četvrtak, 04 Oktobar 2012 02:40

O karcinomu dojke

Autor: dr. Jasmina Bajrović, Sarajevo - radiologist 


UVODNA RAZMATRANJA 

Dojke su najplemenitiji izdanci kože koji uobličavaju ljepotu ženskog tijela i daju mu punu vrijednost žene i majke.

Ovaj bogati dar prirode je uvijek budio pažnju i zaokupljao interesovanje mnogih profesija. I dok su se umjetnici nadmetali u svom divljenju ovom daru, riječima, slikom ili skulpturom, ljekarima je pripala uloga dijagnostičara i terapeuta brojnih patoloških promjena koje su našle svoje mjesto u njima.

Radiolozima je povjeren veoma odgovoran zadatak da svim raspoloživim metodama vizuelizacije otkriju patološki sadržaj u dojkama, kako bi ljekarima drugih disciplina dali što više informacija za dodatni dijagnostički i terapijski postupak.

Počev od puberteta pa tokom adolescencije, zatim doba zrelosti, graviditeta, laktacije, u postmenopauzi i senijumu, dojke mogu da budu stjecište brojnih bolesti i bolesnih stanja, jer su izložene uticaju egzogenih i endogenih noksi.

Od svih patoloških promjena najučestalije su: fibrocistična bolest, benigni i maligni tumori, upalni procesi i traumatska oštećenja. Većina ovih stanja, osim upala i traume pripada endokrino uslovljenim bolestima, tačnije hiperestrogenizmu. Dojke su endokrino zavisni organi posjeduju hormonske receptore i  funkcionišu po zakonomjernostima neuroendokrine regulacije.

Kao i u ostalim patološkim stanjima drugih organa i sistema, tako i u oboljenjima dojke pravovremena dijagnostika je ključ uspjeha u liječenju većine bolesti, od kojih one maligne prirode i danas odnose mnoge žene u najproduktivnijem životnom dobu.

Dojku oblikuje žlijezdano tkivo mliječne žlijezde (glandula mammaria) uloženo u vezivnu stromu i obloženo masnim tkivom. Mliječnu žlijezdu čini 10 do 20 alveotubuloznih žlijezda (lobi glandulae mammariae), od kojih svaka ima izvodni kanal (ductus lactiferus) koji se svaki posebno otvara na bradavici dojke  i režnjevi se dijele na režnjiće (lobuli glandulae mammariae), odijeljene vezivnim pregradama.

Režnjevi i njihovi izvodni kanali poredani su zrakasto oko bradavice. Izvodni kanal se proširuje  prije ulaska u bradavicu u 5 do 9 milimetara široki sinus (sinus lactiferus), nakon čega se opet sužava prije otvaranja na bradavici.

NETUMORSKE BOLESTI DOJKE: 

  • Poremećaji razvoja
  • Poremećaji funkcije
  • Regresivne promjene
  • Upalne promjene
  • Benigne, dobroćudne bolesti dojke: Najčešća i najvažnija je fibrocistična bolest dojke. To je najčešća bolest dojke uopšte i najčešći povod javljanju lijekaru radi pregleda dojke, a navodi se i kao predisponirajući uzročnik karcinoma dojke. Radi se o bujanju vezivnog tkiva (fibroza) ili stanica mliječne žlijezde (epitelijalna hiperplazija) ili o stvaranju cističnih formacija ili o kombinacijama navedenih pojava. Riječ je o promjenama uzrokovanim hormonalnim utjecajima (estrogen, progesteron, prolaktin). 

   TUMORSKE BOLESTI DOJKE 

    Dobroćudni tumori. Najčešći je fibroadenom (češći je u mlađih žena) i papilom (resičasto bujanje u mliječnom vodu koje često uzrokuje krvarenje, pa je čak 50% svih krvavih iscjedaka iz bradavice uzrokovano tom promjenom). Ostali su prilično rijetki. To su: lipom, fibrom, hemangiom, neurinom, hondrom. Ciste također pripadaju ovoj skupini. Poseban oblik rijetkog tumora dojke su filodni tumori (sastoje se od cističnih formacija kojima listasto bujaju izdanci stanica).

  • Zloćudni tumori (karcinomi,sarkomi i limfomi dojke).
  • Epidemiologija karcinoma dojke 

Jedan od deset svih novootkrivenih karcinoma u svijetu svake godine je karcinom ženske dojke, i to je najčešći karcinom u žena, kako u razvijenim tako i u zemljama u razvoju.

Ukupan broj novih karcinoma raste u zadnjoj dekadi preko 2% godišnje.Karcinom dojke je glavni uzrok smrti od karcinoma medju ženama globalno. Taj broj za 2002. je 411.000 umrlih žena, a to je 14% od sveukupne smrtnosti od karcinoma u žena.

Najniže stope prisutne su u Aziji i Africi; najvišu incidencu imaju Sjeverna Amerika i Zapadna Evropa, a srednje visoku Južna Evropa i Latinska Amerika. U periodu od 1993.-1997. najveća stopa incidence je bila među bijelim ženama USA i centralnom dijelu Kanade (100 na 100.000), srednja u Kanadi, u Zapadnoj i nekim zemljama Centralne Evrope, u Izraelu i Argentini (50 - 100 na 100.000) i najniža stopa u  Aziji i Africi (7 - 30 na 100.000). 

Etiologija karcinoma dojke 

Etiološki faktori odgovorni za nastanak karcinoma dojke do danas nisu potpuno poznati, no epidemiološka evidencija značajno ukazuje na tri moguće skupine genetičkih, endokrinih i vanjskih uzročnika.

Genetičke promjene inkrimirane za genezu raka dojke su:

  • aktivacija protoonkogena (HER-2/neu)
  • inaktivacija (gubitak ili mutacija) tumor supresor gena
  • inaktivacija gena odgovornih za popravak oštećene DNK
  • važna je porodična anamneza karcinoma dojke prvog naraštaja ženskih srodnika (majke, kćeri i sestre).

Endokrini faktori (endogeni hiperestrogenizam, egzogeni unos sa hormonskom nadomjesnom terapijom i uzimanje oralnih kontraceptiva.

     Dugo trajanje generativnog razdoblja, neplodnost, kasna dob pri radjanju prvog djeteta i gojaznost.

Vanjski uzročnici: virusne infekcije, konzumiranje alkohola, izloženost jonizirajućem zračenju, pušenje, dugotrajno bojenje kose i stres.

WHO* klasifikacija karcinoma dojke

A. Neinvazivni

  1. Intraduktalni karcinom
  2. Intraduktalni papilarni karcinom
  3. Lobularni karcinom in situ

B. Invazivni

  1. Invazivni duktalni karcinom - bez posebnih karakteristika (Not otherwise specified - NOS)
  2. Invazivni lobularni karcinom
  3. Medularni karcinom
  4. Koloidni karcinom (mucinozni karcinom)
  5. Pagetova bolest
  6. Tubularni karcinom
  7. Adenoidni cistični karcinom
  8. Invazivni komedo karcinom
  9. Apokrini karcinom
  10. Invazivni papilarni karcinom

 

Ocijeni
(10 glasova)
Čitano 3707 puta Zadnji put promjenjen nedjelja, 07 Juli 2013 22:08

Magazin Ašk