ponedjeljak, 30 Januar 2017 17:39

Bolni odlazak na WC

Autor: dr. Nilia Volarević


Infekcije mokraćnog sustava najčešći su oblik bolničkih infekcija te druge najčešće infekcije u izvanbolničkoj populaciji (odmah iza respiratornih). Postoji niz čimbenika koji pogoduju njihovom nastanku: šećerna bolest, anatomske ili funkcionalne abnormalnosti mokraćnog sustava (povećana prostata, kamenci, tumori itd.), bolničko liječenje, transplantacija bubrega, trudnoća i znatno kraća mokraćna cijev u žena nego u muškaraca.

Infekcije u izvanbolničkih bolesnika posljedica su uzlaznog ulaska njihovih vlastitih bakterija u mokraćnu cijev, najčešće iz rodnice, prostate te kože oko čmara i spolovila. Bakterije se, putem interakcije fimbrija s receptorima na stanicama uroepitela, mogu širiti iz mokraćne cijevi u mokraćni mjehur i izazvati njegovu upalu (cistitis), a zatim mogu doseći i bubrežni parenhim te izazvati upalu bubrega (pijelonefritis).

Infekcije mokraćnog sustava u bolničkoj populaciji najčešće su posljedica kateterizacije, a uzročnici su bakterije koje su dio fiziološke flore pacijenta ili bakterije s ruku zdravstvenog osoblja.

U novorođenačkom i dojenačkom razdoblju češće obolijevaju dječaci zbog češćih prirođenih anomalija urotrakta. Djevojčice i mlade žene obolijevaju češće jer je njihova mokraćna cijev kratka, ravna i široka te bakterije lakše prodiru u mokraćni mjehur. U osoba starije životne dobi učestalost infekcija mokraćnog sustava raste u oba spola.

Podjela infekcija mokraćnog sustava:

  • akutni nekomplicirani cistitis,
  • akutni nekomplicirani pijelonefritis,
  • komplicirane infekcije mokraćnog sustava (uključujući i sve infekcije mokraćnog sustava u muškaraca),
  • asimptomatska bakteriurija,
  • ponavljajuće (rekurentne) infekcije mokraćnog sustava.

Simptomi infekcija mokraćnog sustava ovise o specifičnom uzročniku i težini infekcije. Najblaži je oblik infekcije mokraćnog sustava cistitis (upala mokraćnog mjehura). Za nju su karakteristični nagli početak i smetnje mokrenja različitog intenziteta (bolno ili češće mokrenje i nemogućnost kontroliranja mokrenja, uz bolnost iznad mokraćnog mjehura). Teži oblik infekcije upala je bubrežnog parenhima (pijelonefritis). Klinički se manifestira povišenom tjelesnom temperaturom uz tresavicu, muklom boli u slabinskom dijelu kralježnice te učestalim i bolnim mokrenjem.

Srednji mlaz za analizu

Za postavljanje precizne kliničke dijagnoze infekcija mokraćnog sustava, osim navedenih simptoma, potrebna je i laboratorijska dijagnostika. Ona obuhvaća biokemijsku analizu urina (prisutnost leukocita, proteina, prisutnost cilindara i prisutnost bakterija).

Pozitivan test leukocitne esteraze (koja ukazuje na prisutnost leukocita u urinu) i klinički simptomi dostatan su kriterij za dijagnozu akutnog nekompliciranog cistitisa. Kod tih bolesnika, prije počinjanja antimikrobne terapije urinokultura nije neophodna.

Bakteriološka obrada urina (urinokultura) obvezna je prije započinjanja antimikrobne terapije, kod trudnica, dijabetičara i pacijenata s rekurentnim urinarnim infekcijama ili pijelonefritisom.

Urinokultura obuhvaća određivanje broja bakterija u mililitru urina, identifikaciju uzročnika te izradu antibiograma (testa osjetljivosti bakterija na antibiotike). Najčešći je uzorak za bakteriološku obradu urin uzet metodom srednjeg mlaza urina. Kod rekurentnih infekcija potrebna je i dodatna radiološka i nefrološka obrada.

Bakterija E.coli uzročnik je 95% nekompliciranih infekcija mokraćnog sustava. Ostali češći uzročnici jesu bakterijske vrste Enterococcusspp., Klebsiellaspp., Proteusspp., Pseudomonasspp., u bolničkoj i u vanbolničkoj populaciji. U rjeđim slučajevima, osim bakterija, uzročnici urinarnih infekcija mogu biti neki virusi, gljivice i paraziti.

I voda liječi

Infekcije mokraćnog sustava zahtijevaju specifičnu terapiju antibioticima. Liječiti treba sve simptomatske infekcije uporabom odgovarajućih antibiotika koji su najmanje toksični, kako bi se mogli primjenjivati dovoljno dugo da bi se postiglo potpuno uklanjanje (eradikacija) uzročnika. Kod nekih infekcija potrebna je dugotrajna terapija antibioticima i profilaksa.

Antibiotik se mora primjenjivati pravilno (redovito, dovoljno dugo i u adekvatnoj dozi) da bi se infekcija izliječila i da bi se spriječila pojava otpornosti (rezistencije) bakterija na antibiotik. Uz primjenu antibiotika potreban je obilniji unos tekućine, koji potiče često mokrenje i ispiranje bakterija iz mokraćnog mjehura.

U svrhu prevencije rekurentnih infekcija kod žena, potrebno je piti veću količinu tekućine (oko 8 čaša vode dnevno), mokriti svaka 2-4 sata, izmokriti se do kraja, piti 2 čaše vode prije i 2 čaše vode nakon spolnog odnosa, mokriti nakon spolnog odnosa, ne nositi usku odjeću, tuširati se umjesto namakati u kadi te se nakon stolice brisati od sprijeda prema straga. Osim tih postupaka, muškarci s kroničnom upalom prostate (prostatitisom) trebaju izbjegavati hladnoću, sjedenje na hladnoj podlozi, vožnju biciklom te konzumaciju alkohola, gaziranih pića i začinjene hrane.

 

Izvor: Narodni zdravstveni list, dvomjesečnik za unapređenje zdravstvene kulture, god. LVIII, br. 682-683, Nastavni zavod za javno zdravstvo PGŽ u suradnji s HZJZ, Rijeka, studeni-prosinac 2016, str. 4-5.

Ocijeni
(1 Glasaj)
Čitano 678 puta

Magazin Ašk