Priča se da su u davna vremena mu’min – vjernik i kafir – nevjernik pošli da love ribu. Kada god bi nevjernik bacio mrežu u vodu spomenuo hi neka svoja božanstva i svaki put bi izvukao mnogo ribe. Vjernik je svaki put spominjao ime Allahovo, ali ne uhvati baš nijedne ribe. Tek pred sami zalaz sunca uhvati se u njegovu rnrežu jedna jedina riba, ali se i ona nekako izmigolji iz mreže i otplovi u vodu. Vjernik se vrati kući ne noseći baš ništa, a nevjernik se vrati noseći cijeli tovar ribe. Melek, koji je bio zadužen da prati tog vjernika, se zbog njegovog slabog ulova prosto ožalostio, a kada se uzdigao na nebesa, Uzvišeni Allah mu pokaza mjesto u Džennetu koje je bilo pripremljeno za tog vjernika, pa melek jako obradovan, reče:
– Tako mi Allaha! Ništa tom čovjeku neće nauditi šta god da ga zadesi na dunjaluku kada ga ova divota u Džennetu očekuje!
Onda je tom istom meleku pokazano mjesto u Džehennemu koje je bilo određeno za onog nevjernika, pa kada je melek to vidio on uzviknu:
– Allaha mi! Ništa mu neće koristiti sve ono što stekne na dunjaluku kada poslije toga mora da bude bačen u ovu strahotu!
Izvor: dzemat-oberhausen.de