srijeda, 29 Mart 2017 19:54

Obolimo li – dužni smo liječiti se


Kada obolimo – bilo svojom nepažnjom ili na bilo koji drugi način – dužni smo liječiti se. To nam islam naređuje. Bolest se ne smije kriti niti očekivati da sama od sebe prođe. Mora se odmah tražiti intervencija ljekara. Ako se to na vrijeme učini, često se i sama bolest spriječi, a narod veli: „Bolje je spriječiti nego liječiti.“

Kriti bolest znači biti sam sebi neprijatelj. Arapi vele.

„Ko bolest krije, lijeka mu nije.“

„Ko bolest krije, sam sebe bije.“

Jusuf-beg Čengić, savjetujući svog bratića, veli mu:

Bir ti štogod zaboli,

Ti hećima zamoli,

Nek' ti kazat' izvoli,

Šta te boli, Avdija.

Da smo u slučaju bolesti dužni odmah zatražiti intervenciju ljekara u to ne treba ni sumnjati. U tom nam je najbolji primjer sam Muhammed, a.s. Naime, kad se razbolio poznati ashab Sa'd sin Ebi Vekkasov, Alejhisselam je odmah pozvao hećima i to nekog Harisa, sina Harisa Kilde – idolopoklonika, da liječi Sa'da. Dakle, nije mu smetalo ni to što je pomenuti ljekar bio idolopoklonik, da ga pozove i da liječi pomenutog ashaba.

Nažalost, i danas imamo pojedinaca koji boluju od neke bolesti, ali ne traže ljekarsku pomoć, vjerujući da trpeći bolest čine Bogu ugodno djelo. Naprotiv, oni u tom griješe. Muhammed, a.s., kao Božiji poslanik naređivao je ashabima da se liječe odgovarajućim lijekovima.

Ashab Usame ibni Šerik veli:

Jednom priliom došao sam kod Božijeg Poslanika, a.s., i zatekao ga kako drži vaz ashabima, koji su ga tako pomno slušali kao da su im ptice na glavi. Nazovem selam i sjednem. Zatim dođe nekoliko arabija (ljudi iz pustinje) i rekoše: „Božiji Poslaniče! Da li da se liječimo u slučaju oboljenja?“ On im odgovori: „Liječite se, jer Allah nije dao bolest, a da za istu nije stvorio i lijek. Jedino od smrti i starosti nema lijeka.“ (Ahmed, Tirmizija)

Ashab Džabir pripovijeda da je Alejhisselam nekom zgodom rekao: „Za svaku bolest postoji lijek, pa kada se dotičnoj bolesti nađe odgovarajući lijek, Božijom voljom će i ozdraviti.“ (Muslim)

Zabilježeno je da je Alejhisselam kad se razbolio njegov prijatelj i ashab Ubejd ibni Ka'b odmah potražio ljekara i poslao ga da liječi Ubejda. Pored stručnog liječenja, Muhammed, a.s., preporučuje i davanje sadake (milostinje) na ime ozdravljenja oboljele osobe. On veli:

„Zaštitite svoj imetak davanjem zekata. Liječite svoje bolesne davanjem milostinje. Predusrećite valove nesreće dovom i skrušenošću prema Allahu.“

Davanjem sadake na ime nečijeg ozdravljenja utiremo suzu nevoljnika, unosimo radost i veselje u njegov dom, a zar od toga ima nešto draže Uzvišenom Allahu?! Kao uzdarje za to humano i socijalno djelo Milostivi Allah će dati da se brže ustanovi prava dijagnoza bolesti, da se bolesti nađe odgovarajući lijek itd. U tom smislu treba shvatiti ovaj hadis, jer je to njegov pravi smisao, što se tiče liječenja bolesnika sadakom.

Muhammed, a.s., je cijenio nauku o ljudskom zdravlju, kao i ljude koji se bave tom naukom. Štaviše, jednom prilikom je rekao:

„Nije vam dozvoljeno stanovati u jednom mjestu, ako bar u blizini toga mjesta nema liječnika i sudije.“

 

Izvor: H. hfz. Sinanudin Sokolović, Islamski propisi o čuvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana, Vrhovno islamsko starješinstvo u SFRJ, Sarajevo, 1972, str. 11-12.

Ocijeni
(1 Glasaj)
Čitano 250 puta

Magazin Ašk