četvrtak, 13 Avgust 2015 16:03

Muslimanski doprinos u medicini


Među poznatim liječnicima istočnog halifata pod upravom Abasida, živio je i El-Razi, koji je razlikovao velike boginje od ospica, i Ibn-Sina (lat. Avicena), "Princ liječnika", koji je pokušao nemoguće u svom nastojanju kada je pokušao da kodificira medicinu dok je sređivao njene elemente sa sistemima Galena i Aristotela. Ipak, njegova su djela utjecala na Evropu vijekovima.

U zapadnom halifatu, a pod vladavinom Umejada, živio je najveći kliničar Abdul-Melik ibn Zuhr (lat. Avenzoar) iz Kord o be (umro l162. g.) . On je bio jedan od nekoliko liječnika koji su nekoliko vijekova ranije prednjačili nad evropskom reneansom, kada su se hrabrošću suprotstavili pisanjima i stavovima Galena.

Nekoliko muslimanskih skolastičara izvadilo je iz korica svoja pera da bi uputili na vođstvo Allahovog Poslanika, s.a.v.s., u medicini. Među njima ovdje je važno spomenuti Hunejna ibn Ishaka (lat. Joannitus; 809-873), koji je napisao nekoliko rasprava tumačeći Poslanikovu uputu, a on je posebno bio poznat po svojoj knjizi iz oftalmologije pod nazivom Al-'Ašr makalat fi al-'Ajn (Deset rasprava o oku).

Ovdje je, također, važno spomenuti Muhammeda ibn Zekerijja'a el-Razija (lat. Rhazes; 865-925), čije se glavno djelo El-Džudari vel hasba (Velike boginje i ospice) smatra najranijim djelom te vrste. U njemu on opisuje temelj za različite dijagnoze između ove dvije bolesti. El-Razi je također napisao knjigu o dječjim bolestima, i po mišljenjima mnogih on se smatra ocem pedijatrije. Historija je također zabilježila djelo Ebu el-Hasana el-Muhtara ibn Butlana (lat. Elluchasen Elimithar; umro l065. g.) pod nazivom Tezkir el-Kahhalin (Zabilješke za oftalmologe), a ovo djelo predstavlja najstariji arapski zapis o oftalmologiji.

Potom dolazi Abdul Melik ibn Zuhr (lat. Avenzoar; l091-1162), prvi koji je raspravljao o osjećaju u kostima i izazivačima svraba (ar. Su'ubat el-Džereb, lat. acarus scabici), a koji je također bio poznat po svom djelu Al-Tejsirfi el-mudavah vel tadbir (Pojednostavljivanje terapeutika i dijete). Ali ibn el-Abbas (lat. Haly Abbas;umro 994. g.) bio je produktivan pisac poznat po svojoj knjizi El-Kitab al-Meleki,također znanoj kao Kamil el-San'a el-tibbijjah (Kraljevska knjiga; lat. Liber regius),knjiga sadrži detaljan tretman nauke i prakse u medicini u kom je on uporedio dijetetikei materiu medicu, čime je dao svoj doprinos rudimentarnom konceptu kapilarnecirkulacije.

Ovdje se, također, mora spomenuti islamski filozof i komentator Ibn-Rušd (lat. Averoes; 1126-1198. g.) u čijem glavnom enciklopedijsko-medicinskom djelu El-Kullijat fi el-tibb (Općenitosti u medicini) raspoznaje se funkcija retine i utiecaj imuniteta u slučajevima velikih boginja.

U trinaestom je vijeku živio Ali ibn el-Nafis (1210-1288), koji je napisao Šarh tašrih el-Kanun (Komentar na analizu Ibn Sinaovog Kanuna), a koji je postao zabilježen po unaprjeđenju opisa pulmonalne cirkulacije krvi tri vijeka prije nego što ju je opisao portugalac Servetus, kome je ovo otkriće pripisano.

Trinaesti vijek također bilježi i najistaknutijeg historičara medicine M. Ibn-Ebi Usajbi'e (1203- 1270) po njegovom kapitalnom djelu Ujun el-enba' fi tabakat al-atibba' (Izvori podataka o vrstama liječnika). Ovo djelo predstavlja ranu zbirku400 biografija arapskih i grčkih liječnika.

Konačno, ovaj djelimični spisak poznatih islamskih liječnika i njihovog doprinosa liječničkim vještinama ne može biti završen bez navođenja nekih od ranijih djela "Princa liječnika" Ebu-Alija el-Husejna ibn Sina'a (lat. Avicene; 980- 1037), koji je bio citiran od većine ranije navedenih skolastičara. Ibn-Sina je sabrao medicinsku nauku svog doba u jedno enciklopedijsko djelo koje je nazvao Kanun fi el-tibb (Kanon medicine). Ova je knjiga prevedena na latinski jezik nekoliko puta, a utjecala je na mnoge generacije studenata medicine u Evropi. Ibn-Sina je, također, napisao djela pod nazivom Kitabul-šifa (Knjiga liječenja), El-Advija el-kalbijja (Lijekovi srca) i Kitabul-Kulandž (Knjiga bola u crijevima). Ovo su samo neka djela od mnogih čiji je on autor. Ibn-Sina je, također, dva puta bio vezir Hamadana, a četiri je mjeseca bio pritvoren zbog svojih političkih opredjeljenja u to vrijeme. Doktor Kruger, M.D., napisao je o Ibn-Sinau sljedeće: Njegovo je medicinsko iskustvo u transcedentalnom pogledu veće od onog Galenovog ... (on) demonstrira um poput onog Geteovog, i posjedovao je genij poput onog kod Leonarda da Vinčija. (C. Kruegeer, M.D. Springfield, III. Charles C. Thomas, 1963)

 

 

Izvor: Ibn Kajjim el-Dževzi, Poslanikova medicina, Libris, Sarajevo, 2001., str. 15-17., prevod: Muhidin Hadžiahmetović

Ocijeni
(2 glasova)
Čitano 1409 puta Zadnji put promjenjen četvrtak, 13 Avgust 2015 19:35

Magazin Ašk