Djelovanje moći memorije i stupnjevi prijenosa značenja posredstvom moći duše se odvijaju na sljedeći način: duša slike osjetilnih stvari i inteligibilija – koje nisu ništa drugo osim forme rodova i vrsta koje je duša apstrahirala posredstvom moći mišljenja i oslikala u svojoj biti – prihvaća u svojoj biti i nosi ih sa sobom, kao što zrak nosi zvukove čujnih stvari do ušiju onih koji čuju i kao što svjetlost čini vidljivim boje i oblike za oko.
Supstanca duše, koja je zbog toga što je duhovna jača i suptilnija od zraka i svjetlosti, ono što posredstvom moći mišljenja pojmi, sačuva pomoću moći memorije, na način da se te slike jedna s drugom ne pomiješaju.
Iz do sada rečenog smo razumjeli viđenje Ikhwāna o načinu saradnje moći duše u pojavi potpune percepcije. Između svih stupnjeva koji se odvijaju prilikom čina percipiranje Ikhwāni imaju šta reći u vezi prvog stupnja koji je zapravo čulno osjećanje, ustvari oni su obratili pažnju na mehanizam djelovanja čula.
U vezi čula dodira kazuju: između čovjeka i predmeta čulnog osjećanja postoji razlika, i ova razlika biva razlogom percipiranja stvari kao što su mehkoća, tvrdoća, hrapavost, toplota i hladnoća i sl.
Dakle tijelo koje se s čovjekovim tijelom ne razlikuje iz nijednog od navedenih aspekata, ne može se od strane moći dodira osjećati. Na osnovu vrsta razlika koje postoje između tijela čovjeka i stvari, percepcija moći dodira se sastoje od deset vrsta.
Kao što ćemo vidjeti kasnije i Ibn Sīnā zbog različitosti percepcija moći dodira, moć dodira je posmatrao kao tri odvojene moći i kao rezultat toga je uvjerenje o postojanju osam tjelesnih čula, a ne pet.
Oni su i u vezi drugih čula govorili na isti način i tri čula, čulo dodira, okusa I mirisa su postavili u jedan niz i vrstu njihovih percepcija nazvali tjelesnim percepcijama – jer se javljaju zbog kontakta – a u vezi čula sluha i vida su mišljenja da oni svoje percepcije ostvaruju duhovno tako da nemaju potrebu za ostvarivanjem kontakta.
Zrak i svjetlost vidljive i čujne stvari sa sobom nose na duhovni način dok ih ne dostave do moći vida i sluha, naprimjer moć vida osjeća promjenu koja se dešava u rožnjači oka pod utjecajem oslikavanja tih vidljivih stvari i o tome obavještava moći imaginacije.
Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.