srijeda, 25 Juni 2014 08:57

Upotpunjena duševna i tjelesna ishrana


Potpuno zdravlje i duševna sreća čovjeka postižu se tek upotpunjenom duševnom ishranom. Osobe koje žele posjedovati zdrav duh i čistu dušu, moraju povesti računa o svim duševnim zahtjevima i svojim duhovnim emocijama te sve to snabdjeti na ispravan način, iz valjanih izvora. Potpunu i sveobuhvatnu duševnu hranu čovjeka treba tražiti u sintezi vjere, znanja, misli, moralnih vrlina, ljudskih emocija i ostalih duhovnih dimenzija. 

Izuzetno dobru hranu, potrebnu tijelu, čine meso raznih ptica, četveronožaca i riba. U skladu sa naučavanjima vjere i znanosti, za čuvanje svog zdravlja čovjek treba koristiti ovu važnu životnu namirnicu. U jedno smo sigurni: meso, samo po sebi, nije potpuna hrana i nikada ne može trajno osigurati zdravlje i dobar život čovjeka. Različite discipline prirodnih, matematičkih i literarnih znanosti u ishrani ljudske duše su neophodne poput mesa, ali ove nauke same po sebi nikada ne mogu osigurati potpunu duševnu hranu, a time ni zdravlje ni valjan duševni život čovjeka.

Koliko je mornara koji su na svojim dugim pomorskim putovanjima imali dovoljno mesa, masnoća i šećera, ali nisu imali pristupa povrću i salatama, nedostajao im je vitamin C i suočavali su se sa krvarenjem iz desni i anusa, lučenjem sluzi iz pluća, te su na najgori i najbolniji način umirali.

Koliko li je samo obrazovanih ljudi koji su bili upućeni u prirodne i matematičke nauke, ali su usljed napada životnih nedaća – zbog nedostatka vjere i morala – upadali u mentalne poteškoće i u svojevrsnu maloumnost. Neki su se odlučivali i na samoubistvo.

Njihova bolest, pa i smrt, uzrokovana je manjkavom tjelesnom hranom, a uzrok njihove nesreće i samoubistva je nedostatak duhovne hrane. Krajnja posljedica ovoga dvoga bila je nesreća i smrt. Kao što tjelesna hrana predstavlja spoj različitih prirodnih elemenata: masnoća, šećera, fosfora, kalcija, željeza, joda, vitamina i drugih sastojaka koji daju kvalitet hrani – i jasno je da nedostatak bilo kojeg od njih dovodi do slabosti – tako isto duševna hrana čovjeka predstavlja skup različitih elemenata kao što su: znanje, vjera, čednost, povjerenje, hrabrost, bogobojaznost, te drugih činilaca koji tvore duhovnu hranu. Nedostatak bilo kojeg od njih dovodi do mentalnih slabosti i bolesti.

Općenito govoreći, loš način ishrane predstavlja manjkavost ili nedostatak niza uravnoteženosti, bez toga da su simptomi nekih od njih značajniji od drugih. Tada dolazi do značajnog slabljenja tijela i do pojave mnoštva bolesti. Po riječima gospođe Randuvan, glavni uzročnici teških bolesti poput tuberkuloze, šećera u krvi i raka potiču iz dugotrajnih grešaka i omaški u ishrani, koje se znaju protegnuti i na nekoliko generacija. Moguće je da se tijelo, hranjenjem slabom i nedostatnom hranom i živeći neuravnoteženim životom, naizgled razvije i izraste normalno, ali da nakon određenog vremena doživi poremećaje. Tada se javljaju žestoki bolovi, što nekada dovodi do potpunog gubitka zdravlja. A ukoliko se pojavi zarazna bolest, tada predstoji borba sa mikrobima koje bolest porađa, ali za otkriće glavnog uzročnika bolesti treba dosta znanja i oštroumnosti. A i kada se uzročnik otkrije, najčešće ga je teško ukloniti.[1]

Tijelo može uz nepotpunu ishranu živjeti i razvijati se, ali kada se suoči sa zaraznim bolestima, ono gubi otpornost i snagu i suočava se sa velikim oštećenjima, pojavljuju se nepodnošljivi bolovi, gubi se spokoj, a ponekada to završava i smrću.

Čovjekova duša uz nepotpunu duševnu ishranu također može živjeti naizgled kao jedan normalan član društvene zajednice, ali u suočavanju sa teškim trenucima, u slučaju nepoželjnih događanja i opasnosti, ona gubi otpornost, pada – i ta osoba postaje izgubljena.

Pogledate nekog mladića koji na nekom skupu sjedi mirno i uljudno i u društvu se ponaša kao normalna osoba. Na njemu se ne primjećuju ni najmanji znaci zastranjenja. Svakodnevno ide u srednju školu, redovno uči, dobro prolazi na ispitima i obično dobija dobre ocjene, ali odjednom – dobije ocjenu umanjenu za tri boda. On se zbog toga usplahiri. Noćima ne spava, ljut je, lošeg je morala i na sve i svakoga gleda crno. Umjesto da razumski donese odluku da više radi i da se bolje pripremi za ponovni ispit, on odlazi u usamljeni kutak i trovanjem sebi oduzima život.

Ovom mladiću je manjkalo duševne hrane i u djetinjstvu ga nisu poučili postojanosti i strpljenju. Padanje na ispitu je poput bolesti tijela srušilo njegovo mišljenje i na kraju ga uništilo.

Tijelo koje se hrani manjkavom hranom nema snage da se suprotstavi zaraznim bolestima. Isto tako, duša koja se nije hranila valjanom duševnom hranom, kada se suoči sa napadima životnih tegoba i nedaća, nema snage ni otpornosti da im se suprotstavi.

Osobe koje dospiju do nekog društvenog položaja i ne mogu se obuzdati te ljudima čine nasilje, osobe koje zbog mita i sitne koristi prodaju svoju ličnost pa sude suprotno od pravde i pravičnosti, osobe koje kada se suoče sa izazovima svojih strasti žrtvuju sav svoj ponos i moral, osobe koje zbog imetka i bogatstva postanu umišljene i ohole – te osobe, koje zbog jednog duševnog činioca moralno zastrane, takve su zato što je njihova psiha hranjena nepotpunom, nedostatnom i neispravnom duhovnom hranom.

 

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, nasljeđe i odgoj, svezak 1., Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011., str. 165-167.

[1] Če midanim (Tagzijeje insan), str. 22. 

Ocijeni
(3 glasova)
Čitano 1641 puta

Magazin Ašk