ponedjeljak, 22 Juni 2015 12:27

Borba protiv stresa na Poslanikov, s.a.v.s., način


Život je ispunjen stresovima i svako od nas je izložen nekoj vrsti tih pritisaka. Psihički pritisak nije sam po sebi loš, već je način na koji se mi suočavamo sa tim pritiscima ponekad pogrešan.

Ljudi nisu jednako otporni na teškoće i psihičke pritiske. Neki se prilagođavaju i kontrolišu situaciju u kojoj se nalaze, i spremno se suočavaju s problemima. Drugi se, pak, mrzovoljno postavljaju prema situaciju i osjećaju averziju prema njoj. Neki se predaju i pokoravaju novim okolnostima.

Oni koji se susreću sa teškim krizama obično imaju bol u gornjem dijelu glave i u mišićima vrata i leđa. Ne mogu spavati ugodno. Neki se žale na vrtoglavicu, proljev ili zatvor...

Ibn Abbasa, r.a., su pitali da li tijelu više šteti srdžba ili tuga. On reče: „Oboje idu istim putovima, ali je smisao drugačiji. Kada se boriš s onim što je jače od tebe, to te plaši i stvara tugu. A kada se boriš s onim što je slabije od tebe, to ti stvara srdžbu.“[1]

Neka se Allah smiluje Ibn Abbasu, koliko je bio mudar! Tačno je da se i jedno i drugo kreću istim putevima. Oba stanja podižu nivo adrenalina u krvi. Podižu krvni pritisak i štetni su za srce.

Većina ljudi je izložena nekoj vrsti stresova ili svakodnevnih briga. Postoje ljudi koji se ljute u teškim i kriznim situacijama. Božiji Poslanik, s.a.v.s., srdžbu opisuje kao žeravicu koja gori u srcu: „Srdžba je žeravica koja gori u srcu.“ [2]

Božiji Poslanik, s.a.v.s., nas podstiče na suzbijanje srdžbe:

„Ko svlada srdžbu u situaciji kada može da se oduži, Allah će mu srce ispuniti sigurnošću i vjerom.“[3]

Uzvišeni kaže:

...koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine. (Ali-Imran, 134.)

Božiji Poslanik, s.a.v.s., opisuje lijek za srdžbu: „Ako se neko od vas rasrdi, neka sjedne; ako ga srdžba i tada ne napusti neka legne!“[4]

Ovo psiholozi dvadesetog stoljeća nazivaju promjenom „tjelesnog stanja“ i vjeruju da ta promjena dovodi do slabljenja reakcije i gašenja srdžbe.

Isto tako, moderna nauka je utvrdila da se hormon adrenalina višestruko povećava u toku srdžbe. Taj nivo je viši kada čovjek stoji, a smanjuje se ako sjednemo ili legnemo, tačno onako kako Božiji Poslanik, s.a.v.s., preporučuje onome koga obuzme srdžba.

Božiji Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Srdžba je od šejtana. Šejtan je stvoren od vatre. Ona se gasi vodom. Zato, kada se rasrdite, uzmite abdest.“[5]

Kada bi Poslanika, s.a.v.s., zabrinula neka stvar, sigurnost bi tražio u namazu.

On je rekao: „Radost mi je u namazu.“

Druga vrsta ljudi se predaje psihičkom pritisku i utapa se u tugu, potištenost i brige.

Najčešći simptomi tog stanja su: osjećaj depresije i tuge, osjećaj nemoći i beznađa i želja za plačem. Ti ljudi mogu osjećati mješavinu depresije i brige. Takvo raspoloženje može ostaviti trag na tijelo i izazvati prolazne ili dugotrajne poremećaje. Čovjek se u tom stanju žali na razne tegobe; nekada tražimo uzroke mjesecima i ne možemo ih naći – glavobolja, mučnina, povraćanje, razni bolovi, vrtoglavica i dr. Čovjek se u takvom stanju može povući i udaljiti od ljudi.

U toj situaciji čovjek se treba upitati: mogu li se nositi sa svim dnevnim obavezama? Hoću li gutati svoja osjećanja i emocije ili ću ih podijeliti s nekim ko mi može pomoći u rješenju problema? Ostavljam li svakog dana malo vremena za odmor?

Kako se čovjek može spasiti ovih briga i smanjiti psihički pritisak? Može li se snagom volje nositi sa stresovima?

Moraju se koristiti ranija iskustva u savladavanju kriza kako bi se savladale buduće. Mudar čovjek ima mehanizam koji odbija stresove i razbija ih u komadiće.

Nema sumnje da vjerovanje u Allaha i traženje pomoći od Njega predstavlja najbolji odbrambeni mehanizam.

Vjerovanje u Njega nas podstiče na trpljenje teškoća i nepredavanje. Strpljenje je nositi se sa problemom i ne padati pred njim. Nakon što stres dočeka spremno, čovjek ga pokušava suzbiti i izliječiti. Nekada je potreba pomoć druge osobe i upravo to je smisao pomaganja, bratstva i ljubavi. Sve to pomaže da se ojača mehanizam upijanja stresova.

Dr. Adil Sadik kaže: „Ljudima koji obolijevaju uslijed psihičkih kriza nedostaje ljubav u životu. Nedostaje im podrška i razumijevanje druge osobe. Niko ne želi da se žrtvuje za njih u teškim trenucima.

Vjerovanje u Allaha, strpljenje, znanje, prošla iskustva i ljubav drugih ljudi stvaraju najjači mehanizam za upijanje stresova i smanjenje psihičke napetosti.“[6]

Poslanikov, s.a.v.s., primjer liječenja kriza, briga i potištenosti

Božiji Poslanik upozorava na opasnost gomilanja briga: „Ko ima puno briga, oboljet će mu tijelo.“[7]

On preporučuje dovu i traženje oprosta kao lijek za takva stanja.

Ibn Abbas prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:

„Ko stalno čini istigfar, Allah će mu otkloniti svaku brigu, dati mu izlaz iz svake situacije i opskrbiti ga odakle se i ne nada.“ [8]

Buharijev i Muslimov Sahih bilježe da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., u teškoćama govorio:

„Nema boga osim Allaha, Blagog i Veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa i Zemlje i Gospodara časnog Arša.“

U Ebu Davudovim Sunenima navodi se predanje da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., govorio:

„Dova u nevolji je: Gospodaru naš, molim Te za Tvoju milost, ne ostavi me da se prepustim samom sebi ni jednog trena i učini boljim moje stanje, nema drugog boga osim Tebe.“[9]

Esma bint Umejs kaže: „Božiji Poslanik, s.a.v.s., me je upitao: - Hoćeš  li da te podučim riječima koje ćeš izgovarati u nevolji – Allah je moj Gospodar i ništa Mu ravnim ne smatram![10]

Imam Ahmed u Musnedu bilježi predanje Ibn Mes'uda da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:

„Kada čovjek u nevolji izgovori riječi: Gospodaru naš, ja sam Tvoj rob, sin Tvoga roba, sin Tvoga ummeta, moja sudibna je u Tvojim rukama, prošlost moja u Tvojoj vlasti, pravda u meni je Tvoje određenje. Molim Te svim imenima kojima Si Sebe prozvao, ili Si ih u Tvojoj knjizi objavio, ili Si njima nekog od Tvojih stvorenja podučio, ili Si ih za Sebe prisvojio, da učiniš Kur'an proljećem moga srca, svjetlom mojih grudi, nestankom moje tuge i briga – Allah će mu ukloniti tugu i brigu i nadomjestiti ih radošću.“[11]

Jednog dana je Božiji Poslanik, s.a.v.s., ušao u džamiju. Ugledao je ensariju po imenu Ebu Umama i reče mu: „Ebu Umama, zašto te vidim u džamiji van namaskog vremena?“ „Brige i dugovi su me obuzeli, Božiji Poslaniče“, reče.

Poslanik, s.a.v.s, mu reče: „Hoćeš li da te poučim riječima kojima će ti, kad ih izgovoriš, Allah otkloniti brige i odužiti dug tvoj?“

„Hoću, Božiji Poslaniče!“, reče on.

Poslanik, s.a.v.s., mu reče: „Kad osvaneš i kad omrkneš kaži: Bože, zaštiti me od brige i žalosti, zaštiti me od nemoći i lijenosti, zaštiti me od kukavičluka i škrtosti i zaštiti me od teškoća, duga i zlostavljanja ljudi.

Ebu Umama kasnije je rekao: „To sam uradio, i Allah mi je otklonio brigu i pomogao da vratim dug.“[12]

 

Izvor: Hassan Šemsi Baša, Islamom i medicinom do zdravog života, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2006., str. 145-152., prijevod: Fahrudin Smailović

[1] Harrati, Loš moral, str. 31.

[2] Bilježi Tirmizi.

[3] Bilježi Ibn Ebi-d-Dunja.

[4] Bilježe Ebu Davud, Ahmed i Ibn Hibban (Sahih el-Džami'-s-sagir, 694).

[5] Bilježi Ebu Davud.

[6] El-Arebi, br. 5, septembar 1991.

[7] Ahmed, 5/388.

[8] Bilježe Ibn Sunni i Ebu Nu'ajm.

[9] Bilježe Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed.

[10] Bilježe Ebu Davud (5090), Ahmed, 5/42, Buhari u El-Edebu-l-mufred. Lanac prenosilaca ovog hadisa je hasen, a sahihom ga smatra Ibn Hibban.

[11] Bilježe Ebu Davud (1525) i Ibn Madže (3882).

[12] Bilježi Ahmed u Musnedu 1/254 i 394. Lanac prenosialca hadisa je vjerodostojan i Ibn Hibban ga ocjenjuje kao sahih.

Ocijeni
(3 glasova)
Čitano 1829 puta

Magazin Ašk