Baš je čudan ovaj svijet
stari
u njemu svako
nešto sanjari:
Na primjer – prozori prizemnica
sanjaju sneni cvrkut
ptica,
a soliteri što u nebu ogledaju lice
žele da budu
prizemnice.
Mjesec bi volio sunce biti
pa na svijet svoje
srebro liti,
a sunce da sjaj mjeseca ima
pa da zaviri
u snove ljudima.
Potok sanja da bude rijeka široka,
a rijeka da bude bistra
poput potoka.
Jedna košulja što nikad nije bila čista
sanja da jednog dana
čistoćom zablista,
a džemper čisti sa žicama
od zlata,
sanja gomile prašine
i blata.
Otac bi volio biti na mjestu
sina,
a sin da poput oca
bude ljudina.
Ponoć bi htjela da bude
zora plava,
a zora da bude ponoć,
pa da se naspava.
Djevojčice bi htjele
dječaci biti,
pa se po školi
junačiti.
A šta sanjaju dječaci?
Sanjaju da kao djevojčice
budu dobri đaci.
I svi bi htjeli
snovima skriti
bar jednom,
nešto drugo biti.
Rizo Džafić