Afrička narodna priča
Jednom davno živio je mudar čovjek po imenu Mamad. On nikad nije lagao. Svi ljudi, pa čak i oni koji su živjeli na udaljenosti od dvadeset dana, znali su za njega.
Kralj je čuo o Mamadu te je naredio svojim slugama da mu ga dovedu na dvor. Kad se mudri čovjek našao pred njim, kralj ga pogleda i upita:
„Mamad, da li je istina da nikad nisi rekao laž?“
„Istina je.“
„I nikad nećeš lagati dok si živ?“
„Siguran sam po pitanju toga.“
„Uredu, govori istinu, ali budi oprezan! Laž je lukava i lako pređe preko jezika.“
Nakon nekoliko dana kralj ponovo pozove Mamada. Kralj se spremao u lov sa družinom. Držao je konja za uzde, a lijevo stopalo mu je već bilo na uzengiji. Naredi Mamadu:
„Otiđi u ljetnu palaču i reci kraljici da idem u lov i da ću doći na ručak. Neka pripremi veliku gozbu. Ti ćeš ručati sa mnom tada.“
Mamad se nakloni i zaputi se prema kraljici. Kralj se potom nasmija i reče:
„Nećemo u lov, tako da će Mamad slagati kraljici. Sutra ćemo se smijati na njegov račun.“
Ali mudri Mamad ode u palaču i reče:
„Možda bi trebali pripremiti veliku gozbu sutra, a možda i ne bi. Možda će kralj stići oko podne, a možda i neće.“
„Reci mi, hoće li on doći ili neće, je li otišao u lov ili nije?“, upita kraljica.
„Ne znam da li je i svoje desno stopalo stavio u uzengiju, ili je svoje lijevo stopalo spustio na zemlju kada sam ja otišao.“
Svi su čekali kralja. On dođe sutradan i reče kraljici:
„Mudri Mamad, koji nikad ne laže, ti je slagao juče.“
Tada kraljica prenese kralju Mamadove riječi i njemu bi jasno da mudri čovjek nikad ne laže i da govori samo ono što vidi sopstvenim očima.
Izvor: worldoftales.com
Prevod: A. Kadrija