Iako ljubav prema djeci, imetku i jahalici i vezanost za zlato I srebro, stoku i usjeve predstavlja primjer strastvene žudnje, odnosno onoga za čim ljudi žude, ono što predstavlja još jasniji primjer onoga za čim ljudi žude i što je za razliku od ostalih stvari razornije i štetnije jeste neumjerena želja i ljubav prema seksualnim užicima.
Upravo zbog toga, ova strast se spominje više od ostalih strasti. Pošto je strastvena žudnja pokuđena, uljepšavanje strasti se ne povezuje neposredno s Bogom, već se spominje u obliku pasiva, za razliku od ajeta u kojem se lijepo i pohvalno djelo izravno povezuje sa Bogom, gdje se kaže:
A najljepše mjesto povratka je u Allaha. S obzirom na ono što je rečeno, čestiti ljudi se čuvanjem čednosti udaljavaju od kaljanja strastima, a pazeći na granice i umjerenost u uživanjima čuvaju vlastiti polet i zdravlje okoline.
Tako Uzvišeni o vjernicima i onima koji namaz klanjaju kaže: I oni koji stidna mjesta svoja budu čuvali, i živjeli jedino sa ženama svojim ili sa onima koje su u vlasništvu njihovu – oni, doista, prijekor ne zaslužuju.
Nevaljali ljudi pak prekoračenjem granica i pretjerivanjem u odavanju strastima krše Božije granice i prava drugih ljudi, kao što Bog o tome kaže:
A oni koji traže izvan toga, ti su prestupnici. Nevaljali i razbludni ljudi ne samo da se sami odaju pokvarenosti i bludu već i druge vuku u zastranjenje.
Kur’an o njima kaže: A oni koji se za strastima svojim povode žele da daleko s Pravog puta skrenete.
Izvor: Ahmad Vaezi, Fondacija “Mulla Sadra”, str. 63.-64.