Bioaktivni spojevi
Bioaktivni spojevi

Bioaktivni spojevi

Autor: dr. Nermina Lamadema


Bioaktivni spojevi su nutritivne komponente prisutne u hrani, obično u malim udjelima. Dejstva ovih spojeva se intezivno izučavaju, a studije ukazuju na njihovu zaštitnu ulogu, posebno kad su u pitanju kancer i kardiovaskularne bolesti. U prošlom izdanju magazinarazmotrili smo različite vrste bioaktivnih spojeva i klasificirali smo ih, uglavnom, u nekoliko važnih grupa, vodeći se njihovom hemijskom strukturom i funkcijom.

Među spomenutima su i flavonoidi, specifična grupa fenolnih jedinjenja sa izraženim antioksidativnim svojstvima, koji su od posebnog interesa za nas. Zato ćemo se ovom prilikom usredotočiti na nešto više detalja vezanih za najaktuelnija istraživanja koja se odnose na epigenetske mehanizme koji se nalaze u pozadini ovih jedinjenja.

Flavonoidi su bioaktivni spojevi derivirani iz biljaka, čaja, voća i povrća, oraha, žitarica, mahunarki, maslinovog ulja i mnogih drugih sličnih namirnica.Razni bioaktivni spojevi su se pokazali sposobnim da inhibiraju kancer kod životinja i celularnih eksperimentalnih modela. Takvi su, na primjer: genistin, prisutan u soji, hidroksitirozol u maslinama, resveratrol u grožđu, organosumporni spojevi u bijelom luku i mnogi drugi. Nedavna istraživanja pokazuju da bioaktivni spojevi reguliraju i interferiraju sa mnogim epigenetskim metama, što je značajno u prevencije tumorigeneze. 

U nastavku ćemo se usredotočiti na nešto više detalja o pitanju nekih najviše proučavanih jedinjenja, a to su: kurkumin, kojeg nalazimo u kurkumi, polifenoli, prisutni u zelenom čaju i reservatol u grožđu. Primarne epigenetske mete ovih spojeva su DNK metilacija i histonske modifikacije, što rezultira aktivacijom ili utišavanjem gena. Implicirani geni obično su oni koji su uključeni u suzbijanje tumora, a koji postaju naglašeni, ili geni odgovorni za tumorsku proliferaciju koji bivaju utišani.                       

Kurkumin (kurkuma)

Kurkumin, hemijski pigmentni spoj, deriviran iz rizoma biljke Curcuma longa ili kurkume, svijetlo žute je boje i pripada porodici đumbira. Ovaj antioksidativni, bioaktivni spoj se vezuje za niz preventivnih mehanizama– od protuupalnih i antiangiogenih mehanizama do zacjeljivanje rana i antitumorigeneze.Glavni laboratorijski, demonstrativni način djelovanja kurkumina u ćelijskim modelima kancera je predstavljen kroz inhibiciju ćelijskog ciklusa i indukciju apoptoze ili samoubistva ćelije. Međutim, novija istraživanja u oblasti epigenetike pokazaju da je kurkumin sposoban inhibirati ključne enzime glavnih epigenetskih procesa DNK metilacije i histonskih modifikacija.Ova specifična funkcija kurkumina, kao hipometilacionog agensa, važna je jer je to indikativ njegove uloge u inhibiciji kancera i upalnih procesa. Pokazano je da je kurkumin sposoban regulirati (inhibirati ili aktivirati) ključne epigenetske i inflamatorne gene te najvažnije epigenetske enzime upletene u različite oblike kancera, kao što su leukemija, Burkittov limfom, rak prostate i tumori mozga.Nisu samo modeli kancera pokazali uzbudljive rezultate u studijama koje se tiču posredovanja kurkumina. Slični rezultati su dobiveni i za model dijabetesa i zatajenja srca kroz inhibiciju ključnih proinflamatornih signalnih puteva.

EGCG polifenoli čaja

Epigalokatehin-3-galat (EGCG) je hemijski spoj deriviran, prvenstveno, iz bijelog i zelenog čaja, premda ga u manjim količinama nalazimo i u crnom čaju. Ovaj spoj je snažan antioksidans koji se intenzivno proučava in vivo i in vitro, kako bi se odredio njegov način djelovanja kod prevencije raka i koronarnih bolesti. Epigenetski mehanizmi koji se dovode u vezu sa EGCG, u pogledu njegove antikanceregone uloge, primarno se odnose na DNK metilaciju. Na primjer, veliki dio kancera, bili oni čvrsta tvorevina ili prisutni u krvi, odlikuju se hipermetilacijom DNK u promotorima tumor-supresorskih gena, a samim time i njihovo utišavanje. EGCG se pokazao sposobnim da ukloni metilne oznake iz ove regije putem inhibicije enzima uključenih u metilaciju. Studije o različitim malignim bolestima, kao što su karcinom ždrijela, usne duplje, prostate, dojke, crijeva, jetre te karcinom pluća, provedeni na laboratorijskim kulturama ljudskih i životinjskih ćelija, pokazuju da je EGCG posredovano reaktiviranje ključnih gena specifičnih za svaki tip karcinoma utišano putem metilacije. Još jedan epigenetski mehanizam putem kojeg EGCG ispoljava svoje djelovanje je utjecaj na histonsku modifikaciju, ponovno s ciljem regulacije gena.

Resveratrol 

Resveratrol je bioaktivni fenolni spoj, prisutan u raznom bobičastom voću i orasima, za koji je dokazano da posjeduje antikancerogena svojstva i sposobnost da inhibira proliferaciju karcinoma. Djeluje tako što inhibira napredak ćelijskog ciklusa i inducira samoubistvo ćelije.I ovo je djelovanje prikazano u širokom spektru in vitro kultura ćelija karcinoma kod čovjeka, kao što su karcinom kože, debelog crijeva, prostate, dojke i pluća, kao i na životinjskim uzorcima.Tretman ćelija raka dojke resveratrolom pokazuje kako on prevenira utišavanje jednog od ključnih gena raka dojke BRCA-1 preko epigenetskog mehanizma DNK metilacije i histonske modifikacije.Još jedan zanimljiv gen koji se aktivira resveratrolom je Sirtuin 1 (SIRT1), koji ne samo da ima utjecaja na BRCA-1 regulaciju već igra i vrlo važnu ulogu u procesu prirodnog starenja.

I za neke druge bioaktivne spojeve, na koje se nismo osvrnuli sa više detalja, postoje dokazi da direktno ili indirektno utječu na epigenetske mete kako bi ispoljili svoja antikancerogena svojstva. Ovi spojevi uključuju genistin, deriviran iz soje, koji se pokazao sposobnim da prevenira DNK mutaciju i inhibira karcinom prostate, cervikalni karcinom te karcinom mozga, dojke i debelog crijeva. Drugi bioaktvni spojevi za koje se kroz studiju utvrdilo da posjeduju antikancerogena svojstva, a koje ćemo ovom prilikom samo spomenuti, su: sulforafan, izoliran iz povrća iz porodice krstašica (brokule i kelj), apigenin (peršun), cijanidin (grožđe), ružmarinska kiselina (ružmarin) i silimarin (sikavica). 

Iz spomenutog jasno je da bioaktivni spojevi imaju vrlo važnu ulogu. Modifikujući epigenetske mete, ne samo da pružaju preventivni aspekt već i uzbudljivu mogućnost upotrebe u terapeutske svrhe.S obzirom da karcinom iznalazi višestruke puteve i faze kako bi prevladao nad normalnim ćelijama, jedinjenja koja su sposobna sprovesti svoje djelovanje preko višestrukih mehanizama omogućavaju daleko snažniji potencijal da budu djelotvorni i uspješni u liječenju i prevenciji tumorigeneze. U praktičnom pogledu, ove studije se prevode u preporuke povodom pitanja ishrane koja je bogata bioaktivnim spojevima i varira s gledišta nutritivne epigenetike. 

Ref Epigenetic targets of bioactive dietary components for cancer prevention and therapy Meeran et al Clinical Epigenetics 2010