Čuvanje zdravlja – vjerska dužnost

---

Čuvanje zdravlja je vjerska dužnost.[1] Uzvišeni Allah stvorio je čovjeka i dao mu da privremeno živi na ovome svijetu, ali sa određenim zadacima. Da bismo postavljene nam zadatke mogli valjano ispunjavati – jedan od brojnih uslova je i zdravlje, koje nam je i podario Onaj koji nas je i stvorio. Međutim, u najviše slučajeva, ljudi sve drugo više cijene nego svoje zdravlje, iako od zdravlja nema većeg blaga. Kad čovjek izgubi zdravlje onda postane i najveći bijednik, makar on posjedovao, ma ne znam kakva, materijalna dobra. I naš narod lijepo kaže:

Sretniji je siromah na nogama

nego milijuner na štulama.

Sultan Sulejman veli:

Međ’ ljudima ništa ljepše,

nego što je carstva sjaj,

a na svijetu nema carstva,

kao što je zdravlja čas.

Svoje zdravlje možemo narušiti, a često i sam život dovesti u pitanje na razne načine, a naročito:

– prekomjernim jelom i pićem;[2]

– uzimanjem hrane i pića koja su nam vjerom zabranjena, kao što su: sve vrste alkoholnih  pića, svinjsko meso i mast[3], krv, meso uginulih životinja itd.;

– prekomjernim radom;

– prekomjernim spavanjem i izležavanjem;

– neurednim životom.

Uzimanje hrane

Islam dozvoljava svojim sljedbenicima da uzimaju sve vrste hrane i pića, koja su im vjerom dozvoljena i koliko je potrebno za ljudski organizam, ali umjereno i bez pretjerivanja, jer u protivnom musliman gubi milost Uzvišenog Allaha, a što vidimo iz ovog kur'anskog ajeta:

„O sinovi Ademovi! Prilikom svake molitve (namaza) obucite što ljepša odijela (i budite pristojno odjeveni). Jedite i pijte, ali nemojte pretjerivati i rasipati, jer Allah ne voli one koji pretjeruju.“ (A'raf, 31)

Navedenom ajetu nije potreban nikakav komentar, jer je nauka o ljudskom zdravlju rekla od kolike je važnosti po ljudski organizam, i sami život, umjereno uzimanje hrane i bezalkoholnih napitaka. I Božiji poslanik Muhammed, a.s., skreće nam pažnju na potrebu umjerenosti pri uzimanju hrane, a ujedno navodi i neke štetnosti od prekomjernog jela. On veli:

 „Čuvajte se prekomjernog jela, jer ono kvari vjeru, donosi bolest i odvraća čovjeka od ibadeta.“

„Ljudsko tijelo je kao usjev na njivi, koji ne može bez vode, ali će ga isto tako i prekomjerna kiša uništiti.“

„Stomak je kuća bolesti, a dijeta je glava svih lijekova.“

Grčki filozof Platon rekao je o prejedanju:

„Glad je oblak iz kojeg sipa mudrost i znanje, dok je sitost oblak iz kojeg sipa glupost i neznanje.“

Upotreba alkoholnih pića

O zabrani alkoholnih pića i svinjskog mesa, koju je islam proklamovao još prije četrnaest vijekova nije na ovome mjestu ništa potrebno govoriti, jer je sve kur'anske ajete i Alejhisselamove hadise, koji govore o tome, savremena nauka tako lijepo rasvijetlila da to samo onaj ko je do krajnosti prema islamu neraspoložen i duševno slijep ne može shvatiti. Inače, pametnu čovjeku bar sada je jasno da su alkoholna pića jedno najveće društveno i socijalno zlo protiv kojeg je ustalo cijelo kulturno čovječanstvo. Ako samo ovo imamo u vidu, onda se više ne trebamo pitati zašto je islam zabranio svojim sljedbenicima upotrebu alkoholnih pića.

Zar postoji pametan čovjek, koji neće priznati da su sušta istina riječi najvećeg čovjeka svih vremena Muhammeda, a.s., koji je za alkoholna pića rekao da su izvor svih zala. Ali, na žalost, glas Kur'ana ili još bolje rečeno glas islama slabo čuju i to baš njegovi sljedbenici. Za to nije nikakvo čudo što još na ovome svijetu mnogi plaćaju teški „danak“ svojim zdravljem i svojim životima, a o posebnoj odgovornosti na Sudnjem danu da sada i ne govorimo. Poslušajmo Allahovo naređenje, koji nam veli:

„Prođite se alkoholnih pića i hazardnih igara, ako želite spašeni biti.“

Rad

Rad je islamom ne samo preporučen, nego i naređen, ali on ne smije ići na uštrb izvršavanju vjerskih obaveza i našega zdravlja. Ne smije nas pohlepa za imetkom toliko zanijeti, da bi prekomjernim radom – bilo fizičkim ili psihičkim – kao što to mnogi čine, narušili svoje zdravlje. Dakle, i u radu moramo biti umjereni, jer koliko god ne smijemo biti lijeni, isto tako ne smijemo biti ni pohlepni za radom u namjeri da što više nagomilamo imetka. Muhammed, a.s., veli:

„Tvoja duša je tvoja jahalica, pa budi joj blag.“

Neuredan život

Neuredan život – kasno lijeganje, a zatim kasno ustajanje ili ustajanje posve nenaspavan – otromavi ili oslabi čovjeka, a u najviše slučajeva, oni koji „lutaju“ do neke dobi noći upropašćuju u prvome redu svoje zdravlje i imetak, a mnogi završe u ludnici ili bolnici. Alehisselam je imao običaj ranije leći, ali ranije i ustati.

Abdest i namaz[4]

Uzvišeni Allah nam je pored ostalih namaza naredio da klanjamo i „rani sabah“, da bismo se uzimajući abdest vodom osvježili i „oživili“ svoje tijelo klanjanjem ranog sabaha, jer ćemo tako radeći preko cijelog dana biti sposobniji i za fizički i za psihički rad. Danas i nauka o ljudskom zdravlju preporučuje ljudima isto ono što i islam preporučuje svojim sljedbenicima. Već u ranim jutarnjim časovima često i preko radija čujemo gimnastičke vježbe, koje su sigurno uvedene ne zbog toga da bi zamorile čovjeka, nego baš za to da ga učine za rad što svježijim i sposobnijim. Pa zar i ovo nije jedan od mnogobrojnih dokaza da su islamski propisi sa božanskog izvora i da su savremeni za sva vremena.

Čistoća tijela[5]

Ne samo duševnu nego i ličnu – fizičku – čistoću islam je ubrojio u najveće dužnosti jednog muslimana. Zato je islam propisao ritualno pranje (abdest i gusl), bez čega se ne može obaviti ni najosnovnija vjerska dužnost – namaz. One, koji se temeljito čiste i iskreno pokaju od učinjenih grijeha – Allah voli. U Kur'anu stoji:

Innallahe juhibbut-tevvabine ve juhibbul mutetahhirin – „Allah voli one koji se iskreno pokaju za učinjene grijehe i one koji se redovno i temeljito čiste.“

Muhammed, a.s., je mnogo puta govorio o potrebi tjelesne čistoće. On je fizičku čistoću povezao s vjerom rekavši:

„Čistoća je vjerska dužnost.“

„Čistoća je pola vjere.“

Znači, da muslimanima koji zapostavljaju čistoću tijela i odijela, čistoću stana, dvorišta i svega s čim se dolazi u dodir – manjka jedan dio vjere tj. oni čine grijeh prema učenju islama, a time ujedno dovode u pitanje i svoje zdravlje.

Međutim, i dan-danas ulazeći u mnoge domove, a naročito u zabačenim selima imalo bi se u mnogo šta uprijeti prstom što sa gledišta nauke o ljudskome zdravlju nije na svome mjestu i što služi kao „rasadnik“ za sve ono što nagriza naše zdravlje, a ponekad uništi i pokoji život. U ovakvim domovima propisi islama stoje u Kur'anu na rafi, često umotani u svilu i kadifu, a mnogi ih i „uče“ želeći steći Božiju nagradu (sevab), ali ih ne primjenjuju u svome životu. Na ovakve se mirne duše može primijeniti Alejhisselamova izjava – hadis, koji glasi:

„Mnoge koji uče Kur'an – on će ih sam proklinjati.“

Iz svega navedenog vidimo da je lična higijena stroga vjerska dužnost, koju pravi musliman ne smije zanemariti i zapostaviti, nego je mora njegovati, jer je nečistoća faktor koji uništava zdravlje i život, a Uzvišeni Allah nam naređuje da svojom nepažnjom i nehajem ne dovodimo sami sebe u bezizlazan položaj.

U Kur'anu stoji: Ve la tulku bi ejdikum ilet-tehluketi – „Ne bacajte se sopstvenim rukama u propast.“

Naši hatibi i vaizi ne bi smjeli propustiti ni jednu hutbu ili prigodan va'z i predavanje, a da se ne osvrnu i na ličnu higijenu, jer se o tome još uvijek ima šta govoriti, a naročito u zabačenijim selima.

Jusuf-beg Čengić iz Foče, još 1866. godine savjetuje svoga bratića Abdullaha (Avdiju) da čuva zdravlje pa mu pored ostalog i ovo veli:

Čuvaj zdravlje najbolje,

da je tvoje sve polje,

ne bi im'o ti volje,

kad si nezdrav, Avdija.

 

Kada čovjek nije zdrav,

ni otac mu nije drag,

vrijeđa ga baš i mrav,

to je muka, Avdija.

Čuvani islamski filozof, a ujedno i medicinar Ibni Sina[6] (980-1037), savjetujući kako ćemo očuvati svoje zdravlje, veli:

Kad ogladniš, onda jedi druže,

mudri ljudi svi se tako služe.

 

Što ne možeš dobro sažvakati,

nemoj ono u stomak kljukati.

 

Svake hefte u banju otiđi,

ne varaj se, sedmice ne priđi.

 

Čistoća je svemu zdravlju glava,

mudrih ljudi to je riječ prava.

 

Ne krij bolest već je odmah kaži,

na vrijeme sebi l'jeka traži.

 

Nemoj nikad stomak pretrpavat’,

nećeš moći hodat’ niti spavati’.

 

Rano rani i mnogo se kreći,

to je sredstvo što čovjeka l'ječi.

 

Ko zapamti ovo sedam stvari,

za doktora ne treba da mari.

 

Izvor: h. hfz. Sinanuddin Sokolović, Islamski propisi o čuvanju zdravlja, posjeti bolesnika i sahrani umrlih muslimana, separat iz Glasnika VIS-a u SFRJ, Sarajevo, 1972, str. 5-10.