subota, 18 Juli 2015 21:55

Oboljenja arterija, arteriola i kapilara


U okluzivne bolesti (occlusio – zatvaranje, zapušenje) arterija ubrajaju se bolest koronarnih arterija, koja može dovesti do srčanog udara, i bolesti perifernih arterija, koje mogu zahvatiti trbušnu (abdominalnu) aortu i njezine velike ogranke, kao i arterije nogu. Druge bolesti perifernih arterija su Buergerova bolest, Raynaudova bolest i akrocijanoza.

Najviše bolesnika sa perifernom arterijskom bolesti boluje od ateroskleroze, bolesti u kojoj dolazi do nakupljanja masnoća ispod unutarnje ovojnice arterijskog zida (endotela) što ima za posljedicu postupno sužavanje arterije. Ipak, djelomičnu ili potpunu arterijsku okluziju mogu prouzročiti i drugi faktori, npr. krvni ugrušak. Kad se arterija suzi, dio tijela koji opskrbljuje ne prima dovoljno krvi. Posljedično smanjenje dopreme kisika (ishemija) može se dogoditi iznenada (akutna ishemija) ili postupno (hronična ishemija).

Vrlo često, kad je riječ o već razvijenoj kliničkoj slici, mogu se za čitavih desetak godina unazad dobiti podaci o poremećajima cirkulacije. Dakle, prije tipične manifestacije oboljenja, mogu se naći rani znaci nastalih poremećaja ili uslova koji će do njih dovesti, što ima veliki praktičan značaj u profilaksi i ranoj radnoj prekvalifikaciji. U posljednje vrijeme sve više se opisuju anatomske promjene na arterijama mlađih osoba koje su još u punoj radnoj snazi.

Organski poremećaj u arterijskoj cirkulaciji u osoba srednjih godina života obično ima i određene »prve znake« bolesti: jednostrane parestezije sa osjećajem utrnulosti stopala, sa utiskom da cipela postaje tijesna, što se može pogoršavati pri nepovoljnom položaju na radnom mjestu ili pri jačem pušenju duhana. Dolazi do latentnih bolova i do pojave cluadicatio intermittens (povremeno šepanje).

Poremećaji cirkulacije u art. iliaca int. dovode do impotencije, a smetnje u cirkulaciji kroz aortu dovode do Lerichovog sindroma: impotencije, ishijas i klaudikacija butine.

Pored osjetljivosti na promjenu temperature, i neurovegetativni labilitet i sklonost krvarenju, naročito iz nosa u doba puberteta, predstavljaju anamnestičke elemente na koje treba obratiti pažnju.

Način života, naročito tempo života i rada, način ishrane – osobito količina životinjskih masti, kao i upotreba alkohola i nikotina, igraju veliku ulogu u pojavi promjena na arterijskom sistemu, naročito u nastajanju rane arterioskleroze. I spol igra izvjesnu ulogu: arterioskleroza je češća u muškaraca, dok su angioneuropatije, naročito Ravnaudova bolest češće u djevojčica i žena.

Porodična anamneza može isto tako imati važan udio u postavljanju dijagnoze. Poznate su porodice u kojima se bez visokog krvnog pritiska razvija obliterirajuća arterioskleroza, rana koronarna bolest, apopleksija ili vaskularna bolest bubrega.

Lako je prepoznati da je riječ o poremećaju arterijske cirkulacije već na osnovu promjene kožne temperature, boje kože, izostajanja pulsa i tipičnih bolova, međutim, vrlo je teško reći sa sigurnošću o kojoj vrsti poremećaja se radi, koja je lokalizacija i koji stepen oštećenja, pa prema tome i koji stepen smanjenosti radne sposobnosti.

Moramo insistirati na tipičnim znacima bolesti i odrediti prirodu poremećaja. Pri tome, glavnu pažnju usmjeravamo na najčešće sindrome koji se javljaju kod određenih poremećaja arterijske cirkulacije. U okviru pretpostavljene dijagnoze dolaze u obzir slijedeće činjenice:

Na organske promjene (angioorganopatije) treba misliti kad se javljaju zajedno sljedeći simptomi:

  • Latentni bolovi (koje bolesnik ne osjeća u stanju mirovanja, već poslije izvjesnog napora i opterećenja). Za razliku od njih, reumatski bolovi se javljaju odmah poslije pokretanja, ili  imaju određene vremenske faze (noćni  bolovi).
  • Konstantno mjenjanje boje pri promjeni položaja ekstremiteta.
  • Pogoršano lokalno arterijsko proticanje krvi koja se odražava na zakašnjelom ponovnom punjenju vena.

Na neurovegetativne smetnje (angioneuropatije) treba misliti kad se bolne faze i faze bez simptoma smjenjuju sa istim znacima bolesti, obično u vidu napada (M. Ravnaud).

Na angiolopatije treba misliti kada lokalne promjene boje kože konstantno postoje, a pri promjeni položaja samo se malo, ili nimalo ne mijenjaju, ali pokazuju potpunu zavisnost od temperature sobe.

Od simptoma i tipičnih promjena na koje treba obratiti pažnju navodimo sljedeće:

Bol – Oko 90% svih bolesnika sa poremećajem arterijske cirkulacije obraća se ljekaru zbog bolova. Latentni bol je tipičan za organske smetnje cirkulacije, bol u vidu napada za angioneuropatije, dok kod angiolopatija bol dolazi tek kod većih temperaturnih nadražaja. Claudicatio intermittens uglavnom će ukazivati na manjak kiseonika u tkivu. Za tačnije procenjivanje te pojave služi test zamora.

Bol ima dijagnostičku vrijednost prema načinu javljanja, intenzitetu i čestoći. Može se podijeliti u četiri stepena:

- bol kod drugog fiksiranja ekstremiteta u jednom položaju (šoferi),

- latentna bol,

- bol u miru bez nekroze i

- bol u miru sa nekrozom.

Tipovi bola mogu se odrediti i doziranim opterećenjem: hodanjem, dvostepenim testom (Masterov »two steps test«, Nylinove kružne stepenice, ergometri).

Boja kože – Promjena boje kože je upadan i važan simptom. Za procjenjivanje cirkulatornih poremećaja naročito je značajno crvenilo kože, i to u obliku reaktivne hiperemije. Ovo ima značaja za ispitivanje krvotoka izazivanjem tzv. funkcionalne hiperemije, koja nastaje usljed širenja arteriola i priliva veće količine arterijske krvi. Ako nadražaj vršimo histaminom praveći histamimsku kvadlu, ako je smanjena cirkulacija izostaće okolno crvenilo. Praktično se može koristiti proba mijenjanja položaja, kada se nakon bljedila na ekstremitetu koji je izvjesno vrijeme podignut, javlja reaktivna hiperemija pri njegovom spuštanju. Lokalna, ograničena cijanoza je upadljivija od bljedila. Mogu se vidjeti sve nijanse od crvenkastoplavog, preko sivoplavog do crvnoplavog. Mrljasta cijanoza »cutis marmorata« i cijanoza »livido reticularis« imaju poreklo u mehanizmu proticanja krvi i nisu još uvijek potpuno razjašnjene.

Temperatura kože – Poslije bola i promjene boje kože, u opštoj dijagnostici zauzima najvažnije mjesto poremećaj lokalne temperature. Promjene mogu biti uočljive poslije zamora (100 koraka, ili Masterov test). Kod angioneuropatija temperatura je obično snižena za nekoliko stepeni, i to simetrično. Treba voditi računa da i kod ishijasa može biti snižena temperatura kože na oboljeloj nozi za 1-2°C.

Periferni puls – Neodstajanje ili promjena perifernog pulsa je kardinalni simptom poremećaja praticanja krvi kroz arterije. Simetrično palpatorno ispitivanje pulsa treba dopuniti još i auskultacijom perifernih arterija.

Lokalni edem – Većina arterijskih smetnji u cirkulaciji ne vodi pojavi edema, dok organske promjene na venama obično vode.

Lokalni trofički poremećaji – U ishemičnom dijelu sva tkiva i dijelovi organa trpe promjene. To se odigrava sa kožom, noktima, dlakama kao i sa kostima i mišićima. Tu se prije svega radi o trofoneurotičkim promjenama.

Lokalne nekroze – Ograničene nekroze označavamo često kao treći, odnosno četvrti stadijum cirkulatornih poremećaja. Međutim, to ne ide uvijek postupno, naročito ako je u pitanju dijabetičar. Vrlo često se mješa pojam nekroze i gangrene. Gangrenom označavamo vlažnu ranu, a nekrozom suvu. U pojedinim slučajevima to, međutim, nije sasvim jasno diferencirano, jer je riječ o prisustvu proteolitičkih fermenata i bakterija oba tipa. Prema tome, bolje je reći vlažna i suha nekroza.

Fizičke metode pregleda

Od fizičkih metoda pregleda arterijskog sistema koristi se:

1.  ispitivanje termičkim mjerenjem,

2.  oscilografija,

3.  pletismografija,

4.  radioizotopna tehnika mjerenja brzine cirkulacije i muskularnog klirensa,

5.  kapilarna miikroskopija kože i sluzokože,

6.  angiografija.

Angiografija predstavlja dragocjenu objektivnu metodu ispitivanja i vizuelnog predstavljanja krvnih sudova. Ona se koristi u velikoj mjeri i ima osobitu vrijednost u ispitivanju arterija jer ona:

•  otkriva patološke promjene krvnih sudova već u ranom stadiju;

•  otkriva, lokalizuje i prati suženje krvnih sudova;

•  čini vidljivim kompenzatorni, kolateralni krvotok;

•  omogućava donošenje zaključaka i o morfološkim i o funkcionalnim faktorima.

Klasifikacija i sistematizacija najvažnijih poremećaja arterijske cirkulacije

I. Funkcionalne (vazomotoričke) pojave – Angioneuropatije

A. Vazokonstrikcija

1.  Raynaudova bolest (sindrom)

2.  Acrocyanosis

3.  Cutis itnarmorata  (rani Livido reticularis)

4.  Sekundarni vazospazam

B.  Vazodilatacija

1.  Erythromelalgia  (Erythermalgia) primarna

2.  Erythromelalgia sekundarna

3.  Quinckeov angioneurotički sindrom i urtikarija.

II. Organske (strukturne) pojave – Angioorganopatije

A. Okluzivne

1.  Generalizirana arterioskleroza

2.  Thrombangitis (Endangitis) obliterans (Bürgerova bolest)

3.  Periarteriitis nodosa (Polyangitis essentialis, Polyarteritis ili Panangitis nodosa: Morbus Kussmaul-Maier)

4.  Temporalni arteritis (Arteritis temporalis a. cranialis)

5.  Ergotizam (kasni stadij)

6.  Arteritis i arteriolitis secundaria

7.  Obična idiopatska arterijska tromboza

8.  Apsces zida arterije

9.  Smrzotine (Pernio)

10.  »Rovovska noga«

11.  Pernio reticularis

12.  Arterijska embolija

B. Neokluzivne

1.  Aneurizma

2.  Arteriovenska fistula

3.  Druge kongenitalne anomalije

4.  Trauma i spoljna kompresija

5.  Ruptura, oštećenje X-zracima, radijumom

6.  Teleangiektazije.

 

Izvor: vasdoktor.com

Ocijeni
(1 Glasaj)
Čitano 1161 puta

Magazin Ašk