni Kur'an naređuje suprugama Božijeg Poslanika da ne razgovaraju umiljato i blago, da nečasni ljudi ne bi prema njima osjetili neku želju:

Na sebe govorom pažnju ne svraćajte pa da tada žudi onaj u čijem je srcu bolest...[3]

Hazreti Ali, mir neka je na njega, je o zavidniku kazao:

Zloba je razarajuća bolest i istovjetna je koleri.[4]

O strasti je kazao i sljedeće:

Ispoljavanje strasnih nagona na pogrešnom mjestu skrivena je bolest.[5]

Opasnost od zavisti nije ništa manja od opasnosti od smrtonosne epidemije bolesti pluća, jer se svako više trudi da druge napati, nego da sebi pomogne. Zloba je, također, u suprotnosti sa zakonima života, jer je u osnovi uništavajuća. [6]

Duševne i psihičke bolesti prvo djeluju na samog bolesnika i svaka od tih bolesti donosi posebne teškoće. Strepnja, afekt, zabrinutost, prestravljenost, utučenost, očaj, plašljivost i slična stanja predstavljaju moralne bolesti. Ponekad se duševne anomalije i moralne nepodopštine pojačavaju i postaju razlog maloumnosti.

Vremenom se druga polovina maloumnosti ukazuje kod zdravih i uravnoteženih ličnosti. Analizom mozga ovakvih osoba pomoću najmoćnijih mikroskopa pokazuje se da u njihovom moždanom tkivu nikada nije bilo nikakvih nepravilnosti i odstupanja, pa odakle onda maloumnost kod ovakvih osoba? Ovo pitanje sam postavio direktoru jedne od naših najvećih bolnica. Ovaj učenjak, s obzirom na veliko zalaganje na polju istraživanja stanja mentalno bolesnih, stekao je najveća priznanja i nagrade, ali je sa potpunom smirenošću priznao da još uvijek nije shvatio kako ljudi gube razum te je istakao da niko još nije svjestan toga. Osim toga, rekao je da je kod većine svojih pacijenata ustanovio da maloumnost zadovoljava njihov osjećaj narcisoidnosti, te da bi – kada u svom normalnom životu ne bi ispunili svoje ciljeve – uplovili u svijet mašte i imaginacije. Potom mi je ispričao ovu priču:

“Imam ovdje jednu pacijenticu čija je udaja završila nesretnim krajem. Njena želja je bila da njen brak označi početak raznovrsnih životnih blagodati, provoda, mira i spokoja, dobijanja djece, kao i zadobijanja visokog statusa u društvu. Vrijeme je srušilo palaču njenih želja. Njen muž je počeo da je zanemaruje i izbjegava. Čak nije htio s njom ni jesti. Primorao ju je da u prizemlju kuće radi kao služavka. Ova gospođa je, usljed velike usamljenosti, poniženja i nemanja djeteta ili bliskih osoba, u mislima otplovila u svijet mašte i maloumnosti. Sada u svijetu mašte i imaginacije umišlja da se razvela od svog muža te da se udala za engleskog lorda. Sada želi da joj se drugi obraćaju s ‘Gospođa Smith’. Osim toga, svaku noć umišlja da rađa dijete. Kada god mene vidi, kaže: ‘Doktore, noćas sam rodila dijete.'”[7]

Osobe koje u srcu gaje daleke i neostvarive želje i postaju zatočenici svojih neograničenih prohtjeva i velikih stremljenja trebaju znati da tako upadaju u moralne bolesti i duševna zastranjenja. Upravo je zato hazreti Ali, mir neka je na njega, kazao:

Ispoljavanje nepodobnih želja je skrivena bolest.

Ove bolesti se ponekada pretoče u maloumnost, a nekada imaju i smrtne posljedice. Hazreti Ali, mir neka je na njega, je kazao:

Ko bude slijedio neostvarive želje, suočit će se sa sigurnim padom, pa i smrću.

Koliko li je samo ljudi zbog svojih nerealnih želja bilo ubijeno od strane drugih ljudi i koliko li je samo žena i muškaraca koji su zbog neuspjeha i neostvarenja svojih želja izvršili samoubistvo? Druga posljedica moralnih i duševnih bolesti jeste odraz tih bolesti na tijelo.

 

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, nasljeđe i odgoj, svezak 1., Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011., str. 76-78.

 

[1] El-Bekare, 9.

[2] El-Ahzab, 32.

[3] El-Ahzab, 32.

[4] Gureru-l-hikem, str. 56.

[5] Gureru-l-hikem, str. 23.

[6] Rahe zendegi, str. 114.

[7] Rahe zendegi, str. 114. 

Ocijeni
(1 Glasaj)
Čitano 2294 puta Zadnji put promjenjen četvrtak, 01 Maj 2014 09:36

Magazin Ašk