U mnoštvu hadisa i predaja, islamski prvaci su poklonili veliku pažnju ovoj značajnoj činjenici i svojim sljedbenicima su ukazivali da strah, briga, zavist, zloba, tuga i ukratko, unutarnje brige i duhovna uzbuđenja, uzrokuju bolest tijela i uništavaju život.
Imam Ali, mir neka je na njega, je rekao:
Briga i uznemirenosti tope tijelo.[1]
Tuge i brige pola su starosti.[2]
Ovim se hoće reći da tuga, briga i uznemirenost snažnog čovjeka čine nemoćnim i u mladosti polustarim.
Vladar pravovjernih je, također, kazao:
Zavist uništava čovjeka, a zloba ga upropaštava.[3]
Onaj koga progone strahovi nema spokoja u životu.[4]
Tuga razdire tijelo.[5]
Vladar pravovjernih je, također, kazao:
Sumnjičavi je vječno bolestan.[6]
Odnosno, oni koji uvijek u svakoga gledaju sa sumnjom i nepovjerenjem, i koji u svemu vide teoriju zavjere neprestano su izloženi duševnoj patnji.
Iz svega navedenog slijedi zaključak da kompleksi, tuga, ojađenosti, strahovi, brige – u najkraćem, duhovni nemiri i unutarnja uzbuđenja, pored toga što uzrokuju mentalno rastrojstvo i rasijanost, ostvaruju svoje nepovoljne uticaje i na tijelo čovjeka, njegovu cjelokupnu tjelesnu građu izbacuju iz ravnoteže i ispravnog djelovanja i uzrok su mnoštva različitih bolesti.
Izvor:Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, nasljeđe i odgoj, svezak 2., Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011., str. 283-284.