Imati blagodat djeteta je prirodna želja svih roditelja i ova želja je smještena u nutrinu svih ljudi, pa čak i drugih stvorenja, i nalazi se ponad materijalnih potreba i prolaznih ovosvjetskih koristoljublja.
Ovu istinu je moguće pročitati u Kur’anu, kroz riječi čovjeka koji je kupio Jusufa, a.s., kada je rekao svojoj ženi: Učini mu boravak prijatnim! Može nam koristan biti, a možemo ga i posiniti! Iz ovog ajeta jasno se vidi da ljudska želja za djetetom proizlazi iz njegove urođene prirode i da je ona sasvim odvojena od koristoljublja i interesa.
Želja svih čestitih ljudi i dalekovidnih roditelja jeste da imaju dobro dijete, kao što se može pročitati u Kur’anu kroz jezik hazreti Zekerijjaa: “Gospodaru moj” – reče – “podari mi od Sebe čestita potomka, jer se Ti, uistinu, molbi odazivaš!”
Iz ovog ajeta vidi se da je dobro i čestito dijete Božija blagodat i dar roditeljima, a da dobročinstvo djece čuva živim sjećanje i ime roditelja i donosi im sreću i zadovoljstvo kako na Ovom tako i na Onom svijetu.
Stoga dova čestitih ljudi glasi: “Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i daj da čestitima vođe budemo!”
Treba ipak znati da bez truda i muke nema dobrog djeteta ni njegovog dobročinstva, a obaveza roditelja je da ga odgoje kao dobrog.
Dobar odgoj djeteta zavisi od prikladnosti roditelja i stoga se u Kur’anu obraća pažnja na neke odlike dobrih roditelja.
Izvor: Ahmad Vaezi, Fondacija “Mulla Sadra”, str. 117.-118.