četvrtak, 28 Juli 2016 06:25

Kako postići prednost u borbi protiv raka

Autor: dr.Ivo Belan


Individualna borba protiv raka zahtijeva našu stalnu brigu i oprez. Velika grupa američkih liječnika, i to ne bilo kojih, već poznatih stručnjaka na području prevencije i liječenja raka, sudjelovala je nedavno u opsežnoj anketi. Cilj ankete bio je utvrditi koje se preventivne mjere danas smatraju najdjelotvornijima.

Polovica njih slaže se da bi se 50-70% svih slučajeva raka moglo spriječiti kada bismo proveli sljedeće promjene u načinu života i prehrani:

  • Duhan je prvi na top-listi rizičnih čimbenika. Gotovi svi eksperti kažu da je krajnje važno izbjegavati pušenje ili žvakanje duhana. Kad bi svi pušači sutra prestali pušiti, 50% svih smrtnih slučajeva uzrokovanih rakom moglo bi biti izbjegnuto. Ovdje nije u pitanju samo rak pluća. Pušenje uzrokuje i rak usta, grkljana i jednjaka. Iznenađuje da je pušenje povezano i s karcinomom nekih dijelova u tijelu koji nemaju izravni kontakt s cigaretama – a to su gušterača, vrat maternice i mokraćni mjehur. Dakako, i pasivno pušenje ne smije se zanemariti. Kod nepušača se rizik od raka povećava za 50% ako živi sa pušačem. Rad od osam sati dnevno u prostoriji zadimljenoj cigaretama može također povećati rizik od obolijevanja.
  • Umjerene količine alkohola izgleda da predstavljaju zanemariv rizik. Međutim, oni koji piju veće količine izloženi su jako povećanom riziku raka usta, ždrijela i jetara. Već sam alkohol dovoljno je loš, ali ako je povezan i s cigaretama (što je najčešća kombinacija), onda je to dvostruk udarac za čovjeka.
  • Međutim, ako govorimo samo o broju slučajeva raka koji bi se mogli spriječiti, onda je izbjegavanje pretjeranog izlaganju suncu važnije nego duhan i alkohol zajedno. Mnoga novija istraživanja povezuju prekomjerno sunčanje s pojavom smrtonosnog raka kože – melanoma. Ako ste na otvorenom kada su sunčeve ultraljubičaste zrake najjače (to je period od 10 do 15 sati), namažite na kožu kvalitetno zaštitno sredstvo, imajte na sebi zaštitnu odjeću, kapu i sunčane naočale.

 Otkriti navrijeme

Redovni testovi za dijagnosticiranje raka i različite metode samopregleda prije su načini ranog otkrivanja nego prevencija raka. Najvažniji „uradi sam“ testovi su pregled dojki kod žena i pregled testisa kod mlađih muškaraca. Također, razumno je držati pod okom sve sumnjive promjene na svojoj koži. Najvažnija pretraga koju liječnik obavlja jest tzv. „Papa-test“ i pregled zdjeličnih organa, fizikalni pregled dojki, mamogram te testovi i pregled u vezi s rakom debeloga crijeva.

Istraživanja obavljena posljednjih desetak godina povezuju gojaznost (Američko društvo za borbu protiv raka definiralo je gojaznost kao prekoračenje normalne tjelesne težine za 40 ili više posto) s povećanim rizikom raka debeloga crijeva, dojke, prostate, žučnog mjehura i ženskih spolnih organa. Tjelovježba je odlučujuća u kontroli debljine. Nešto je teže utvrditi direktnu vezu između tjelesnog vježbanja i prevencije raka, ali neki dokazi ipak postoje. Žene koje su bile uključene u šport u svojoj tinejdžerskoj dobi i u svojim 20-im godinama izgleda da imaju manju učestalost raka dojke. Istraživanja pokazuju da ljudi sjedećih zanimanja i općenito sjedećeg načina života imaju veći rizik od raka debeloga crijeva. I kod njih tjelovježba može pomoći da se smanji taj rizik.

Veza tijela i psihe danas je prihvaćena od gotovo svih liječnika. Nedavna istraživanja pokazuju da različite tehnike smanjenja stresa mogu rezultirati mjerljivim promjenama u imunološkom sustavu. Da li te promjene mogu pomoći u sprečavanju raka, ovog je trenutka još diskutabilno. Teško je znanstveno dokazati da optimističko gledanje na život može pomoći u prevenciji raka, ali mnogi liječnici smatraju da osobe s takvim pozitivnim životnim stavom uglavnom manje puše i imaju bolje prehrambene navike.

Što vreba iz okoline?

S izuzetkom duhana, faktori iz okoline najpoznatiji su rizični faktori. Radioaktivni element radon je kontroverzan. Američka agencija za zaštitu u okolišu smatra da je radon drugi najvažniji uzrok raka pluća, odmah iza pušenja. Američko društvo za borbu protiv raka također smatra radon potencijalnim rizičnim faktorom. Velik broj liječnika mišljenja je da je važno kontrolirati koncentraciju radona u svojoj kući. Nažalost, o svemu tome još nema dovoljno istraživanja.

Industrijski i poljoprivredni otrovi nalaze se visoko na ljestvici rizičnih čimbenika. Postoje značajna ispitivanja koja povezuju određene industrijske agense, kao što su nikl, krom, azbest i vinil-klorid, s povećanim rizikom nastanka raka kod radnika. Pesticidi na poljima mogu predstavljati hazard za poljoprivrednike. Međutim, ti su rizici ipak ograničenog dometa.

Prije dvadesetak godina trebali biste se poprilično namučiti da nađete liječnika koji bi se složio s tvrdnjom da hrana ima išta zajedničkog s prevencijom raka. Stvari su se, međutim, dramatično promijenile. Profesor epidemiologije Edward Trapido, s medicinskog fakulteta na Miami sveučilištu, misli da su sastojci u hrani vjerojatno odgovorni za oko 35% svih slučajeva raka. A to je više nego što je postotak koji se odnosi na pušenje. Međutim, to ne bi trebalo iznenađivati: svi jedu, a samo manji broj ljudi još uvijek puši.

Nitriti, koji se primjenjuju u obradi određenih vrsta mesa, najviše brinu stručnjake. Ti se spojevi zaista povezuju s povećanim rizicima od raka. Sav publicitet oko straha od nitrita ide za tim da većina prerađivača mesa potraži manje toksične zamjene za nitrite.

Prati voće i povrće kako bi se odstranili različiti kemijski ostaci na njima dobra je zdravstvena praksa, ali, nažalost, ona samo donekle smanjuje rizik. Inače, općenito govoreći, stručnjaci smatraju da se danas malo pretjeruje sa zdravstvenim rizicima odobrenih i registriranih kemijskih spojeva koji se dodaju hrani. Zato su aditivi u hrani danas negdje na dnu liste po važnosti rizičnih faktora. Kao što je i slučaj s drugim kemijskim tvarima, učestalost izlaganja nitritima ključ je koji određuje veličinu rizika. Konzumiranje svježeg voća i povrća i izbjegavanje hrane s visokim sadržajem masnoća smanjuje kontakt s konzervansima u hrani. Čak i pržena hrana (na roštilju) ne predstavlja posebnu opasnost ako ju se jede umjereno, to jest samo povremeno.

Izvor: Narodni zdravstveni list, dvomjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture, godina LVII, broj 662-663, Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ u suradnji s HZJZ, Rijeka, 2015, str. 25-26.

Ocijeni
(3 glasova)
Čitano 749 puta Zadnji put promjenjen petak, 29 Juli 2016 09:36

Magazin Ašk