Zar nisi siroče bio pa ti je On utočište pružio? I za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imućnim učinio? (Kur'an, XCIII:6-8)
Zar grudi tvoje nismo prostranim učinili, i breme tvoje s tebe skinuli, koje je pleća tvoja tištilo, i spomen na tebe visoko uzdigli! (Kur'an, XCIV:1-4)
Od Ibn Abbasa, r.a., prenosio se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Pitao sam svoga Gospodara nešto pa sam kasnije poželio da ga nisam pitao. Rekao sam: – Nekim Svojim vjerovjesnicima potčinio si vjetar – pa sam spomenuo Sulejmana i Davuda – a nekima si omogućio da mrtve oživljavaju – pa sam spomenuo Isaa, sina Merjemina – nekima si ovo, nekima ono darovao. Potom me je upitao: Zar nisi siroče bio pa sam ti utočište pružio? Rekao sam: ‘Jesi, Gospodaru moj.’ A On je upitao: I za pravu vjeru nisi znao pa sam te Ja na Pravi put uputio? Rekao sam: ‘Tako je, Gospodaru moj.’ Zar nisi siromah bio pa sam te imućnim učinio? upitao me Gospodar. ‘Jesam, Gospodaru moj’, rekoh. Gospodar moj potom reče: Zar prsa tvoja nisam prostranim učinio i s leđa ti teret skinuo? ‘Jesi, Gospodaru moj’, rekoh.“
(Predanje bilježi Taberani, 11/455)
Izvor: Ebul-Hasan Ali en-Nejsaburi, Povodi objave Kur'ana, Bookline, Sarajevo, 2011, str. 416.