Autor: Enra Ćengić
apsolvent Medicinskog fakulteta
U najstarijim dokumentima postoje podaci da su mnoge grupe i kulture koristile razne supstace, najčešće biljnog porijekla, pomoću kojih su prilikom religijskih obreda, svečanosti i ceremonijala izazivali promjene stanja svijesti.
Prvi svjetski rat stvorio je uslove za masovnije širenje zavisnosti, da bi se za vrijeme Drugog svjetskog rata i poslije njega zloupotreba droga eksplozivno proširila.
Ranije su nakomani bile osobe srednje životne dobi, koji su drogu prvo uzimali iz terapijskih razloga.
Danas, narkomani su mladi, raznog zanimanja i socijalnog porijekla, koji teže da brzo dožive efekat droge, te je sami upotrebljavaju najčešće intravenski, pribjegavaju i kolektivnom uživanju u organizovanim seansama, prave razne ‘koktel’ kombinacije, jer postoji sklonost za politoksikomanijom. Osim klasičnih droga koriste se i mnoga sredstva koja su u medicinskoj upotrebi (razni medikamenti), ali i ona koja isparavaju (lijepkovi).
Definicija
Ovisnost o narkoticima je jaka psihička i fizička ovisnost, nagon na nastavak uzimanja narkotika. Kako se razvija tolerancija, da se postigne isti učinak doza se mora stalno povećavati, pa je potrebna stalna upotreba istog ili sličnog narkotika da bi se spriječio sindrom apstinencijske krize. Narkoman je prema kriterijumima ovisnosti, osoba koja usljed stalnog uzimanja droge ispoljava periodičnu ili hroničnu intoksikaciju, pokazuje težnju ka povećanju količine droge, ophrvan je takvom žudnjom da se ne može uzdržati od uzimanja droge i postaje ovisan u takvom stepenu da ga lišavanje od droge dovodi u stanje psihičkih i fizičkih smetnji.
Stalna intoksikacija izaziva fizičke i psihičke smetnje: respiratornu depresiju, promjene krvnog pritiska, zatvor ili proliv, mučninu, gubitak apetita, tremor, nesanicu, depresivna raspoloženja, smanjenu otpornost prema mnogim bolestima.
Nastaju i promjene u ponašanju, odnosu prema okolini, karakterne promjene (lažljivost, nepouzdanost). Da bi se nabavila droga primjenjuju se sva sredstva, ona postaje centralni motiv organizacije života. Gubi se interes za okolinu, porodicu, prijatelje i teži se isključivo ka postizanju sopstvenog zadovoljstva.
Osim redovnih postoje i povremeni uživaoci droge koji je uzimaju u nekoliko navrata, sa dužim prekidima (eksperimentatori).
Psihoaktivne supstance čija ponavljana upotreba izaziva ovisnost mogu se razvrstati u ove skupine:
- Depresori centralnog nervnog sistema: barbiturati, narkotici, trankilizeri
- Stimulansi centralnog nervnog sistema: amfetamin, antidepresivi, kokain
- Psihodelici: halucinogeni i kanabis
Barbiturati
Gotovo svi ovisnici počeli su upotrebu barbiturata preko medicinskih proskripcija. Uzimaju se per os ili intravenski. Tolerancija se brzo razvija kad se upotrebljavaju oni sa brzim djelovanjem. Rizik ovisnosti je veliki. Pri prekoračenju tolerancije ili u kombinaciji sa alkoholom mogu da izazovu smrt. Narkomani često dodaju barbiturate drugim drogama (heroin).
Narkotici
Opijum je najstarija materija koja je izazvala ovisnost. Dobija se iz maka. Uzima se per os ili se puši. Pri zloupotrebi izaziva euforiju praćenu osjećajem topline i ugodnih senzacija u donjem trbuhu. Poslije osjećaja olakšanja nastaje dremljivost i ugodni snovi. Ne javlja se poremećaj u govoru ni znatne smetnje u koordinaciji pokreta. Brzo dovodi do ovisnosti. Objektivni znaci su: sužene zjenice, svrab i pospanost.
Heroin je derivat morfina, a djeluje dvostruko jače, ali kraće. U pogledu stvaranja ovisnosti i raširenosti smatra se najopasnijom drogom. Upotrebljava se potkožno, intravenski, ušmrkava se ili se nekoliko zrnaca stavi ba vrh cigarete i puši. Nisu rijetki smrtni slučajevi zbog predoziranja. Fizička ovisnost se razvija vrlo brzo, pa teški ovisnici imaju potrebu za injekcijama heroina na svakih nekoliko sati.
Kokain
Kokain je bijeli prah kristalnog izgleda, koji na jeziku ostavlja blagi osećaj bridnje, nalik ‘anestetiku kod zubara’. Najčešće se ušmrkuje direktno sa papira u koji je upakovan ili kroz cjevčicu, slamku, ili trubicu od papira. Jako je omiljen među narkomanima kokain u svom bazičnom obliku, koji je ulica u New Yorku nazvala ‘crack’ (‘krek’), koji se redovno puši čist ili ‘sječen’, odnosno pomješan sa drugim drogama. Krek se uz dodatak vode ili alkohola, puši iz staklenih ili keramičkih lulica ispod kojih se drži upaljen upaljač.
Kokain gotovo trenutno nakon ušmrkavanja izaziva snažnu euforiju, osoba se odmah nekako ‘trgne’, ne osjeća umor već snagu, hrabrost, čini joj se da je važnija u očima drugih. Česti konzumenti kokaina imaju problema sa sluzokožom nosa, nos im je crven, stalno šmrcaju, često čačkaju nos i imaju krvarenja iz nosa. Obično su neki ovisnici o heroinu uspijevali da zavaraju okolinu povremenim uzimanjem kokaina. Takva osoba za koju su i roditelji i šira porodica već izgubili nadu, odjednim se čini potpuno drukčijom. Ona živne, puna je novih planova, traži posao, razgovara sa ukućanima, naizgled doživljava pravu transformaciju nabolje. Nažalost, takav je boljitak samo privremen, jer promjena u ponašanju ne dolazi iznutra, nego je posljedica uzimanja bijelog praha-kokaina.
Problem sa kokainom je što djeluje intenzivno, ali mu je djelovanje kratkotrajno, tek sat-dva, ovisno od doze. Iako i za kokain neki tvrde da ne izaziva fizičku ovisnost, želja za ponovnim uzimanjem droge neodoljiva je. Pa mnogi do juče bogati i uspešni ljudi za vrlo kratko vrijeme doživljavaju potpuni fizički i moralni pad.
Halucinogeni
Od halucinacionih droga na našem tržištu glavni primat ima LSD. Halucinogene droge su izdvojeni skup unutar psihostimulativnih droga i osnovna im je osobina da deformišu osjećaj stvarnosti proizvodeći vizije, iluzije i halucinacije. Djelić grama se kapne na komadić papira, ne veći od veličine nokta, koji se jednostavno otopi u ustima ili u vodi, čaju, kafi. Djelovanje LSD-a na ljudski mozak manifestuje se gotovo kao napad duševne bolesti. Ponekad djelovanje može izostati, pa se neočekivano može pojaviti nakon više dana ili nedjelja. Obično se prvi znaci jave najkasnije poslije jednog sata od trenutka konzumacije, a karakteriše ih potpuno izobličenje stvarnosti, poremećaj rada čula i gubitak svijesti o prostoru. Osoba ne gubi kontakt sa stvarnošću, ali je doživljava u nepravom obliku. Uzimanje LSD-a svojevrsna je lutrija jer se mogu doživjeti i stravična iskustva kada ambijent postaje monstruozna naseobina pretećih spodoba.
Ecstasy
Ecstasy i ostale ‘dance droge’ na našem su se tržištu pojavile relativno skoro, ali njihova popularnost kod pripadnika mlade generacije munjevito raste. Djelovanje ove droge slično je djelovanju dopinga u sportu; osoba koja je ‘progutala’ tabletu ecstasy-a postaje prividno jača, privremeno snažnija, izdržljivija, raspoloženija. Pod dejstvom ove droge mladim se ljudima čini da su nepobjedivi, oni osećaju da mogu sve i da samo treba poželjeti-sve je moguće.
Prvi efekti delovanja su ubrzavanje pulsa, znojenje dlanova, rumenilo lica i sjaj u očima. Osobi se čini ‘da je popila svu energiju svijeta’, a tako se i ponaša sve dok je pod dejstvom droge. Ona naprosto nema mira, ‘ne spava joj se, ne ide joj se kući’, ali kako djelovanje slabi tako slabi i raspoloženje konzumatora. Kad djelovanje ove droge potpuno prođe, tri ili četiri sata nakon uzimanja-ovisno od tjelesne građe i ukupne konstitucije osobe-osjeća se depresija, nezadovoljstvo i razočarenje.
Kanabis
Glavna aktivna tvar kanabisa je THC (delta-9-tetrahidrokanabinol). Biljka daje četiri različita pripravka čiji je intenzitet djelovanja različit, a svi služe za uživanje. Na iligalnom tržištu se pojavljuju kao:
- Marihuana – najslabiji preparat koji sadrži 3% THC-a
- Ganđa – sadrži 3-6% THC-a
- Hašiš – sadrži 15% THC-a
- Tekući kanabis ili kanabisovo ulje – sadrži 35% THC-a
Prvi očiti efekti pušenja marihuane su suzne i ponekad lagano zacrvenjene oči, ubrzan puls, suho grlo i usta. Psihički učinci pušenja toliko su različiti od osobe do osobe da ih je teško potpunije opisati. Mnogi pušači marihuane prvi put nisu osjetili apsolutno ništa, mnogi tvrde da nisu osetili ništa ni posle nekoliko pušenja, a mnogi se odmah ‘otkače’.
Pri pušenju marihuane stvara se euforično raspoloženje, veselost, govorljivost, česti su ‘napadi smijeha’, a pojam o vremenu zna da bude nerealan, pa se može činiti da vreme teče mnogo brže ili puno sporije nego što je to stvarno. Pri većim dozama koordinacija pokreta često je otežana, a i razmišljnje je poremećeno. Osoba koja se ‘napušila’ djeluje kao da je pripita, ali umjesto tipičnog mirisa alkohola kod nje se oseća diskretan miris koji podsjeća na zapaljeno sijeno. Povremene ili stalne pušače marihuane ili hašiša gotovo je nemoguće prepoznati, sigurnu dijagnozu mogu dati samo krvni nalazi i nalazi urina, dakle ljekari. Zato svi znakovi djelovanja droge o kojima se govori moraju biti uzeti s krajnjim oprezom, što znači da roditelji nikako ne smiju žuriti sa neutemeljenim optužbama.
Liječenje
Koncept liječenja nije jedinstven, primjenjuju se metode-nagli prekid, postepeno smanjivanje doze i trajno obezbjeđivanje određene doze droge. Kada se ovisnik lišava droge, tretman se sprovodi u nekoliko faza: detoksikacija, oporavak, oslobađanje od psihičke ovisnosti, sprječavanje recidiva. Budući da se droga ‘prenosi’ sa ovisnika na one koji je ne upotrebljavaju, liječenje ovisnika predstavlja i prevenciju.