Moralna svojstva, bilo da su lijepa ili ružna, sva ona su stečena i čovjek može steći moralno svojstvo koje do sada nije posjedovao.
Također čovjek posredstvom svoje slobode izbora može promijeniti svoje moralno svojstvo i umjesto tog svojstva u sebi dovesti do pojave njegove suprotnosti.
Ibn Sīnā moral ili moralno svojstvo definira: “Moral je svojstvo posredstvom kojeg se djela s lahkoćom i bez oklijevanja javljaju iz duše.”
Ibn Sīnā na tragu svojih prethodnika izvor pojave morala u duši vidi u navici I naviku definira kao: mnogo ponavljanje djela, u dugom vremenskom periodu i u istim uvjetima.
Pod utjecajem ponavljanja čini, čak i čini duše; kao što su srdžba, zamišljanje i osjećanje u duši se pojavljuju oblici (hay’at) koje nazivaju moral (khulq ili idh‘ān).
Ibn Sīnā u poslanici “Al-Birru wa-l-ithm” u pojašnjenju ovog pitanja kaže: “Povezanost između duše i tijela prouzrokuje među njima pojavu akcija i reakcija.”
Tijelo i tjelesne moći iziskuju neke stvari, a duša posredstvom razumskih moći prouzrokuje stvari koje su u većinu slučajeva kontrarne stvarima koje iziskuje tijelo.
Dakle, nekada duša vodi tijelo i potiče ga na neki posao, a nekada se predaje tijelu i prihvaća čini i iziskivanja tijela. Ukoliko se duša opetovano preda tijelu, u duši će se pojaviti oblik pokornosti nakon kojeg duša više kao što je to prije činila neće moći spriječiti kretanja tijela.
Na drugoj strani, ako duša opetovano sprečava kretanje tijela prema nekom poslu, u duši će se pojaviti oblik dominacije nakon kojeg će moći tijelo s lahkoćom odvraćati od tog posla.
Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.