(Prvi dio pripovijesti o Božijem poslaniku Musau, a.s., možete pročitati u našem i vašem magazinu Ašk, br. 3.)
Musa, a.s., u faraonovom domu
Tako je Mūsā, alejhisselam, rastao u Faraonovoj kući kao njihov usvojenik okružen dvorskim blještavilom i ugodnostima aristokratskoga života. Kraljevsku obitelj je smatrao svojom porodicom a svoju je majku poznavao samo kao majku po mlijeku koja ga je othranila i njegovala. Kraljica ga je istinski prihvatila kao vlastito dijete i voljela ga je svim svojim srcem. Tradicionalno se prenosi (u što nemamo nikakva razloga sumnjati a dragi Allah najbolje zna) da je ta Faraonova supruga bila niko drugi do Allahova miljenica hazreti Asija, koja je direktno pomenuta u Kur'anu, a u hadisima je za nju sasvim jasno rečeno da ona po svojim duhovnim, moralnim i svim drugim svojstvima kod dragog Allaha spada u četiri najodabranije žene ikad stvorene.
Međutim, njezin suprug daleko je bio od toga. Izgleda da su njegovo zlo i okrutnost bili sebep tome da je Mūsā, alejhisselam, morao živjeti dunjalučki dio svoga života pod kušnjom umanjene sposobnosti govora. Naime, Ibn Kesir bilježi predanje koje kaže da je jednom prilikom, dok je Mūsā, alejhisselam, još bio dijete, Faraon posumnjao da je taj dječak ipak opasnost po njega, pa ga je odlučio pogubiti. Hazreti Asija se opet zauzela za dijete slagavši da je ono veoma glupo za svoje godine i da kao takvo nikome ne može biti prijetnja. Faraon je odlučio ispitati njegovu pamet pa je pred njega postavio ukusni plod i komad žeravice, veoma pažljivo posmatrajući za čime će od ponuđenoga dijete posegnuti. Naravno, dijete je krenulo posegnuti za slatkim voćem, ali je jedan melek u trenu okrenuo njegovu ruku ka žeravici. Stavio je žeravicu u usta i žestoko opržio jezik. Pošto je svakom jasno da bi samo dijete sasvim umanjenih intelektualnih sposobnosti krenulo jesti žeravu umjesto slatkog ploda, zločinac se umiri i poštedi mu život ubijeđen da je riječ o sasvim bezopasnom glupaku. Tako je Mūsā, alejhisselam, konačno bio sačuvan od opasnosti koja mu je prijetila od toga zločinca, ali je morao platiti cijenu da je u kasnijem periodu svoga života otežano govorio zbog posljedica ove ozljede jezika.
Izrastao je, Allahovom milošću, u mladića veoma velike snage, znanja i mudrosti. To su bili darovi dragog Allaha, njegova Gospodara, Milostivog, kako je i navedeno u Kur'anu časnom:
I kad se on opasa snagom i stasa, dadosmo mu mudrost i znanje; tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine. (Kur'an, 28:14)
Voljom dragog Allaha, Faraon i zločinci oko njega nisu mogli uočiti izuzetnu mudrost, oštroumnost i znanje darovano Faraonovu usvojeniku, već su ga i dalje smatrali glupim i sasvim bezopasnim.
Izvor: znaci.com
Prijevod sa perzijskog jezika A.N.