Budi blag i milostiv!

Muhammed, a.s., je milost cijelom čovječanstvu i on se uistinu tako i ponašao. Njegovo ophođenje prema ljudima u sredini u kojoj je živio, bili oni muslimani ili nemuslimani, uistinu je primjer i oličenje te milosti koja je hodila zemljom. Njega su uvažavali kako njegovi sljedbenici tako i njegovi protivnici ili neistomišljenici. Nakon tako lijepih primjera blagosti i susretljivosti sa ljudima, ko ima pravo da ovog čovjeka, a.s., prikazuje kao nekog ko je bio grub, odnosno, ko sebi uzima za pravo da njegovu praksu, sunnet prikazuje svijetu kao nešto tako naporno, komplikovano i skoro neprihvatljivo u mnogim sredinama!? U narednim redovima nastojat ćemo ukazati da je njegova praksa, sunnet, prilagodiva i primjenjiva za sva vremena i sva podneblja gdje žive muslimani, samo je treba istinski i pravilno razumjeti, kako bi se kao takva mogla i primijeniti.

Poslanik, a.s., je za sebe rekao:

„Ja sam milost koja vam je poklonjena.“[1]

„Poslan sam s milošću.“[2]

Dalje Poslanik, a.s., savjetuje, pa kaže:

„Smilujte se drugima, pa će se i vama smilovati!“[3]

„Allah me nije poslao sa poteškoćama niti naporima, nego me poslao kao učitelja i onoga koji će olakšavati.“[4]

Poslanik je bio blag i milostiv i brinuo se za svoje sljedbenike. Allah, dž.š., za njega kaže:

„Došao vam je Poslanik, …a prema vjernicima je blag i milostiv.“[5]

Njemu njegov Gospodar ukazuje da je bio drukčiji, i ishod njegove misije bi bio drukčiji:

„Samo Allahovom milošću ti si blag prema njima; a da si osoran i grub, razbježali bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima.“[6]

Također ga Allah, dž.š., upućuje, pa kaže:

„Ti sa svakim – lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!“[7]

Pa koliko smo mi daleko od ovih kur’anskih uputa, koliko smo daleko od Poslanikove prakse?!

Blagost je osobina koja treba da krasi svakog muslimana, a pogotovo onog koji poziva u vjeru. To je osobina koja sva druga djela krasi, a njen gubitak sve ostalo kvari. Na to nas upućuje Allahov Poslanik, a.s., pa kaže:

„U čemu god se nađe, blagost to ukrasi, a gdje god je nema, to je pokvareno.“[8]

Poslanik, a.s., poziva svoje sljedbenike ovoj osobini, pa kaže:

„Zaista je Allah Blag i voli blagost, i On za blagost daje ono što ne daje za grubost, niti za bilo što mimo toga.“

Poslanik, a.s., je bio najblaže naravi i najmilostiviji prema ljudima. Tako ga je Allah, dž.š., odgojio. Poznat je slučaj beduina koji je izvršio malu nuždu u džamiji. Poslanik ga je zaštitio od ashaba svojom blagošću, a ashabima je nakon toga rekao:

„Vi ste poslani da olakšavate, a niste poslani da otežavate.“[9]

Upečatljiv je i primjer Poslanikovog, a.s., pedagoškog pristupa mladiću koji je od njega tražio dozvolu da čini zinaluk, pa ga on lijepo savjetuje i na kraju stavlja ruku na njegove grudi i moli Allaha, dž.š., ovom dovom:

„Allahu moj, oprosti njegove grijehe, očisti njegovo srce i učini ga moralnim!”

Nakon toga ovaj mladić nije ni pomišljao na nemoral.[10]

Na nama je da se upitamo kako bismo se mi ponašali i kako bismo postupili u ovakvim i sličnim situacijama. Poslanik, a.s., je čak učio dovu za one koji su samilosni prema ljudima, pa u jednom hadisu stoji da je ovako učio:

“Allahu moj, ko god bude nadređen ljudima iz moga ummeta, pa bude prema njima milostiv i Ti se njemu smiluj!“[11]

U islamu nema zastranjivanja, pretjerivanja, nema bježanja ni u jednu krajnost. Mi smo zajednica srednjeg puta i kao takve nas je Allah, dž.š., u Kur’anu opisao – ummeten vesetan[12] –  ummet sredine, što se također može prevesti i kao umjeren. Ibn Kesir ovu riječ “vesetan” objašnjava kao “najbolji i najplemenitiji“. Prema tome, svako zastranjivanje u vjeri značilo bi skretanja sa ovog ispravnog, srednjeg puta na koji nam je Allah, dž.š., u Kur’anu ukazao i Poslanik, s.a.v.s., svojom praksom pojasnio.

 

Izvor: dr. Fuad Sedić, dr. Izet Terzić, Savjeti muslimanskoj omladini, pdf-izdanje www.bosnamuslimmedia.com, 2009., str. 16-17.