Veliki broj činilaca može učestvovati u pročišćenju, pročišćavanju i čišćenju duše tako da svi ibadeti, dobra djela, sadake i tome slično mogu predstavljati pretpostavku za čišćenje duše.
Ovdje ćemo, koristeći se kur’anskim ajetima, predstaviti dva veoma važna činioca.
1. Odgovor na nadahnuće iskonske prirode (fitret)
Uzvišeni Bog kaže:
I duše i Onoga Koji je stvori, pa je nadahnu da shvati u čemu je njena nevaljalost a u čemu čestitost, uspjet će samo onaj ko je očisti.
Na osnovu ovih časnih ajeta veoma dobro se može zaključiti da je Bog ljudskoj duši darovao urođeno nadahnuće (فطری اهلام) tako da može razlučiti čisto od nečistog i u stanju je da percipira razliku između ljepote čestitosti i ružnoće nevaljalosti.
Na osnovu veze između ovih ajeta da se zaključiti kako je ovo urođeno nadahnuće poput poziva unutrašnjeg poslanika i potvrdan odgovor na njega ubraja se u najvažnije činioce pročišćenja duše, jer sve dok nije moguće zamisliti nevaljalost i čestitost, neće biti moguće potvrditi ljepotu jednog I ružnoću drugog te čovjek neće biti motiviran da izabere bolji put.
To je tako u prilikama kada je mogućnost zamišljanja I potvrđivanja omogućena preko božanskog nadahnuća duše i fitreta.
Možda dodavanje prisvojne zamjenice njen riječima nevaljalost i čestitost u časnom ajetu: …pa je nadahnu da shvati u čemu je njena nevaljalost a u čemu čestitost… ukazuje na suptilnu činjenicu da je Bog čovjeka, osim što ga je nadahnuo sposobnošću razlučivanja nevaljalosti i čestitosti, nadahnuo i spoznajom ružnoće nevaljalosti i ljepote čestitosti.
To znači da je pored toga što mu je upotpunio stepen zamišljanja (تصور)darovao I stepen potvrđivanja (تصدیق.)
2. Potvrdan odgovor na poziv Božijih poslanika Uzvišeni Bog kaže:
On je neukima poslao Poslanika, jednog od njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.
Pod pročišćenjem se misli na ukrašavanje pohvalnim djelima i lijepim moralom, a to predstavlja plod slušanja nebeskog zova Božijeg poslanika i njegovo slijeđenje.
Također, činjenica istaknuta u suri Abese je da stajanje u prisustvu Božijeg poslanika i slušanje njegovih riječi predstavlja pretpostavku za čišćenje, i to u ajetu u kojem Uzvišeni kaže:
A šta ti znaš – možda on želi da se očisti?
Također, poslanje Musaa, a.s., faraonu se spominje kao put i sredstvo za njegovo pročišćavanje:
Idi faraonu, on se osilio, i reci: “Da li bi ti da se pročistiš?”
Izvor: “Vrline čestitih u Kur’anu”, s perzijskog preveo Sedad Dizdarević, fondacija “Mulla Sadra” u BiH, Sarajevo 2012