U posljednje vrijeme u Sjedinjenim Državama i Evropi je povećana zaintersovanost za bijeli luk i proizvode od njega, nakon što su naučnici spoznali njegov blagotvoran utjecaj na smanjenje nivoa holesterola u krvi i zaštitu od srčanog udara.
Bolesti koronarnih arterija najčešći zu uzrok smrti u Americi i Evropi. Poznato je da povećan nivo holesterola u krvi uzrokuje ove bolesti. Ako znamo da holesterol dostiže viši nivo nego što je preporučljivo (200 mg ili 5,2 ml/l) kod skoro polovine stanovnika Amerike i Britanije, da li je logično svima propisati lijekove koje će svakodnevno uzimati tokom godina?
Ne postoji liječnik na svijetu koji bi želio polovinu društva, pa ni četvrtinu, pretvoriti u bolesnike koji redovno uzimaju lijekove.
Dr. Talib Ilma, glavni urednik časopisa Svijet medicine i farmacije, u članku objavljenom 1991. godine o bijelom luku kaže:
„Početkom osamdesetih godina bijeli luk počeo je privlačiti pažnju ljekara i istraživača. Počelo se govoriti o njegovom ljekovitom učinku i mogućnosti njegovog korištenja u ljekovite svrhe. Ta decenija se nije ni završila, a bijeli luk je od strane njemačke Unije apotekara izabran za medikament 1989. godine. Godinu ranije, njemački kodeks je usvojio bijeli luk kao zvanični medikament.“
Časopis British Journal of Clinical Practice objavio je aprila 1993. članak o ulozi koju bi bijeli luk mogao imati u smanjenju procenta bolesti koronarnih arterija, angine pektoris i tromboze.[1]
Oktobra 1993. časopis Annals of Internal Medicine objavljuje analitičku studiju velikog broja naučnih istraživanja o bijelom luku i masti u krvi. Dokazano je da uzimanje jednog češnja na dan dovodi do smanjenja holesterola u krvi za 23 mg%. To znači da se nivo holesterola smanjio za 9% svoje osnovne vrijednosti. I ne samo to, savremena naučna istraživanja pokazuju da bijeli luk ima antibakterijsko i antifungicidno (protugljivično) djelovanje, premda mnogo manje od savremenih antibiotika.[2]
Za uklanjanje neugodnog mirisa bijelog luka neki savjetuju uzimanje salate, peršuna, sjemena anisa ili nane uz bijeli luk ili odmah nakon njega. Upozoravamo neke bolesnike koji se hrane bijelim lukom ili nekim njegovim proizvodom, a ostavljaju lijekove za sniženje pritiska ili nivoa holesterola da se prije takve odluke moraju savjetovati s ljekarom. Ne smije se mijenjati doza niti prekidati uzimanje lijekova bez znanja ljekara. Kod bijelog luka trebaju biti pažljivi i oni koji koriste sredstva za razrjeđivanje krvi (antikoagulanse).
Izvor: Hassan Šemsi Baša, Islamom i medicinom do zdravog života, (prijevod: Fahrudin Smailović), El-Kelimeh, Novi Pazar, 2006, str. 45-47.