Uzvišeni Allah je na Zemlju i Nebesa smjestio različite ukrase i sav univerzum ukrasio različitim ljepotama, a u ljudsku prirodu je usadio težnju prema ukrasima i ljepotama.
Ova unutrašnja težnja je osnovni ljudski poticaj za kretanje u smjeru otkrivanja i pronalaženja ukrasa, uživanja u ljepotama i stvaranja promjene u čovjekovom životu.
Zadovoljstvo zbog korištenja ovih užitaka olakšava čovjeku prolazak kroz životne uspone i padove.
Stoga, Uzvišeni Bog hvali načelo postojanja ukrasa i okorištavanja njima:
Reci: “Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i čista jela?”
Međutim, ono što je pokuđeno jeste pretjerana obuzetost ovim ukrasima i zaborav na Boga:
Pa kad se Zemlja ukrasi svojim ruhom i okiti i kad stanovnici njezini pomisle da su oni toga gospodari…
Također, pretjerivanje u pokazivanju ukrasa je pokuđeno, kao što Uzvišeni kaže ženama:
I neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje.
U skladu s tim, zloupotreba ukrasa i njihovo korištenje na neprikladnim mjestima je pokuđeno, kako o tome Bog kaže:
Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim.
Svi ovi i drugi primjeri uzburkavanja strasti i poticanja srdžbe potiču od šejtanskih “ukrašavanja” i poriva ljudske duše, kao što Uzvišeni kaže:
I kada im je šejtan kao lijepe njihove postupke predstavio.
Prema tome, ono što je zabranjeno jeste šejtansko “uljepšavanje”, a ne sami “ukrasi” Milostivog.
Izvor: Ahmad Vaezi, Fondacija “Mulla Sadra”, str. 81.-82.,83.