Međusobni odnosi čestitih ljudi počivaju na ljubavi i poniznosti i prožeti su poštovanjem i ljubaznošću, tako da vedrina i iskrenost ne ostavljaju prostora za ljutnju i grubost. Ovi odnosi počivaju na načelima od kojih ćemo najvažnije analizirati u ovom i dva naredna predavanja, oslanjajući se na kur’anska učenja:
Muslimani u okrilju vjerovanja u Boga posjeduju zajednička vjerovanja i zahvaljujući potpunom slijeđenju Božijeg poslanika, s.a.v.a., posjeduju jedinstven uzor i postojan putokaz. Vjerovanje u Boga spasilo je muslimane od širka (mnogoboštva) i nifaka (licemjerja), a slijeđenje Poslanika, s.a.v.a., oslobodilo ih je činjenja loših djela i sukobljavanja iz vremena prije islama, pa sve dok muslimani budu imali vezu sa ovim temeljnim osovinama jedinstva, među njima će vladati srdačne veze i bratski odnosi, kao što o tome kaže časni Kur’an:
ْمُنتُ كْذِ إْمُكْيَلَ عِ اللّه َةَمْعِ نْواُرُكْاذَ وْواُقَّرَفَ تَلَا وًيعَِ جِ اللّه ِلْبَ ِ بْواُمِصَتْاعَو ا ًانَوْخِ إِهِتَمْعِنِم بُتْحَبْصَأَ فْمُكِوبُلُ قَ ْ ینَ ب َ فَّلَأَ فًاءَدْعَأ
Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, braća.[1]
Čuvanje bratskih veza unutar islamskog ummeta ima jednu veoma važnu odliku, a to je da ako između dvije osobe dođe do neslaganja ili između dvije skupine muslimana dođe do rata, drugi muslimani ili oni čije se riječi slušaju moraju učiniti sve kako bi se što brže uklonilo neslaganje i kako bi među muslimanima zavladali mir i prijateljstvo, kao što kaže Uzvišeni Gospodar:
ا َمُهَنْيَوا بُحِلْصَأَوا فُلَتَتْ اقَینِنِمْؤُمْ الَنِ مِانَتَفِائَن طِإَو
Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih.[2]
Nastojanje da se pomire muslimani predstavlja jedno od preporučenih načela u okvirima islamske kulture i to donosi Božiju milost i dobrotu članovima zajednice:
َونَُحْرُ تْمُكَّلَعَ لَ وا اللَّه ُقَّاتَ وْمُكْیَوَخَ أَ ْ ینَوا بُحِلْصَأَ فٌةَوْخِ إَونُنِمْؤُمْا الَمَّنِإ
Zaista su vjernici braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala.[3]
Časni Kur’an spominje bratsku vezu u velikom broju društvenih odnosa kako bi se na taj način u što većoj mjeri oživjela motivacija za ljubav i saosjećajnost između članova zajednice i kako bi nestalo osjećaja razdvojenosti i tuđinstva. Mada Bog kudi svojatanje djece bez staratelja, ipak preporučuje da se s njima održavaju bratske veze:
ْمُكِالَوَمَ وِينِّ الد ِ فْمُكُانَوْخِإَ فْمُهَاءَوا آبُمَلْعَ تْمَّن لِإَف
A ako ne znate imena očeva njihovih, pa, braća su vaša po vjeri i štićenici su vaši.[4]
O bratskoj vezi se govori čak i kada je riječ o vezi između nebeskih predvodnika i njihovih naroda, jer su oni bili veoma ljubazni i saosjećajni te nisu nastojali da se uzdižu ni da se domognu vlasti. U Kur’anu se kaže:
َونُقَّتَ ت َ ل أٌوحُ نْمُوهُخَ أْمُهَ لَالَ قْذِإ
Kad im brat njihov Nuh reče: “Zar se Allaha ne bojite?”[5]
Pored jačanja bratske veze između muslimana miran suživot sa ostalim ljudima također predstavlja jedno od prihvaćenih načela. S tim u vezi Imam Ali, mir neka je s njim, preporučio je svom namjesniku da se prema ljudima ophodi ovako:
نظير لك في الخلق ّ أخ لك في الدين، وإما ّماِهم صنفان: إّفإن
“Ili su ti braća u vjeri ili su pripadnici tvoje vrste.”[6]