Ikhwāni u vezi Sudnjeg dana kazuju: kretanje nebesa se nastavlja sve dok je Univerzalna duša sa njim povezana, a kada se ona odvoji od njih, nastupa Veliki sudnji dan (qiyāmati kubra).
Ikhwāni smatraju da svaka osoba ima svoj Sudnji dan koji se zbiva prilikom izlaska i odvajanja duše čovjeka od njegovog tijela, kao što je Poslanik (s.a.v.a.) poručio:
“Onome ko umre nastupio je njegov Sudnji dan.”
Drugi Sudnji dan svake osobe je onda kada mu tijelo ponovo ustaje i ovo je vrijeme povratka duše u tijelo. Na drugom su mjestu kazali:
na kraju svakih sedam hiljada godina zbiva se Smak svijeta i Univerzalna duša sudi partikularnim dušama.
Oni u vezi ovog navode i jednu predaju od Poslanika (s.a.v.a.):
“Vijek ovog svijeta je sedam hiljada godina, a ja sam poslan u zadnju hiljadu.”
Izgleda da se ono što su u poglavlju o Sudnjem danu rekli u vezi povratka duše u tijelo ne slaže s njihovim vjerovanjem koje se temelji na netjelesnosti proživljenja i njihovim stavom o pogrešnosti vjerovanja u tjelesno proživljenje (ma‘ādi jismāni).
Međutim, možda se ovo neslaganje otkloni pomoću onoga što ćemo u vezi Džehennema od njih prenijeti.
Po uvjerenju Ikhwāna Džennet je svijet duhova, u potpunosti duhovne forme, nije ni materijalne niti tjelesne, već je apsolutni život, lagodnost, užitak, radost I zavidan položaj koji ne podliježe promjenljivosti.
Ikhwāni vjerovanje u tjelesnost Dženneta drže neispravnim vjerovanjem i one koji posjeduju ovo uvjerenje smatraju nesretnicima; jer po mišljenju Ikhwāna nije moguće pomiriti džennetska stanja i zakone materijalnog svijeta i iz vjerovanja u materijalnosti Dženneta nužno proizlazi poricanje tih stanja, a to je nevjerovanje.
Suprotno Džennetu, Džehennem je tjelesan i nalazi se ispod mjesečevog nebeskog svoda, stalno iznova biva i razara se i prihvaća promjene.
Izvor: Muhammed Fath Ali Khani, Ali Rida Fasihizadah i Ali Naqi Fakihi, Stavovi islamskih mislioca o edukaciji i odgoju, s perzijskog preveli Lutfi Akbaš i Amar Imamović, fondacija Mulla Sadra u BiH,Sarajevo 2008.