Čuvanje od poniženosti
Čuvanje od poniženosti

Čuvanje od poniženosti

Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao:

Nije dozvoljeno vjerniku da sebe ponižava.[1]

Vjerniku ne priliči da sebe ponižava.[2]

Kazao je Imam Sadik, mir neka je na njega:

Zaista je Allah sve poslove vjernika prepustio njemu, osim ponižavanja samog sebe.[3]

Dakle, vjernik nema pravo da uzrokuje vlastito poniženje.

Imam Hasan Askeri, mir neka je na njega, je rekao:

Kako li je ružno da musliman želi i teži onome u čemu je njegovo poniženje.[4]

Imam Sadik, mir neka je na njega, je rekao:

Zaista je Uzvišeni Allah vjerniku prepustio sve njegove poslove, ali nije mu prepustio da unizi svoju časnu dušu.[5]

Nebeska islamska vladavina utemeljena je na časti i ugledu muslimana. U skladu s njenim postojanim propisima, svi ljudi trebaju biti časni i cijenjeni, te je svako djelo, koje bi moglo izazvati i najmanje skrnavljenje njihove časti i koje bi im moglo nanijeti uvredu i nauditi dostojanstvu muslimana, strogo zabranjeno. U islamskoj vjeri i vlasti dodvoravanje, samoponižavanje i podilaženje nemaju nikakva osnova.

Vjera islam je škola koja odgaja slobodoumne i dostojanstvene ljude. A slobodoumnost i viteštvo ne mogu ići pod ruku sa poniženošću i bezličnošću.

Ako ti je na Dunjaluku određena prednost,

ne treba sebe da smatraš niskim i nižim.

Kad samog sebe smatraš niskim i bijednim,

onda ni od koga ne očekuj počast.

Čuvanje časti i dostojanstva, a izbjegavanje ponižavanja i niskosti toliko su važni za svakog muslimana da su islamski pravnici u predstavljanju šerijatskih dužnosti ljudi uvijek pazili na to i na toj osnovi su izdavali vjerskopravna rješenja (fetve).

O pribavljanju vode za uzimanje abdesta se kaže:

Ukoliko se vjernik nađe u uvjetima da ni na kakav način ne može pronaći vodu za obavezan abdest, te ako mu je jedini način da je nabavi tako što će mu je neko pokloniti, u tom slučaju – ukoliko to poklanjanje nije praćeno prigovaranjem i ukoliko taj poklon ne uzrokuje poniženje vjernika – treba ga prihvatiti i tom vodom uzeti abdest. Jasno je da ukoliko je davanje vode uvjetovano poniženjem i prigovaranjem, islam nije zadovoljan takvim abdestom. Vjernik treba uzeti tejemum i obaviti svoju obaveznu vjersku dužnost i ne dozvoliti da se, radi osiguravanja vode za abdest, izloži vrijeđanju i poniženju.

Prvaci islama ne samo da nisu djelovali protiv časti i dostojanstva muslimana već su muslimane, koji bi se upustili u ponižavajuće radnje, upozoravali i sprečavali da to čine. O tome je preneseno mnoštvo hadisa.

 

 

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, nasljeđe i odgoj, svezak 2., Fondacija „Mulla Sadra“ u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2011., str. 264-265.



[1] Tarih Jakubi, str. 67.

[2] Mustedrek, sv. 2., str. 364.

[3] Kafi, sv. 2., str. 364.

[4] Tuhafu-l-‘ukul, str. 489.

[5] El-Mehadždžetu-l-bejda’, sv. 4., str. 108.