I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju. (Er-Rum, 22)
Omer upita majku: „Voli li Allah, dž.š., sve ljude?“ „Da, sine. Allah, dž.š., voli sve nas!“
Dječak nastavi sa pitanjima: „Voli li bogate i siromašne, i one koji žive daleko i sve druge?“
„Da, sine, voli sve nas.“
„Zar voli i one koji drugima zlo čine?“ upita dječak s nevjericom.
„Ne, Allah ne voli one koji drugima čine zlo. Takvi trebaju zatražiti oprosta od onih kojima su nanijeli zlo, pokajati se i okrenuti se dobru!“
„Ni ja ne volim zle ljude!“ reče Omer.
„Upravu si, Omere, niko ne voli one koji drugima nanose štetu. Ali, Allah, dž.š., zna sve bolje od nas. On zna da loši ljudi nisu sretni i zato ih poziva da napuste svoje loše postupke i prihvate se Pravog puta.“
„Kažnjava li ih Allah, dž.š., da bi bili bolji?“ upita Omer. „Allah, dž.š., njih na različite načine upozorava i, ako se iskreno pokaju, voli ih istom mjerom kao i prije. To je zato što je On milostiv i velikodušan.“
Ko čini dobro, u svoju korist čini, a ko radi zlo, na svoju štetu radi. – A Gospodar tvoj nije nepravedan prema robovima svojim. (Fussilet, 46)
Izvor: Mustafa Prljača, Nezir Halilović, Vjeronauka za V razred osnovne škole, El-Kalem, Sarajevo, 2008, str. 67.