S perzijskog preveo Senad Ćelović
Božiji poslanik Lut, a.s., je spomenut u Kur'anu dvadeset sedam puta, u četrnaest sura. On je bratić poslanika Ibrahima, a.s., a sin Harana.U ranom djetinjstvu izgubio je oca pa je odrastao uz amidžu Ibrahima, a.s. Kada je Ibrahim, a.s., iz Harrana, grada u sjevernoj Mezopotamiji, migrirao u Palestinu, i Lut, a.s., je bio uz njega.
Palestina je u to vrijeme bila pogođena nestašicom hrane, vladala je masovna glad te zbog teške situacije Ibrahim, a.s., odluči nastaviti putovanje do područja današnjeg Egipta. Nakon izvjesnog vremena, situacija se popravila pa se Ibrahim, a.s., zajedno sa svojim saputnicima, uz stečen imetak i stoku koju je dobio kao vid pomoći od egipatskog vladara, vraća nazad u Palestinu.
Po povratku Ibrahim, a.s., uvidje da se broj pašnjaka smanjio od vremena njegovog zadnjeg boravka na tom području. Takva situacija uskoro postade razlogom međusobnih razmirica među stanovništvom. Kako bi spriječio moguće sukobe, donosi odluku o podjeli zemlje i pašnjaka među stanovništvom.
Lut, a.s., poštujući odluku svoga amidže, odlazi u područje zvano Mu'tefika, na kome se nalazilo pet gradova, među kojima i grad Sodoma. Sodoma je u to vrijeme bila raskrsnica puteva i jak trgovački centar pa je Lut, a.s., odabra za svoje odredište.
Međutim, stanovnici Sodome, svi do jednog, bili su nevjernici. Pored nevjerstva kao velikog zla, oni su otvoreno pokazivali i najodvratnije i najgore sklonosti. Njima ništa nije bilo sveto, a svaku istinsku vrijednost su omaložavali na svaki mogući način. Stoga ne čudi da im je Lut, a.s., pozivajući ih dobru i kritikujući njihovo ponašanje, rekao:
Vi ste ljudi koji svaku granicu zla prelazite! (Kur'an, XXVI:166)
Poslanstvo Luta, a.s.
Allah, dž.š., poslao je Luta, a.s., zalutalom narodu Sodome, ne bi li ih na Pravi put vratio, odvratio od griješenja i sačuvao Njegove kazne. Lut, a.s., ih je neumorno pozivao da vjeruju u jednog Boga i ostave sramotna i grješna djela. Upozoravao ih je na žestoku Božiju kaznu koja će ih neminovo sustići ukoliko se ne okane svoga gnusnog ponašanja i ne vrate na Pravi put. Govorio im je:
Kako to da se ne bojite? Ja sam vam, sigurno, poslanik pouzdani, zato se bojte Allaha i budite poslušni meni! Za ovo od vas ne tražim nikakve nagrade, mene će Gospodar svjetova nagraditi. Zašto vi, mimo sav svijet, sa muškarcima općite, a žene svoje, koje je za vas Gospodar vaš stvorio, ostavljate? (Kur'an, XXVI:161–166)
Lutov narod ne odazva se pozivu Božijeg poslanika, ogluši se na sve upute i upozorenja. Štaviše zaprijetiše Lutu, a.s., rekavši:
Ako se ne okaniš, o Lute, bit ćeš sigurno prognan. (Kur'an, XXVI:167)
Lut se ne uplaši njihovih prijetnji te otvoreno iskaza svoje neslaganje sa njihovim ponašanjem riječima:
Ja se gnušam toga što vi radite! (Kur'an, XXVI:168)
A potom uputi dovu svome Stvoritelju:
Gospodaru moj, sačuvaj mene i porodicu moju kazne za ono što oni rade! (Kur'an, XXVI:169)
Pored općenja sa muškarcima Lutov narod se upuštao i u druge prezrene radnje: razbojništvo, silovanje, omaložavanje sirotinje, ugnjetavanje slabih i nemoćnih itd. Lut, a.s., ih neumorno opominje i upozorava:
Vi činite takav razvrat kakav prije vas niko na svijetu nije činio: s muškarcima općite, po drumovima presrećete, i na skupovima svojim najodvratnije stvari činite. (Kur'an, XXIX:28–29)
Međutim, Lutovo pozivanje ka dobru ne naiđe na željeni odaziv. Prkosno mu se suprotstaviše rekavši:
Učini da nas Allahova kazna stigne ako istinu govoriš! (Kur'an, XXIX:29)
Pritisnut prijetnjama Lut, a.s., povuče se u svoj dom i obrati Svemoćnom:
Gospodaru moj, pomozi mi protiv naroda grješnog! (Kur'an, XXIX:30)
Neminovna kazna
Uzvišeni Stvoritelj odazva se molbi svoga dobrog roba Luta, a.s., i posla svoje izaslanike, meleke plemenite. Na putu do Lutovog naroda meleki prvo posjetiše Ibrahima, a.s., donoseći mu radosnu vijest o rođenju sina Ishaka. Također ga obavijestiše i o kazni koja je čekala Lutov narod.
Poslani smo narodu grješnom, da sručimo na njih grumenje od ilovače, svako obilježeno u Gospodara tvoga za one koji su u razvratu svaku mjeru prešli. (Kur'an, LI:32–34)
Ibrahim, a.s., zabrinuto upita za Luta, a.s., koji je još uvijek boravio među narodom grješnim, a meleki mu odgovoriše:
Mi dobro znamo ko je u njemu, mi ćemo njega i porodicu njegovu sigurno spasiti, osim žene njegove, ona će ostati s onima koji će kaznu iskusiti. (Kur'an, XXIX: 32)
Meleki se potom zaputiše prema Lutu, a.s., i pojaviše se u liku prelijepih mladića. Njihov dolazak u takvom obliku je bio ujedno i posljedni ispit za grješnike Sodome. I na ovom ispitu Lutov narod pade, obuzet strašću i vođen gnusnim namjerama. Lut, a.s., sav ozlojađen zavapi:
Ah, da ja samo imam moć ili da se mogu osloniti na nekog snažnog! (Kur'an, XI:80)
Meleki mu se tada obratiše sljedećim riječima:
O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga, oni tebi ne mogu nauditi. Ti kreni sa čeljadi svojom u gluho doba noći bez žene svoje, nju će zadesiti isto što i njih, i neka se niko od vas ne obazire! – Rok im je praskozorje, a zar praskozorje nije blizu? (Kur'an, XI:81)
I tako Lutov narod stiže Božija kazna. Ne mimoiđe nijednog grješnika, pa ni Lutovu ženu. Spasiše se samo vjernici – Lut i njegova čeljad. O tome Kur'an kaže:
Na njih vjetar, pun pijeska, poslasmo – samo ne na Lutovu porodicu, nju u svitanje spasismo, iz milosti Naše. Eto, tako Mi nagrađujemo one koji zahvaljuju. A on im je bio prijetio silom Našom, ali su oni u prijetnje sumnjali. Oni su od njega goste njegove tražili, pa smo ih oslijepili: „Iskusite kaznu Moju i prijetnje Moje!“ (Kur'an, LIV:34–37)
I kada pade naredba Naša, Mi sve prevrnusmo, ono što je bilo gore – bî dolje, i na njih spustismo kao kišu grumenje od pečena blata, koje je neprekidno sipalo, obilježeno od Gospodara tvoga – a ono nije daleko ni od jednog nasilnika. (Kur'an, XI:82–83)
Pouke i savjeti iz kazivanja o poslaniku Lutu, a.s.
Seksualna izopačenost i nastranost (sodomija) protivne su ne samo islamskom moralnom kodeksu već i moralnom kodeksu mnogih religija svijeta. Homoseksualizam, ma koliko ga današnji ‘moderni’ svijet popularizovao, uvijek je bio i uvijek će biti protiv čovjekove prirode. O težini ove nastrane sklonosti i njenim posljedicama jasno govori kur'ansko kazivanje o Lutu, a.s.
Milostivi Bog je poslanike slao zalutalim narodima da ih upute i vrate na stazu vjerovanja i ispravnog djelovanja. Poslanička zadaća uvijek je podrazumijevala upućivanje na dobro i odvraćanje od zla. Predani svojoj zadaći, oslanjajući se na Gospodara, pozivali su i onda kada su bivali izloženi prijetnjama i uznemiravanjima. Nisu posustajali. Ugledajući se na njih, svaki čovjek bi trebao na sebe preuzeti bar djelić poslaničke misije te zagovarati i činiti dobro i odvraćati i kloniti se zla. Nikad ne treba zaboraviti da čovjek često vlastitim primjerom, u pogledu djelovanja i ponašanja, pruža najbolju pouku onima koji pouku žele primiti.
Izvor: حضرت لوط علیه السلام, http://alisabah.com/حضرت-لوط-علیه-السلام, datum pristupa: 31. 07. 2016.