Prenosi se da je Allahov Poslanik, a.s., naišao pokraj jedne grupe ashaba koji su sjedili pa ih je upitao: „Povodom čega ste sjeli?“ „Sjeli smo da spominjemo Allaha, da Mu se zahvaljujemo zato što nas je uputio u islam i počastio nas njime“, odgovoriše oni. Na to im on reče: „Tako vam Allaha, zar ste samo zato sjeli?“ „Tako nam Allaha, isključivo zbog toga smo se okupili!“ odgovoriše oni. „Nisam tražio da se zakunete iz razloga što sumnjam u vas, već mi je došao Džibril pa me obavijestio da se Allah, dž.š., hvali i ponosi vama pred melecima“, reče im Poslanik, a.s.[1]
Savjeti i upute:
Najveća blagodat koju nam je Allah podario jeste ova prava vjera na koju nam je On ukazao, kao i ovaj Kur'an jasni kojeg je spustio Svome vjernom Poslaniku, a.s. Sve što čovjek bude više privržen vjeri, upućen u nju i njene propise, što bude više izučavao časni Kur'an, razmišljao o njegovim ajetima, širio ga među ljudima, to će više rasti njegova sreća i ushićenje i tražit će još više.
Ashabi, r.a., i dobri prethodnici (selefu salih) su bili svjesni važnosti te blagodati koju im je Allah podario, a to je uputa u islam i objava Kur'ana, pa su se trudili zahvaljivati na tome i prihvatati ono što su donijele.
Ovaj nam hadis odslikava skup nekolicine ashaba, r.a., koji su se skupili da bi spominjali Allaha, dž.š., zahvaljivali Mu se što ih je počastio islamom i zbog toga su zaslužili da ih Poslanik obraduje radosnom vijesti, tj. da se Allah, dž.š., hvali i ponosi njima pred Njemu bliskim melecima.
Najvredniji takav skup kojem i meleci prisustvuju jesu skupovi u džamiji u kojim se uči Kur'ani-kerim. To nam potvrđuju riječi najplemenitijeg Vjerovjesnika, a.s.: „Svaki skup u jednoj od Allahovih kuća, u kojem uče i izučavaju Kur'an, osjetit će se smirenost (sekina),[2] obasut će ih milost, meleci će ih okružiti, a Allah će ih spomenuti onima koji su kod Njega.“[3]
Ovaj nam hadis potvrđuje pohvalnost okupljanja radi učenja i izučavanja Kur'ana, šerijatskih znanosti, kao i radi podsjećanja na Allahove blagodati. Upravo su to ashabi, r.a., radili kao bi im iman i strah prema Allahu ojačali, a nur u njihovim srcima zasijao zahavalom (šukrom) i veličanjem (zikrom).
Enes ibn Malik, r.a., kaže: „Kada bi Abdullah ibn Revaha susreo nekog ashaba, imao je običaj da mu kaže: ‘Dođi da sahat vremena vjerujemo u našeg Gospodara!’ Tako je jednoga dana rekao nekom čovjeku, pa se ovaj naljutio, otišao Vjerovjesniku, a.s., i rekao mu: ‘O Allahov Poslaniče, onaj Ibn Revaha hoće vjerovanje ograničiti na sahat vremena!’ Na to mu Poslanik, a.s., odgovori: ‘Smilovao se Allah Ibn Revahi! On voli skupove kojima su meleci ponose.'“[4]
Abdullah ibn Amr, r.a., prenosi da je rekao: „O Allahov Poslaniče, šta je nagrada prisutnima u skupovima gdje se spominje Allah?“ „Nagrada skupova u kojima se Allah spominje jeste Džennet“, odgovori on.[5]
Zato, o robovi Milostivog, ne propuštajte skupove imana kako biste zaslužili milost i Džennet.
Izvor: Enes Ahmed Kerzun, Biseri Vjerovjesnikovih uputa, priručnik za IV razred medrese, El-Kalem, 2012, str. 13-14.
[1] Bilježi ga Muslim, br. 2701.
[2] Sekina je stanje u kojem je srce smireno da na njega ne utječu ovosvjetske neugodnosti.
[3] Bilježi ga Muslim, broj 2699.
[4] Bilježi ga imam Ahmed u Musnedu 2/265, a El-Munziri je ovaj hadis ocijenio kao hasen u djelu Et-Tergibu ve-t-terhibu, br. 2229
[5] Bilježi ga imam Ahmed, 2/177, a EL-Munziri ovaj hadis ocjenjuje kao hasen u djelu Et-Tergibu ve-t-terhibu, br. 2234.