Po Fārābīju, ciljeve edukacije i odgoja možemo predstaviti sljedećim redoslijedom:
1. podučavanja o ispravnim vjerovanjima i snaženje vjerovanja u njih. Uvjerenja kao što su vjerovanje u Boga, djelatni um, u Budući svijet, u blaženstvo i puta dostizanja blaženstva posredstvom spoznaje djela koja završavaju u blaženstvu.
2. edukacija o vještinama koje su potrebne za preuzimanje i obavljanje dužnosti u idealnom gradu.
3. poticanje i izazivanje želje kod pojedinaca za djelovanje u skladu s vjerovanjem.
4. poticanje i izazivanje želje kod pojedinaca za obavljanja građanske dužnosti.
Prvo mjerilo članstva u idealnom gradu za svakog pojedinca je njegovo definiranje blaženstva jer ukoliko osoba nije spoznala blaženstvo za čije dostizanje je osnovan idealni grad, ne može biti član idealnog grada.
U slučaju da osoba nakon što postane član idealnog grada svoje blaženstvo vidi u nečem drugom, smatrat će se korovom (nawābat)*, čak i kada bi činio djela koja su u skladu sa djelima stanovnika idealnog grada.
S druge strane, bez vjerovanja u Prvog izvora postojanja, i bez vjerovanja da prve vođe – koji upravo jesu vjerovjesnici – put istine primaju od djelatnog uma, pojedinac ne može dostići zbiljsko blaženstvo. Također i samo suhoparno vjerovanje ne može nikog učiniti blaženim.
Prema tome pored edukacije, postaje nužan I odgoj što jest djelo koje je u skladu sa vjerovanjem.
Sa gornjim objašnjenjima postaje jasan položaj prvog i trećeg cilja edukacije I odgoja u sistemu Fārābījevih stavova. Međutim, što se tiče drugog i četvrtog cilja neophodnosti edukacije o vještinama, s jedne strane, proizlazi iz neophodnosti podjele poslova i odgovornosti u društvu a sa druge strane, ima korijene u individualnim različitostima i u specifičnosti talenta svakog pojedinca za savladavanja određenog znanja i vještine.
Svaki stanovnik idealnog grada je zadužen samo za jedan posao, učenje i vježbanje više od jednog posla nije dozvoljeno zbog tri razloga:
Prvo: ljudi nisu isti glede spremnosti za obavljanje poslova, neki su nadareniji od drugih.
Drugo: kada god se osoba opredijeli za specijalizaciju u jednoj oblasti, raspolaže sa potpunijom i većom sposobnosti i snagom.
Treće: u nekim slučajevima zauzetost jednim poslom ne dozvoljava obavljanje drugih poslova i prouzrokuje traćenje vremena.
Posljednja činjenica obavljanja građanskih dužnosti predstavlja uvjet za dostizanja blaženstva od strane pojedinca, te zaključujemo da jedan od pred uvjeta hrabrenja članova idealnog grada za kretanje ka blaženstvu je poticanje na izvršavanje građanskih dužnosti.
Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.