Einstein, ime jednog od svjetskih umova Alberta Einsteina, oca moderne fizike, utemeljitelja teorije relativiteta – sinonim je za čovjeka iznimno visoke inteligencije ili genija. Ovaj poznati i priznati naučnik u mladosti nije uspio da nađe odgovarajući posao, imao je bračnih problema, sudbinu njegove djece obavijao je veo misterije: jedno je oboljelo od disocijativnog poremećaja, drugo je živjelo veoma daleko, a njegov njemački narod prezirao ga je zato što je bio njemački židov. U zadnjem pokušaju da dođe do svojih zakonom zagarantiranih prava morao je da imigrira u Ameriku, ali ni tada nisu izostala iskušenja i teškoće: pred kraj života američka obavještajna služba, zbog kritika koje je uputio na račun kapitalizma, optužila ga je za propagiranje i zagovaranje komunističkih ideja. Jednom prilikom napisao je: “Postao sam izopćenik u svojoj novoj domovini zbog toga što nisam u stanju da šutim i da budem strpljiv u pogledu svega što se ovdje dešava.”
Jedan dio svoga života bio je posvećeni židov, odan kulturološkoj ideji cionizma, ali je mijenjao svoja mišljenja. Kada mu je ponuđeno da bude predsjednik Izraela, on je odbio tu ponudu uz obrazloženje: “Ja sam naučnik, a ne političar.”
Dok je Einstein podržavao cionizam u kulturološkom smislu, on je često izražavao protivljenje u pogledu njegove primjene u smislu nacionalizma, tako da je jednom prilikom pred Angloameričkim komitetom izjavio: “Uvijek sam bio protiv ove ideje.”
Albert Einstein, cijenjen kao natprosječan čovek, čija je sudbina bila da postane jedan od najpoznatijih ljudi na svijetu, nikada se nije identificirao sa slikom koju je kolektivni um stvorio o njemu. Ostao je skroman i nije potpao pod utjecaj ega. Zapravo, on je govorio o “grotesknoj suprotnosti između onoga šta ljudi vide kao moja dostignuća i sposobnosti i stvarnog ‘ja’ i onoga za šta sam sve sposoban”.
Govorio je: “Kada sam bio mali, samo sam želio da sam sjedim u ćošku i radim što hoću, da ne privlačim bilo čiju pažnju, a vidite sada šta mi se desilo.”
Jednom prilikom krenuo je na fakultet da održi predavanje pa mu je vozač rekao: “Znam, gospodine, da ste se zasitili držanja predavanja i odgovaranja na pitanja, pa šta mislite da vas je zamijenim na predavanju jer oni vas ne poznaju lično, a kosa mi je raščupana kao i vaša, pomalo vam i sličim i prilično mi je poznato ono o čemu ćete govoriti?”
Einsteinu se svidjela ideja i prihvatio je njegov prijedlog, tako da se vozač popeo na katedru, a genije koji je obukao odijelo vozača sjeo je u zadnje redove.
Predavanje je teklo po planu sve do trenutka kada je ustao jedan profesor i postavio pitanje o masi, misleći da će time osramotiti Einsteina. Čuvši pitanje, predavač se zasmijao i profesoru koji je postavio pitanje reče: “Tvoje je pitanje toliko naivno da ću svome vozaču prepustiti da na njega odgovori.”
Einstein je ustao sa svog mjesta na kraju sale i odgovorio na pitanje pred uglednim auditorijem.
Izvor: dr. Selman el-Avda, Stazama egoizma, preveo: Muhamed Ikanović (www.medzlis-konjic.com)