Saosjećajnost i ljubav roditelja svrstavaju se među najvažnije činioce stvaranja pretpostavki za razvoj i odgoj djece, a zabrinutost roditelja zbog opasnosti od nesreća i zavjera neprijatelja predstavlja jedan od najvažnijih činilaca zalaganja za očuvanje života djece.
Naravno, sva ova ljubav i nježnost predstavljaju zraku Božije milosti i blagosti, koja se ponekad otvorenije izražava.
U vezi s majkom Musaa, a.s., navodi se sljedeće:
I Mi nadahnusmo Musaovu majku: “Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku.”
Velika briga roditelja za sudbinu njihove djece predstavlja jedan od najvažnijih činilaca zbog kojeg oni prate rad djece i nadziru njihov razvoj i odgoj, tako da ni u najtežim prilikama od njih ne okreću pogled i ne prestaju ih voljeti.
Nakon što je Musaova majka bacila sina u vodu, dešava se ono što je u Kur’anu opisano ovako: I ona reče sestri njegovoj: “Idi za njim!”
I ona ga ugleda izdaleka, a oni nisu bili ništa primijetili.
Na kraju je majka stigla do svog djeteta i njoj je povjerena briga o njegovom razvoju i odgoju. Ovo predstavlja jedan od učinaka majčinske ljubavi i saosjećajnosti te Božije milosti i dobrote.
Izvor: Ahmad Vaezi, Fondacija “Mulla Sadra”, str. 119